Započelo je na brzinu organiziranim lezbijskim piknikom, a preraslo u LGBT festival s kojim treba ozbiljno računati.

Porečka Homo, fešta! održava se ove godine drugi put na raznim lokacijama u centru grada, gdje će se aktivističke teme izmjenjivati s partijanjem do ranih jutarnjih ljetnih sati.

O programu, sudionicima i izazovima organizacije popričali smo s Natašom Vajagić iz Centra za građanske inicijative Poreč.

Kako se ovogodišnji program razlikuje od lanjskog?
– Baza je ista, program varira od kulturnog sadržaja, aktivizma pa do zabave i umjetnosti. Ove godine fokus nam je na važnosti podrške za LGBT osobe, kako one obiteljske, tako i društvene i političke. U Hrvatskoj se danas i dalje svako LGBT događanje standardno može označiti kao aktivističko pa nam je važna i tema oblika aktivističkog djelovanja, odnosno načina na koje ljudi u RH i regiji kroz svoj rad ruše predrasude, povećavaju vidljivost i rade na prihvaćanju kroz umjetnost/medije/zabavu/književnost. A sve to može se doživjeti na festivalu, od izložbe, koncerta, filmova, tribina, radionica do partyja i drag showa.

Želja nam je doprijeti do, odnosno raditi na stvaranju lokalne LGBT zajednice, no ljudi se jako teško odvaže doći na LGBT događanja i strah je sveprisutan

Imate li veća sredstva nego lani?
– Imamo duplo veća sredstva nego lani, 30.000 kuna te proračun odlazi na put i smještaj izvođača/ica, volontera/ki, voditelja/ica radionica i tribina, nešto sitno za plakate, opremu i hranu. Budžet nam je skroman, ali entuzijazam i volja, kao i volonterski angažman 20 volontera/ki, aktivista/kinja, dizajnerice i izvođača/ica, koji/e ulažu svoje vrijeme, znanje i trud kako bi se ovaj festival održao i na tome smo im beskrajno zahvalne. Isto vrijedi i za brojne LGBT organizacije, a posebno Sarajevski otvoreni centar koji ima puno iskustva u organizaciji sličnih događanja i koji su nam suradnici na projektu.

Sponzori izišli iz ormara

Prošle godine bilo je aktivista i iz Bugarske. Iz kojih zemalja dolaze sudionici, koliko ljudi očekujete?
– Većinom su to ljudi iz Hrvatske i regije, a očekujemo da kroz festival prođe dnevno tristotinjak osoba.

Kako na Feštu reagiraju Porečani?
– Zasad je sve mirno, a tako je bilo i lani. Kako je to bio prvi takav događaj u Poreču, nismo znale što očekivati, hoće li sve ići prema planu, kako će ljudi reagirati, kako će mediji izvještavati i hoće li nas netko možda i napasti. Srećom, osim grupice tinejdžera koji su došli blizu lokacije održavanja i nešto dovikivali, sve je prošlo prema planu i svi dojmovi su apsolutno pozitivni. Želja nam je doprijeti do, odnosno raditi na stvaranju lokalne LGBT zajednice, no ljudi se jako teško odvaže doći na LGBT događanja i strah je sveprisutan. Ono što je svakako pozitivno iznenađenje je podrška, ne samo raznih organizacija i pojedinaca/ki, nego i lokalnih poduzetnika/ica, institucija i političara/ki i tvrtki koje su nam pomogle na razne načine – od logističke podrške, do sponzorstava, ustupanja prostora i samog prisustva na festivalu.

U Hrvatskoj se danas i dalje svako LGBT događanje standardno može označiti kao aktivističko pa nam je važna i tema oblika aktivističkog djelovanja, odnosno načina na koje ljudi u RH i regiji kroz svoj rad ruše predrasude

Jesu li ove godine i sponzori Fešte izašli iz ormara? Neke institucije su prošle godine poklonile proizvode i usluge sudionicima, ali nisu željele da se to zna.
– Da, sve je javno. Oni koji lani nisu htjeli javno ove godine su donirali preko fonda Zajedno za zajednicu Zaklade za poticanje partnerstva i razvoja civilnog društva.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.