Unatoč tome što njezini najistaknutiji članovi vjeruju da se od fetusa spravljaju parfemi i da se menstruacija gubi zbog pornografije, proteklih se dana pokazalo da je glas Crkve u Hrvatskoj savršeno zaštićen sa svih strana. Što god njezini sljedbenici učinili, opravda se ili se krivnja prebaci na nedužne, stoga ne čudi što nove generacije u vjerskim institucijama vide jednog od najpozitivnijih društvenih aktera.

Tema pedofilije (i hebefilije) u Crkvi, iako uvijek aktualna, ovih je dana u središtu pozornosti zbog održavanja vatikanskog skupa o sprječavanju zlostavljanja maloljetnika. O zaključcima skupa, među ostalima, izvijestila je i novinarka Nove TV Ivana Petrović koja je navela kako Vatikan nije siguran odakle dolazi problem pedofilije – je li razlog pogrešna procjena kandidata i njihovo netemeljito ispitivanje ili je za sve kriv snažni gej lobi nazvan Lavanda Mafia.

Teško je, ako postoji gej lobi, shvatiti zašto se gej svećenici, poput poljskog svećenika Krzysztofa Charamse, isključuju iz Crkve, ali je očito da je Crkva spremna čak i izmisliti cijeli lobi kako bi prikrila činjenicu da štiti pedofile.

Naši najprominentniji mislioci poput Batarela i Raspudića preuzeli su homofobnu premisu

Stav Vatikana o homoseksualcima jasan je – Benedikt XVI. želio je eksplicitno zabraniti njihovo ređenje, a papa Franjo umiljato im je preporučio da svećenički poziv nije baš za njih. Implicitno je, dakle, prisutno uvjerenje da je svaki homoseksualac ujedno i pedofil te kao takav ne smije dobiti priliku da zlostavlja.

Ovu homofobnu premisu preuzeli su naši najprominentniji mislioci poput Vice Batarela, ali i neizbježnog Nina Raspudića koji je ponovno u "Petom danu" samouvjereno izjavio da se u Crkvi mahom uopće ne radi o pedofilima, nego o homoseksualnim predatorima koji se zaređuju samo kako bi zlostavljali dječake pubertetske dobi.

Krajnje je vrijeme da se prestane s plaćanjem crkvene desetine i revidira načine financiranja vjerskih zajednica u Hrvatskoj jer bi se, da se poljulja njihov prototipično uhljebnički položaj, zasigurno počeli ograđivati od radikalnih izgreda, a hrvatski građani živjeli u sekularnoj državi gdje bez osude mogu birati život kakav žele

Feministička teologinja Lana Bobić, svijetla točka potpuno oronule postave nekad briljantne emisije, maestralno mu je odgovorila da nije riječ o privlačnosti prema spolu, već godinama te da je postotak zlostavljane muške djece veći iz čistog razloga dostupnosti – kako da svećenici u sjemeništu zlostavljaju djevojčice kad žene ne postoje u crkvenoj hijerarhiji?

A da je sve što Crkva radi društveno odobreno jasno je i iz pitanja pobačaja. Iako je, iz činjenice da je istekao rok za donošenje prijedloga novog zakona o pobačaju, vidljivo koliko se Sabor brine za zaštitu reproduktivnih prava žena, nemar je još jasniji iz komentara ministra Milana Kujundžića.

Kujudžićeve preporuke za molitvu

Na pitanje novinarke Matee Dominiković o tome smatra li da molitelji iz inicijative "40 dana za život", koji već godinama vrše pritisak na bolnice koje su ionako mahom u prizivu savjesti, ometaju rad institucija, rekao je kako molitva nikom nije naškodila i kako bi se i ona sama trebala malo moliti.

Na pitanje je li primjereno moliti ispred bolnica, ministar zdravstva Milan Kujundžić odgovara: "I vi molite malo, molite." #N1info pic.twitter.com/XCPI0tn24J

— Matea Dominiković (@m_dominikovic) March 6, 2019

Pitanje je bi li jednako nonšalantan bio i odnos prema skupini građana koja bi u 29 gradova stala pred lokalne crkve s transparentima protiv homofobije, pedofilije i seksizma ili bi odmah bili uhićeni zbog remećenja javnog reda i mira te tuženi zbog nanošenja duševnih boli.

Usred takve klime žalosno je, ali ne i iznenađujuće, što je novo istraživanje Zaklade Friedrich Ebert Stifung i Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu pokazalo da raste postotak religioznih mladih osoba. Umjesto u državne institucije, mladi najviše vjere imaju u vojsku i policiju, onu istu koja je prije nekoliko dana uletjela u redakciju Net.hr-a kako bi provjerila identitet njihove novinarke Đurđice Klancir, a zapravo s ciljem njezina zastrašivanja.

Krajnje je vrijeme da se prestane s plaćanjem crkvene desetine

Slijede ih vjerske institucije, dakle, redom represivni mehanizmi koji nemaju mnogo veze s demokratskom državom. Zanimljivo, unatoč seksualnom oslobođenju, vjerska je doktrina toliko snažna da je čak 49% mladih kao važnu osobinu partnera istaknulo njegovu nevinost. Razlog zašto je Crkva u Hrvatskoj, kao i republikanci u Americi, toliko jaka jest – novčano jači cijeli narod tlači.

Već 20 godina hrvatska država servisira Katoličku Crkvu plaćajući njezine zaposlenike, vraćajući joj tobože nacionalizirane objekte koje nikad nije ni posjedovala, braneći lokalnoj vlasti da se pozabavi njezinim poslovanjem, a iako se Crkva bavi komercijalnom djelatnošću, ne podliježe obvezi plaćanja poreza.

Usred takve klime žalosno je, ali ne i iznenađujuće, što je novo istraživanje Zaklade Friedrich Ebert Stifung i Instituta za društvena istraživanja u Zagrebu pokazalo da raste postotak religioznih mladih osoba. Umjesto u državne institucije, mladi najviše vjere imaju u vojsku i policiju

Crkva je dokazala da u njezinu djelovanju nema nikakve brige za pastvu, već samo za vlastite poslove, zbog čega je potpuno zanijekana njezina dušebrižnička funkcija. Zašto se, kad je tako, jednaki iznosi ne bi izdvajali za druge organizacije, poput skloništa za zlostavljane žene ili LGBT osobe koje su izbačene iz domova, koje se uistinu brinu za nečije dobro?

Krajnje je vrijeme da se prestane s plaćanjem crkvene desetine i revidira načine financiranja vjerskih zajednica u Hrvatskoj jer bi se, da se poljulja njihov prototipično uhljebnički položaj, zasigurno počeli ograđivati od radikalnih izgreda, a hrvatski građani živjeli u sekularnoj državi gdje bez osude mogu birati život kakav žele.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.