Za nekoliko sati počinje deveta splitska Povorka ponosa, a tim smo povodom porazgovarali s jednom od organizatorica, Nikolinom Banić. "Sve je to lipo, ali nije Prajd samo veselje", kaže Nikolina kojoj je ovo četvrta godina u organizaciji, a treća da je u koordinaciji s kolegicom Mirtom Barić.

"Ko o čemu, baba o uštipcima. Ulazimo u mjesec prajda. Uvik san govorila da je nama neheteroseksualnima Prajd ko Božić. Ono, spustiš se u grad, možeš i sam doć', jer u Đardinu te čekaju svi koje znaš i dobre su volje. Osjećaš se svečano. Onda skupa nešto prosvjedujete, posli se zalije i pleše", kazala nam je na početku Nikolina.

Podsjeća da je prvi Pride 2011. godine u Splitu organizirala Sanja Juras iz Kontre s udrugom Domine i njihovim volonterima.

"To je malo pošlo po zlu. Neću sad opisivati, postoje snimke na Youtubeu, samo ću reć da sam u jednom trenu mislila da ćemo izginuti svi koliko nas god ima. Drugi Prajd u Splitu je bio najposjećeniji ikad jer je čitava alternativna scena došla pokazat da nisu Splićani toliki fašisti. Narednih godina se stanje smirilo. I s jedne i s druge strane. Više nas ne gađaju kamenjem, ali nije ni da nešto puno ljudi dolazi. Dođe oko tristotinjak ljudi koji u tolikoj mjeri razumiju važnost zalaganja za toleranciju da će taj dan izać' iz kuće i doć' u Đardin."

Triba samo ić' okolo i užasno puno brbljat

"Meni je ovo četvrta godina u organizaciji, a treća da zajedno s Mirtom koordiniram. U našem Prajdu se može strelovito brzo napredovati do pozicije koordinatora zato što je to mjesto koje će vam svi drage volje ustupiti. Naš rad izgleda otprilike ovako: Mirta i ja idemo okolo po gradu i pitamo ko bi nam mogao pomoći. Lova nije problem, love nemamo. Tako smo našli više ljudi koji su spremni podržati stvar volonterski, a ako se stvori neka lova na kraju onda dobiju honorar koji ne bude ni kvarat cijene usluge, ali eto", priča dalje Nikolina.

Tako uvijek, kaže, mogu računati na Coku da bude DJ. Imaju dvije-tri dizajnerice koje će volonterski raditi vizuale.

splitpride19.jpg

"Ove godine imamo čak dvije video montažerke. Našli smo sociologa je voljan sastavljati anketne upitnike. Klub Kocka i Kino klub Split su uvijek spremni posudit' koji kabel, reflektor, mikrofon, šta god. Udruga Rišpet ustupa prostor LGBT centra za provođenje bilo kakvih aktivnosti vezanih uz Prajd. Udruga Domine će nam dati stol, megafon ili dobar savjet koji zlata vrijedi. Šakal će postavit šank. Majice, borše i plakate tiskamo sami u tiskari koju smo skupa s ekipom pokrenuli u Domu. Našli smo nekoliko ugostitelja koji su spremni ugostiti naše kvizove, partije i slične evente ili postaviti na šank kutiju za prikupljanje donacija. Našle smo i nešto ljudi koji su spreni dat ruke uoči Prajda i na samom događaju. Za nać' sve te ljude, Mirta i ja smo češljale grad uzduž i poprijeko i svima pričale šta nam sve triba."

Budemo li mi pederi, lezbe, biseksualci, tranđe, queer ljudi i svi ostali koji se razlikuju od heteronormativnog ideala čekali da društvo, Crkva, obitelji, selo i rodbina odobre naš način života, umrit ćemo čekajući. Jer to se nikad neće dogodit. Uvik će bit nešto važnije. Zato se trebamo organizirati i izać' na ulicu

Svake godine se, veli Nikolina, uključi neko novi, s nekim novim talentima: "Triba samo ić' okolo i užasno puno brbljat. Brbljat nezaustavljivo. U bujicama. A kad ne brbljamo okolo, onda kod kuće tipkamo u bujicama."

Puno ljudi ne dođe na Pride jer se još uvijek boje

"Ja sam uvijek mislila da na Prajd na početku dolazi malo ljudi, pa malo više i na kraju to postane snažan pokret s puno ljudi. Ovdje se to nekako ne događa. Ovdje je Prajd još uvijek gerila. Split je čudno mjesto. Nije da itko prijeti da će bacit bombu na nas (kao što je npr. slučaj sada u Sarajevu uoči njihovog prvog Prajda), ali nije ni da će puno ljudi doći podržati. Ljudima u Splitu je sve ravno. Da nije ovih nekoliko entuzijasta koje smo svićon po danu tražile i koji razumiju koliko je Prajd važan, ja ne znam ni bi li bilo Prajda u Splitu. I hvala im. Osim toga, da Prajd u Splitu postane in mjesto, da se zbilja komercijalizira te bude hip, kul i popularan, Mirta i ja bi promptno otišle u penziju", kaže Nikolina.

Šteta je da itko osjeća sram jer ne voli muške nego ženske ili obrnuto. To je tako glupo i šteta

"Sve je to lipo", veli, "organizacija se trudi da Prajd prođe veselo, da se ljudi zabave i druže. Da bude šareno i s puno muzike. Ali nije Prajd samo veselje. Procjenjuje se da u Splitu živi najmanje 3000 neheteroseksualnih ljudi. Vrlo mali broj tih ljudi dođe na Prajd. Neki ne dođu jer odu na plažu, jer su neosviješteni i baš ih boli briga. Ali puno ljudi ne dođe jer se još uvijek boji", smatra Nikolina.

Misli kako se boje biti viđeni na Prideu jer će selo reći da su pederi. Boje se jer ih je društvo u kojem su odrasli naučilo da se srame.

Ponosni smo što nas društvo nije svojim omalovažavanjem pederluka ušutkalo

"A to je šteta. Šteta je da itko osjeća sram jer ne voli muške nego ženske ili obrnuto. To je tako glupo i šteta", smatra Nikolina i dodaje da ljudi žive dvostruke živote i ne mogu se osloboditi tog straha.

Nose teret svojih tajnih života kao golem kamen oko vrata. A ne moraju. I to je ono protiv čega Prajd protestira. Protiv predrasuda koje sputavaju i truju živote i protiv društva koje ih proizvodi.

Ja sam uvijek mislila da na Prajd na početku dolazi malo ljudi, pa malo više i na kraju to postane snažan pokret s puno ljudi. Ovdje se to nekako ne događa. Ovdje je Prajd još uvijek gerila. Split je čudno mjesto

"Budemo li mi pederi, lezbe, biseksualci, tranđe, queer ljudi i svi ostali koji se razlikuju od heteronormativnog ideala čekali da društvo, Crkva, obitelji, selo i rodbina odobre naš način života, umrit ćemo čekajući. Jer to se nikad neće dogodit. Uvik će bit nešto važnije. Zato se trebamo organizirati i izać' na ulicu", kaže Nikolina.

"I onda kad izađemo, trebamo pokazat kako se ne bojimo, nego smo ponosni. Ponosni što smo svoji. Ponosni što nas društvo nije svojim omalovažavanjem pederluka ušutkalo. Ponosni što ništa pred nikim ne skrivamo. I ponosni što smo unatoč odrastanju u ovoj jako zahtjevnoj okolini uspili ostat' zdravi i normalni. Prajd je važan. Prajd je proslava različitosti, ali je i protest. Prajd je jedan veliki glasni Fak ju. Prajd je dišpet", završno poručuje Nikolina Banić.

Okupljanje počinje u 17:00 u Đardinu, a povorka će krenuti u 18:00. Ruta je sljedeća: Ulica kralja Tomislava, Marmontova, skretanje u volat kod Kina Karaman, Zadarska, Pjaca. Na Pjaci će se povorka kratko zaustaviti, održati kratki govor i izvesti neke točke iznenađenja. Potom nastavljaju na Rivu do Hrvojeve ulice kojom se penju nazad u Đardin. "Za očekivat' je da ćemo u 19:00 bit' nazad u Đardinu. Tamo će nas salijetati novinari koji će brojati koliko je gradskih vijećnika nazočilo povorci, kao da je to najvažnija stvar na svijetu. Još će nas pitati kako je biti gej u Splitu. Mi ćemo reći, nemam pojma, kako kome. Onda će oni tako o Prajdu izvještavati", još je dodala Nikolina.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Pin It

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

apvili baner
Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam