- Autor/ica Karmela Hromin
-
Objavljeno: 24. kolovoza 2018.
Ovog vikenda Poreč je ponovno zaogrnut zastavama duginih boja jer u tom gradu se po treći put održava LGBT festival Homo, fešta! na kojem vrijedno radi Centar za građanske inicijative Poreč. O novostima u programu i izazovima organizacije razgovarali smo s programskom koordinatoricom Natašom Vajagić.
Postoji li zajednički nazivnik događaja na ovogodišnjoj Homo fešti?
– Program je raznovrstan, ali zajednički nazivnik ovogodišnjeg festivala zasigurno je važnost edukacije, vidljivosti i aktivizma u prihvaćanju LGBT osoba kao ravnopravnih članica i članova društva. Danas u Hrvatskoj svjedočimo sve većoj retradicionalizaciji, porastu fašizma i govora mržnje. Stoga Homo, fešta! ne znači samo prostor za poboljšanje života LGBT osoba, već je i svojevrstan otpor diskriminaciji, netoleranciji i netrpeljivosti u društvu.
Primjećujete li sad, u trećoj godini organiziranja, kakve razlike u odnosu na prethodne godine? Ima li stvari koje su postale lakše, ili možda teže?
– Ono što je drukčije nego proteklih godina jest to da nas je ove godine financijski i organizacijski podržao puno veći broj donatora i suradnika iz Poreča, odnosno Istre, a u programu imamo osobe iz Istre, što ranije nije bio slučaj te nas to posebno veseli.
Nažalost, ove godine nismo dobile dozvolu za provođenje radionica o LGBT temama u srednjim školama, radi negodovanja roditelja, što ponovo govori u prilog sve većoj retradicionalizaciji i fašizaciji društva
Jedna od vaših ovogodišnjih reklama kaže "ća će ljudi reći da greš po takovin feštama". Doista, što o ovom događaju kažu Porečani i susjedi?
– Važno nam je da se lokalna zajednica uključi, kako organizacijski, tako i sudjelovanjem na festivalu. Jedan od ciljeva je stvoriti prostor za LGBT osobe iz Poreča/Istre te svake godine svjedočimo sve većem odazivu "lokalaca". Ako je suditi po uključivanju zajednice, čini mi se da Homo, fešta! postaje sve prepoznatljivija kao važan dio kulturne ponude Grada Poreča. Prema tome, Porečanke i Porečani pozitivno gledaju na festival. To ne znači da ne postoji i dio kojem smo "trn u oku", a u to se uvjerimo svake godine nakon postavljanja plakata – najčešće do jutra svi nestanu. Festivalom želimo otvarati grad, stvarati sigurne prostore i poručiti da ovdje fašizam ne prolazi, pa ako to dovoljno puta ponovimo, možda postane istina za sve. Nismo dosad imale nikakvih ozbiljnijih incidenata pa se nadamo da će tako i ostati.
Centar ima iskustva u organiziranju radionica o LGBT temama za srednjoškolce. To je odlično, ali što mislite o radionicama za odrasle? Čula sam nedavno za ovu primjedbu na program Fešte, od osobe koja tvrdi da nije homofob: "Što puštaju filmove u kojima se žnjaraju i pune golotinje, što oni meni to nameću?"
– Nažalost, ove godine nismo dobile dozvolu za provođenje radionica o LGBT temama u srednjim školama, radi negodovanja roditelja, što ponovo govori u prilog sve većoj retradicionalizaciji i fašizaciji društva. Radionice su potrebne svima, i mladima i starima, no kako odrasle osobe uvjeriti da na takvu radionicu i dođu? Osobe kojima su takve radionice najpotrebnije, nikad se neće pojaviti. Zato je ključno da se u sklopu obrazovanja uči o ljudskim pravima i poštivanju istih, o čemu ćemo imati prilike slušati na ovogodišnjem festivalu, a imat ćemo i radionice pa pozivamo sve da bace oko na program i nađu nešto za sebe.
Što se primjedbe o "žnjaranju i golotinji" tiče, a valjda onda i svaki drugi film ili serija na TV-u nameće strejt žnjaranje i golotinju, zar ne? Pozvala bih tu osobu da dođe i pogleda filmove, a i prisustvuje cijelom programu festivala, mislim da će se ugodno iznenaditi.
Prve godine bilo je sudionika iz Bugarske, ove godine došli su iz Norveške. Ima li šanse da iduće godine Fešta privuče sudionike s drugih kontinenata?
– Nama je uvijek drago ugostiti osobe iz svih krajeva i mislim da se svugdje mogu naći ljudi koji rade jako dobre stvari te da možemo učiti na njihovim primjerima. Svakako se ne ograničavamo na regiju ni kontinent, tko zna što nas čeka iduće godine.
Porečanke i Porečani pozitivno gledaju na festival. To ne znači da ne postoji i dio kojem smo "trn u oku", a u to se uvjerimo svake godine nakon postavljanja plakata – najčešće do jutra svi nestanu
Bi li se mogao organizirati stream, ili barem snimanje pa kasnija objava dijelova programa za one koji Fešti ne mogu prisustovati?
– Što se live streama tiče, nažalost ove godine to ne možemo omogućiti, no pokušat ćemo snimiti tribine, a kratki pregled će sigurno biti dostupan nakon festivala.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.