Zbog izuzetno visoke cijene operacije promjene spola čije troškove HZZO transrodnim osobama ne pokriva, Viktorija nije u mogućnosti platiti operaciju sama.

Ona je Viktorija Ćurlin, transrodna žena iz Zagreba s trenutačnom adresom u Beču. Ondje je na magistarskom programu rodnih studija. Kroz queer i feminističke organizacije posljednjih godina vodi borbu za ravnopravnost žena i LGBTIQ osoba u društvu.

Prije više od sedam godina krenula je u proces promjene spola. Danas, nakon godina potiskivanja tjelesne disforije zbog čega je imala probleme s psihičkim i fizičkim zdravljem, Viktorija želi dovršiti tranziciju operacijom promjene spola. Odlučila je pokrenuti fundraising kampanju kako bi prikupila potrebna financijska sredstva.

Najbliži stručan i pouzdan kirurg nalazi se u Srbiji

U Hrvatskoj nema nijednog kirurga koji izvodi operacije genitalne rekonstrukcije, stoga Viktorija ovaj zahvat planira obaviti u Centru za genitalnu rekonstruktivnu kirurgiju u Beogradu kod dr. Miroslava Đorđevića.

Konkretno, peritonealna vaginoplastija koja je Viktoriji potrebna stoji 15.600 eura, a uz to će joj biti potrebna postoperativna njega.

Obitelj joj pruža podršku, ali roditelji joj nisu u mogućnosti financirati trošak operacije i njege, a svoje ušteđevine nema. Viktorija zna da će joj ova operacija omogućiti da se napokon osjeća dobro u vlastitom tijelu i stekne samopouzdanje. Vjeruje da će prestati osjećati stres i nelagodu koju, primjerice, osjeća dok trči u uskim hlačama i prilikom presvlačenja u teretani.

Upitali smo Viktoriju s kakvim se problemima susretala zbog svog identiteta.

Za hrvatski zdravstveni sustav transrodne osobe praktički ne postoje

Problemi s kojima se Viktorija suočavala zbog toga što je transrodna prvenstveno se tiču samog birokratskog i zdravstvenog okvira u kojem transrodne osobe u Hrvatskoj danas žive. Najbolji primjer toga je upravo činjenica da operaciju genitalne rekonstrukcije mora platiti sama.

"Moje je općenito iskustvo s hrvatskim zdravstvom pozitivno, iako to nipošto nije pravilo kad govorimo o trans osobama i tome kako ih se tretira, ali svejedno mi je jasno da postojeći medicinski sustav u Hrvatskoj transrodne osobe uopće ne predviđa.

Ne obavljaju se specijalizirani kirurški zahvati, za trans žene i transfeminine osobe nije predviđeno korištenje injekcija estradiola (koje su daleko učinkovitije od tableta), broj endokrinologa koji se uopće bave zdravljem trans osoba je smiješno malen, općenito se radnike u zdravstvenom sustavu ne obrazuje niti osposobljava za rad s transrodnim osobama, bilo kada govorimo o specijalnim potrebama trans populacije bilo općenito zdravstvenoj skrbi", objašnjava Viktorija.

O transrodnosti se treba govoriti u školama

Drugi problem koji ističe jest nepostojanje ikakvog obrazovanja o temama roda, rodnog identiteta, seksualne orijentacije i sličnoga u školama. Nedostatak informacija o transrodnosti razlog je što svoj identitet nije uspjela raščistiti sama sa sobom niz godina te je zbog toga i proces tranzicije započela kasnije nego što je potencijalno mogla.

"Izdvojila bih i homofobiju i transfobiju u svakodnevnim interakcijama. Te dvije fobije u mojem su iskustvu i po mom akademskom mišljenju gotovo nerazdvojive, bez obzira na seksualnu orijentaciju pojedine trans osobe. Iako su me moj izgled, život u Zagrebu te kretanje sigurnim prostorima poprilično zaštitili od utjecaja homofobije i transfobije, iskusila sam poštenu količinu instanci verbalnog nasilja te bila i seksualno napadnuta prije više godina", dodaje ono što LGBTIQ zajednica već desetljećima pokušava osvijestiti u društvu.

Kako je na magisteriju u Austriji, pitali smo Viktoriju je li primijetila kakve promjene odselivši se u drugu, progresivniju državu.

Planira se vratiti u Hrvatsku

Smatra se privremenom gošćom u Austriji jer se nakon studija planira vratiti u Hrvatsku. Za Austriju nije emotivno vezana kao što je to slučaj s Hrvatskom, ne prati lokalnu politiku i nije na isti način uronjena u zbivanja u zemlji. Ipak, selidba joj je omogućila svojevrsno rasterećenje uma.

"Razlike između Beča i Zagreba prvenstveno su ekonomske, a ne svjetonazorske, pa je lakoća života povezana puno više s time. Jedina objektivna razlika života za queer osobe između dva grada jest to da je queer populacija Beča puno veća i što u Beču postoje brojni isključivo/primarno queer prostori i sadržaji poput kafića ili klubova koji su u Zagrebu zamrli u zadnjih nekoliko godina", primjećuje.

Kako joj je postalo nepodnošljivo živjeti u vlastitoj koži, Viktorija želi operaciju obaviti što prije. Zbog nedostatka financijskih sredstava pokrenula je kampanju prikupljanja donacija. Ovim putem pozivamo vas da pomognete Viktoriji ostvariti svoj identitet i uplatite koliko god možete za njezinu operaciju promjene spola.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.