Portal Index.hr prije dva je dana prenio priču o tome kako se rodilje u pulskoj bolnici mogu poslužiti Biblijama dok se oporavljaju od rađanja. Ponukalo nas je to na razmišljanje o tome koliko je svaki aspekt onog što bi trebao biti sekularni svijet natopljen religijom.

Pulska bolnica nije zanijekala tvrdnje, niti u Biblijama na ormariću rodilja vidi išta sporno; svim svojim korisnicima i zaposlenicima po pitanju vjere, kažu, pristupaju jednako. Ipak je simptomatično što se sveta knjiga zatekla baš u rađaonici, suptilno aplaudirajući mladoj majci koja je zadržala svoje dijete i ukazujući joj na to u skladu s kojim ga vrijednostima mora odgajati.

Pulska je Crkva angažirana u zdravstvu – bolnici su prije dvije godine poklonili sanitetsko vozilo vrijedno nešto manje od 300.000 kuna, a samostanski ga je vikar uz to blagoslovio. Nije ni čudo što Porečka i pulska biskupija imaju viška novca – iste im je godine darovana austrougarska vila Idola vrijedna gotovo 20 milijuna kuna.

Da, Crkvu itekako zanima seksualnost

Da je Crkva iako (ili možda baš zbog toga što) je u celibatu zainteresirana za seksualnost, očigledno je i iz njezina miješanja u pobačaj. Od samog je početka rasprava o novom zakonu o pobačaju imala uznemirujuće tonove jer je ministar Milan Kujundžić izjavio da će se o tom pitanju konzultirati sa svim dionicima, uključujući i Katoličku Crkvu.

Tu je namjeru i proveo u djelo sastavljanjem iznimno konzervativne Radne skupine čiji je zadatak bio istražiti kako je pitanje abortusa riješeno u drugim zemljama.

Osim što je bivša članica Skupine Anica Čulo Margaletić, profesorica s Pravnog fakulteta u Zagrebu, zaslužna za to što u Obiteljskom zakonu obitelji bez djece nisu prepoznate kao obitelji, našao se tu i Borivoj Mišković koji se pohvalio kako u njegovoj bolnici Sveti Duh (primijetimo ime ustanove) nema pobačaja jer su svi liječnici u prizivu savjesti.

Kamo god pobjegli, ne možemo izbjeći riječi Gospodina. Zavirimo u školu gdje u svakoj drugoj učionici vise raspela i djecu se diskriminira na osnovi toga pohađaju li sate vjeronauka. Sama prisega hrvatskog predsjednika završava riječima "Tako mi Bog pomogao"

No, najbolji je trenutak taj što je predsjednik Radne skupine dr. Ante Ćorušić zapamćen po izjavi da je pobačaj najgadljiviji postupak u medicini i da bi prije odluke o pobačaju žene trebale ići na razgovore s psihologom i svećenikom. Ne tiče li se jedan od većih prijepora vezanih za novi prijedlog Zakona o pobačaju upravo obveznog savjetovanja žene prije pobačaja?

Kamo god pobjegli, ne možemo izbjeći riječi Gospodina

Šteta što bi Ustavni sud sigurno ocijenio taj prijedlog nelegalnim, ali srećom pa joj uvijek mogu za vrijeme pregleda pokloniti Bibliju.

Kamo god pobjegli, ne možemo izbjeći riječi Gospodina. Zavirimo u školu gdje u svakoj drugoj učionici vise raspela i djecu se diskriminira na osnovi toga pohađaju li sate vjeronauka. Sama prisega hrvatskog predsjednika završava riječima "Tako mi Bog pomogao".

Premda je Ustavni sud presudio da takva invokacija nije nelegalna, ona i dalje bespotrebno zamućuje ionako nejasnu granicu profanog i vjerskog. Prožetost javnog života crkvenim stavovima opasna je iz očitog razloga što kršćanstvo počiva na isključenju drugosti i očuvanju heteroseksističkih patrijarhalnih privilegija. No, još je opasnija i iz dubljeg razloga – kršćanstvo se nalazi u vječnom sukobu s modernošću.

Crkva je fundamentalno srednjovjekovna jer ljudskome biću niječe djelatnost i samosvojnost

Prisjetimo se kultne izjave ministra Kujundžića o tome kako u određenim fazama bolesti jedan svećenik vrijedi više negoli 20 liječnika. Prisjetimo se gore spomenutog vikara koji blagoslivlja sanitetsko vozilo. Prisjetimo se bilo kojeg otmjenog građanskog skupa čije je otvorenje blagoslovio biskup. Prevladavajući je osjećaj da racionalnost ima svoju granicu, ljudsko je djelovanje donekle samostalno, no uvijek zapinje za nevidljivu granicu iza koje je sve drugo "u Božjim rukama".

Čovjek posjeduje svijest i znanje, no samo zato što, i u količini u kojoj, mu ih je podario Bog, ultimativni izvor mudrosti.

Opresivne doktrine poput kršćanstva čine svijet neodrživim

Reći da su vrijednosti Crkve srednjovjekovne nije, stoga, obična floskula niti vrijedi samo u smislu njezine afirmacije monogamnih heteroseksualnih obitelji, kontrole nad ženskim tijelom i progona nad Drugim.

Crkva je fundamentalno srednjovjekovna jer ljudskome biću niječe djelatnost i samosvojnost. Benedikt XVI., ujedno glavni teolog omiljenog Ivana Pavla II., bio je žestok protivnik prosvjetiteljstva koji se trsio ugasiti svaki trag moderniteta. Za Crkvu je sekularizam izvor svih zala (među ostalim i terorizma), do kojeg dolazi jer su se ljudi odali razumu i odbili od Boga. Drugim riječima, odlučili su istupiti iz predmodernog stanja inducirane iracionalnosti na kojoj počivaju privilegije te ustanove.

Problem sveprisutnosti kršćanstva nije pitanje vjerske nesnošljivosti – on je pitanje sekularnosti koja u Hrvatskoj nije prisutna ni u političkom, ni u epistemološkom smislu. Argumenti poput "to nije u skladu s kršćanstvom, a većina su Hrvata katolici" nemaju uporišta jer je vjeroispovijest Hrvata njihovo osobno opredjeljenje, a kršćanstvo nije službena državna religija.

Prisjetimo se kultne izjave ministra Kujundžića o tome kako u određenim fazama bolesti jedan svećenik vrijedi više negoli 20 liječnika. Prisjetimo se gore spomenutog vikara koji blagoslivlja sanitetsko vozilo. Prisjetimo se bilo kojeg otmjenog građanskog skupa čije je otvorenje blagoslovio biskup...

Dakle, u političkim pitanjima od javnog interesa vjera nije čimbenik u odlučivanju. No, ironično za kapitalocen koji toliko obožava znanost koja nikad nije u službi građana, više je od svega potrebno braniti razumnost i slobodnu volju ljudskog bića.

Čovjek je samostalan i sposoban, ali upravo opresivne doktrine kakva kršćanstvo jest čine svijet neodrživim.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.