Incident s propalom kupnjom izraelskih borbenih zrakoplova oštro opovrgava tvrdnju da Zagrebu nedostaje vrtića – jedan koji prima 151 dijete nalazi se na adresi Trg sv. Marka 6.

Propala je kupnja izraelskih F-16 zrakoplova. Nimalo šokantno ako se podsjetimo svih kontroverza koje od samog početka prate ovu transakciju. Prvi je kamen spoticanja bilo samo raspisivanje natječaja – dok radnici brodogradilišta prosvjeduju, djeca umiru u bolnicama koje ne posjeduju temeljne uređaje, umirovljenici i nezaposleni kopaju po kontejnerima, ministar obrane Damir Krstičević, unatoč tvrdnji ministra financija Zdravka Marića kako s kupnjom zrakoplova nije potrebno žuriti, inzistira na toj kupovini koja će "zaštititi hrvatsko nebo". Od komaraca i rode Klepetana?

Uslijedio je i sporni natječaj na kojem je odabrana ponuda Izraela za 12 trideset godina starih borbenih zrakoplova. Kao i uvijek u Hrvatskoj, taj natječaj nije bio transparentan – ispostavilo se da je njegov tekst krojio umirovljeni general Josip Čuletić, ujedno i predstavnik izraelske tvrtke Elbit koja je pobijedila na natječaju, dok je u Savjetodavnom vijeću sjedio Gordan Kolak, bivši prokurist tvrtke King ICT koja je partner prodavatelja zrakoplova Israel Aerospace Industries, a u kojoj je i sâm Krstičević radio 15 godina.

Nezrelost i nepotizam

No, kako se u kapitalizmu zbog erozije razlike između privatnih i javnih interesa pod krinkom diplomacije mogu podvaliti očiti sukobi interesa, ugovor je potpisan i krenulo se u nabavu.

Kao i u slučaju Agrokora, gdje su ministrica Martina Dalić i premijer tajili javnosti detalje dogovora oko Lex Agrokora kako je ne bi opterećivali, i u ovom su se slučaju više od dvije godine skrivala upozorenja da prodaja neće proći zbog netransparentnosti s izraelske strane. Izraelci su, naime, naknadno u zrakoplove ugradili sofisticiranu elektroniku koja nije bila u skladu s njihovim izvornim značajkama, a koja bi trebala biti skinuta da zrakoplovi prođu američki SLEP program.

Ostalo je i pitanje tko bi bio zadužen za ponovnu nadogradnju zrakoplova, logistiku i rezervne dijelove. Zbog svega toga Amerikanci nisu željeli dati jamstvo za zrakoplove i dogovor je stopiran. Sudeći po novinskim napisima, sve to Vlada je znala daleko prije nego što je u Saboru izglasana kupovina izraelskih zrakoplova. Naime, pojavili su se dokazi da je američka strana 25. siječnja 2018. čak bila na sastanku u Ministarstvu obrane vezanom za probleme s Izraelcima.

Zaboravite na samozadovoljavanje Sanje Iveković na balkonu dok Zagrebom prolazi Tito ili na ribanje čokoladnog dilda Vlaste Delimar – lučonoša je suvremene umjetnosti upravo Gordan Maras sa svojim performansom Papirnati avioni

Zračna kriza izvrsno je pokazala nezrelost cjelokupne hrvatske političke scene uz jednu žalosnu iznimku – Vlada je pokazala da i dalje posluje po sumnjivim nepotističkim interesima, a kako su na aktualnom satu Sabora oporbene stranke reagirale na propali dogovor?

Nakon toga svega, dođe ti netko da se izrugava!

Umjesto da razapnu ministra i Vladu zbog (traljavo) namještenog natječaja, SDP-ovci odlučuju istražiti svoje, izuzetno skromne, performerske vještine. Franko Vidović, tako, poklanja premijeru i ministru obrane dva zrakoplova igračke, koje Plenković prima ravnodušno, a Krstičević baca o pod, kasnije se braneći tvrdnjom da se tako ne postupa s vojnikom.

Nije dvojbeno da je Vidovićeva prazna gesta uistinu vrijedna podsmijeha, no s druge strane tako ne postupa ni vojnik čija se obuka temelji na disciplini, ni državni dužnosnik, a, u krajnjoj liniji, ni građanin. No, još je veća performerska zvijezda Gordan Maras. Zaboravite na samozadovoljavanje Sanje Iveković na balkonu dok Zagrebom prolazi Tito ili na ribanje čokoladnog dilda Vlaste Delimar – lučonoša je suvremene umjetnosti upravo Gordan Maras sa svojim performansom Papirnati avioni.

Čini se da bi plastični zrakoplovi kao poklon mnogo više razveselili razigranog SDP-ovca negoli Krstičevića, koji na svakom koraku – od malverzacija do same retorike, isprekidanih, patetičnih rečenica punih agramatičnih oblika (I sada nakon toga svega, dođe ti netko da se izrugava!), dokazuje da nema kompetencije za tako visoku funkciju.

Kriza s propalom kupnjom još je jednom zorno pokazala da čitava hrvatska politička scena nalikuje na jedan prilično skupi dječji vrtić – s prijateljima se dogovaraju transakcije u iznosu od 2,9 milijarde dolara kao da se igra Monopoly, kad djeca shvate da uopće ne znaju pravila te igre, poigraju se svojim plastičnim/papirnatim avionima, a na kraju si, iz čiste dosade, počnu prijetiti šakama

Druga oporbena stranka, Most, zadovoljila se lokalpatriotskom dosjetkom o epizodi Malog mista naslova Avijatičar i nacionalističkim ispadima Nikole Grmoje koji je Andreja Plenkovića i Mariju Pejčinović-Burić optužio da štite srbijanske interese. No, nije na tome stalo jer je u pauzi Grmoja Plenkoviću dovikivao "anemičaru", na što je ovaj napravio nekoliko koraka prema njemu, a Grmoja se brže-bolje uspentrao uz stepenice, kasnije maltene izjavljujući kako su zastupnici jedva zadržali podivljalog premijera.

Tko se tuče, taj se voli

Grmoja jest u pravu da premijer ne štiti nacionalne interese, no to sa Srbijom nema veze – on ih ne štiti dajući podršku homofobnoj ministrici demografije, korumpiranim bivšim ministrima financija i posebnim povjerenicima, ministrima i tajnicima s plagiranim diplomskim radovima. Plenkovićeve oči nisu uprte u zemne stvari koje se događaju u Hrvatskoj, već u visoke diplomatske pozicije u inozemstvu, stoga je (fizički) sukob s jednom tako beznačajnom figurom poput Nikole Grmoje daleko ispod njegove časti.

Sva se tragika hrvatske politike očituje u činjenici da je najkoncizniju kritiku ministra Krstičevića iznio Ivan Vilibor Sinčić iz Živog zida. On se sjetio da ne bi bilo zgoreg spomenuti vezu ministra Krstičevića s King ICT-em i činjenicu da prije odluke Vlade sad već lobira za američku stranu.

Žalosno je što većinu građana zavedu takvi trenuci lucidnosti pa požele dati povjerenje Živom zidu, stranci koju je zaobišlo ionako oskudno hrvatsko prosvjetiteljstvo jer njezin bi najistaknutiji zastupnik kliničku depresiju liječio šetnjom, a gripu vitaminom C.

Sve u svemu, kriza s propalom kupnjom još je jednom zorno pokazala da čitava hrvatska politička scena nalikuje na jedan prilično skupi dječji vrtić – s prijateljima se dogovaraju transakcije u iznosu od 2,9 milijarde dolara kao da se igra Monopoly, kad djeca shvate da uopće ne znaju pravila te igre, poigraju se svojim plastičnim/papirnatim avionima, a na kraju si, iz čiste dosade, počnu prijetiti šakama.

Ali, s obzirom na učinkovitost oporbene borbe protiv štetnih politika, s obzirom na njezine mlake kritike izgovorene s poluosmijehom i u hitnji, kao da će dotični zastupnici zakasniti na kozmetički tretman, vrijedi izreka: tko se tuče, taj se voli.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam