Nicole Davison zamjenica je šefa misije u Britanskome veleposlanstvu u Zagrebu, diplomatkinja s dugogodišnjom karijerom tijekom koje je boravila na više kontinenata i u više država, od Bangladeša preko Kine pa do Hrvatske. U Zagrebu Davison živi već nekoliko godina, kaže da joj se grad jako sviđa, a jedna od aktivnosti koju svake godine ima na kalendaru jest i dolazak na zagrebačku Povorku ponosa.
Uz Split, proteklog su se vikenda održale povorke ponosa u još dva europska grada, Rimu i Bukureštu. Iako u Rimu postoji duža tradicija održavanja povorki ponosa (od 1994.), i Italija i Rumunjska su na začelju Unije što se tiče prava LGBT građana.
Zašto je podbacila četvrta po redu splitska Povorka ponosa, pitanje je koje ovih dana postavljaju organizatori ovog događaja, sudionici, ali i širi dio domaćeg LGBT pokreta. Ove je godine u povorci praznim Splitom koračalo jedva tristo ljudi, među kojima se nalazio znatan broj novinara, snimatelja i izvjestitelja, stoga se valja upitati što to govori o splitskom Prideu, što o vidljivosti splitske LGBT populacije, ali i o vještini organizacije samog događanja.
Četvrti Split Pride završio je nešto poslije 15:00, kad su se sudionici vratili u Đardin, gdje je predviđen program koji bi trebao trajati do 20:00. Oko 600 policajaca osiguravalo je dvjestotinjak sudionika, među kojima su bili i gosti iz Crne Gore, Australije, Albanije i Zagreba (Zagreb Pride). Manifestacija je protekla bez incidenata, a brojnost manju no prošle godine možda objašnjava činjenica da ovaj put nije bilo organiziranog prijevoza iz Zagreba, a organizatori kažu kako je 2013. bilo više ljudi "zbog inata referendumu o braku".
