"Na rubu sam snaga. Imam pametno dijete koje ide u drugi razred i muku muči sa školom jer ima disleksiju i disgrafiju. Dobiva često dvojke iz predmeta koje zna pjevati na usmenom ispitu, ali kada dođe pismeni, sve ode u krivo jer je pogrešno pročitala zadatak ili ga je krivo napisala (u glavi je sve točno ali kad se slije na papir, greška grešku ganja).

Išli smo u SUVAG ljetos, dobili smo preporuku za individualizirani pristup u školi ali koliko god to sjajno zvučalo, u stvarnosti i nema neke razlike - ona i dalje, naravno, mora pisati ispite, ne može umjesto toga samo usmeno odgovarati. Onda iz ispita dobije katastrofa ocjenu koja joj sruši i prosjek i samopouzdanje."

Ovo je jedna od tipičnih izjava hrvatskih roditelja čija djeca imaju disleksiju, a koja se može čuti ili pročitati na internetskim forumima škola ili društvenim mrežama.

Disleksija, koju prema svjedočanstvima roditelja i djece kod nas još uvijek ne priznaju ili ne prepoznaju niti svi nastavnici i ostali djelatnici u obrazovnom sustavu, niti roditelji, a pogotovo druga djeca koja svoje kolege s disleksijom - zbog njihovog problema s čitanjem ili računanjem - neprestano zadirkuju i tako im još dodatno ruše samopouzdanje i remete mir u razredu.

Disleksija česta u američkim zatvorima, ali i NASA-i

O disleksiji se može puno čuti, no nju zapravo jedino uistinu poznaju obitelji koje imaju disleksičare ili pak pedagoški i psihološki stručnjaci koji se njome bave.

Disleksija je u najmanju ruku vrlo neobična jer od nje jednako pate i vrlo uspješni ljudi, bili oni znanstvenici, umjetnici ili poduzetnici, ali i kriminalci i osobe s ruba društva. Društvo, odnosno cjelokupni pedagoško-obrazovni sustav od predškolske dobi do doba adolescencije, može itekako pomoći ili odmoći (nečinjenjem i nerazumijevanjem) disleksičarima da uspješno prevladaju svoje tegobe ili pak ostanu zauvijek u svom problemu.

Mnogim stručnjacima koji se bave disleksijom poznat je podatak da u SAD-u gotovo pola svih tamošnjih zatvora pune osobe s disleksičnim tegobama, no isto tako još je poznatije da je pola najuglednije svemirske i avijacijske agencije NASA prepuno disleksičnih znanstvenika i znanstvenica te inženjera i inženjerki.

Izgleda da disleksija ima takvu kompleksnu pojavnost koja je često teško uhvatljiva čak i za obrazovne institucije koje vrve pedagoškim stručnjacima i prosvjetnim profesionalcima, te da oni učenici koji nisu obuhvaćeni prepoznavanjem i nekim oblikom pomoći u školama mogu završiti vrlo loše u životu jer će se potencijalno kad-tad naći sami pred ogromnim problemom koji im se u nekom trenutku može učiniti nerješivim.

Što je zapravo disleksija?

Ipak, u većem broju slučajeva nije tako, disleksija je poteškoća koja se većinom može prevladati, a često ona može biti i prednost jer osobe koje su disleksične istovremeno razvijaju potpuno drugačije koncepte razmišljanja i snalaženja u raznim situacijama koji im mogu pomoći u nekim aspektima života, tako da ne čudi da disleksični ljudi često postaju najbolji u svojim područjima rada.

Procjenjuje se da u zemljama Europske unije 10 do 12 posto osoba ima disleksiju, no znanstvena istraživanja u SAD-u procjenjuju da je taj postotak gotovo dvostruko veći, odnosno da je posrijedi 20 posto ili petina stanovništva. U Hrvatskoj se ne zna točan postotak, ali se smatra da u svakom razredu sjedi dvoje do četvero učenika s disleksijom. Disleksija se ubraja u grupu specifičnih poteškoća s učenjem.

Iako učenici s disleksijom normalno komuniciraju i pokazuju tipičnu razinu inteligencije za svoju dob, njihovo razumijevanje čitanja i pisanja može biti otežano zbog disleksije.

Jedna od definicija disleksije jest kronični neurološki poremećaj koji uzrokuje nesposobnost ili velike poteškoće u učenju čitanja ili sricanja, unatoč normalnoj inteligenciji. Onemogućuje prepoznavanje i obradu grafičkih simbola, posebno onih koji se odnose na jezik.

Osim disleksije, u specifične teškoće učenja ubrajaju se disgrafija i diskalkulija.

Što je disgrafija?

Dok disleksija čitanje čini posebnim izazovom za učenike, disgrafija je poteškoća u učenju koja otežava pisanje, kako na fizičkoj tako i na mentalnoj razini.

Disgrafija predstavlja stabilne i ozbiljne teškoće u ovladavanju vještinom pisanja koje nisu povezane s nepoznavanjem pravopisa i trajno su prisutne bez obzira na dovoljan stupanj intelektualnog i govorno-jezičnog razvoja, normalnog stanja osjetila sluha i vida te redovitog školovanja. Radi se o zaostajanju u vještini pisanja do dva školska razreda.

Što je diskalkulija?

Dok disleksija i disgrafija utječu i na čitanje i na pisanu komunikaciju, diskalkulija izuzetno otežava obradu brojeva, vremena i prostora. Štoviše, jednostavne matematičke jednadžbe mogu biti nerješive za učenike s ovom poteškoćom u učenju.

Diskalkuliju stručnjaci često definiraju kao "široki raspon cjeloživotnih poteškoća u učenju koje uključuju matematiku. Ne postoji samo jedna vrsta matematičkog invaliditeta. Diskalkulija se može razlikovati od osobe do osobe. I može različito utjecati na ljude u različitim fazama života.”

Učenici s diskalkulijom potpuno su sposobni za učenje visoke razine i konceptualne matematike. Ali budući da će se boriti s temeljnim matematičkim problemima, potrebno je intervenirati rano.

U svakom slučaju, ta poteškoća nije povezana s kognitivnim sposobnostima. Osobe s disleksijom imaju normalne kognitivne sposobnosti te poseban, drugačiji, često i umjetnički ili kreativni način razmišljanja. Mnogi poznati glumci, slikari, dizajneri i uspješni poduzetnici imaju disleksiju.

Emotivni i socijalni problemi disleksičnih osoba

Disleksija je vrlo složena poteškoća kojoj bi roditelji, škole, pa čak i predškolske ustanove trebali prilaziti vrlo strpljivo, otvoreno, tolerantno i što je najvažnije, stručno.

Naši stručni timovi u školama, ali i predškolskim ustanovama, prema nekim iskustvima i istraživanjima, još uvijek ne reagiraju dovoljno ažurno i kvalitetno kada uoče ili posumnjaju u disleksiju, a disleksična djeca nemaju od svih sudionika u procesu nastave potrebnu podršku i strpljivost.

No treba znati da djeca s disleksijom s godinama mogu razviti vrlo velike frustracije zbog svojih vještina čitanja, pogotovo kada osjete da su drugi u razredu značajno napredniji u tom aspektu nastave.

Upravo, zbog mogućeg razvoja većih psiholoških problema kod te djece vrlo je bitno na vrijeme prepoznati disleksiju i ostale tipove ove teškoće, poput diskalkulije ili disgrafije.

Zašto je disleksija obeshrabrujuća i frustrirajuća?

Frustracija koju osobe s disleksijom doživljavaju često proizlazi iz njihove nemogućnosti da uspiju, koliko god se trudili. Roditelji i učitelji vide bistro, entuzijastično dijete koje ne uči dovoljno brzo čitati i pisati. Budući da je disleksija, gotovo po definiciji, neočekivana, učenici s disleksijom činit će mnoge pogreške koje se mogu protumačiti kao nepažnja.

Uvijek iznova ti učenici i njihovi roditelji čuju: "On je tako bistro dijete; kad bi se samo više potrudio". Ironično, nitko ne zna (osim roditelja) točno koliko se osoba s disleksijom trudi.

Može biti bolno i frustrirajuće boriti se s osnovnim vještinama čitanja i pisanja i počesto nebiti u mogućnosti postići očekivani uspjeh u očima svojih učitelja, kolega iz razreda i roditelja. Ova iskustva mogu dovesti do toga da se učenici osjećaju kronično nesposobnima. Osjećaj neuspjeha i inferiornosti može se generalizirati izvan učionice i može potrajati u odrasloj dobi.

S vremena na vrijeme to čak može navesti uspješne odrasle osobe na nepovjerenje u vlastite sposobnosti, a osobe s disleksijom mogu se onda susresti i s nekim psihološkim problemima poput anksioznosti, bijesa, depresije ili naprosto, loše slike o sebi.

Potencijalne višestruke koristi

Istovremeno, ukoliko društvo uspješno integrira disleksičnu djecu u obrazovni sustav, moglo bi imati višestruke koristi jer sva istraživanja govore kako su osobe s disleksijom zbog drugačijeg načina korištenja mozga i vrlo kreativne i intuitivne. Često se navodi osam prednosti disleksičnih osoba.

Oni mogu koristiti sposobnost mozga da mijenja i stvara percepcije (primarna sposobnost).

Vrlo su svjesni okoline, znatiželjniji su od prosjeka, uglavnom razmišljaju slikama umjesto riječima, vrlo su intuitivni i pronicljivi, razmišljaju i percipiraju višedimenzionalno (svim osjetilima), mogu doživjeti misao kao stvarnost te imaju bujnu maštu.

Ovih osam osnovnih sposobnosti, ako ih roditelji ili obrazovni proces ne potisnu, ili unište, rezultirat će dvjema karakteristikama: inteligencijom višom od prosječne i izvanrednim kreativnim sposobnostima. Iz njih može proizaći pravi dar disleksije — dar majstorstva

* Članak je prvi dio autorske teme "Disleksija u školi i društvu". Objavljuje se u sklopu projekta poticanja novinarske izvrsnosti Agencije za elektroničke medije.