Marko i Karlo su 30-godišnjaci koji su već šest godina u vezi. Posljednje dvije godine žive zajedno u unajmljenom stanu u Španskom. Zajedno su, na leasing, kupili Daciu s klimom. Svi oko njih, koje poznaju imalo duže, znaju da su pederi. I znaju da su pederi zajedno. Prijatelji, roditelji, poznanici, susjedi. Čak i ona baba s drugog kata, s iritantnom lajavom čivavom.

I ove godine idu na more. Premda je ljeto vrijeme godišnjih odmora, vrijeme za rješavanje od stresa i svakodnevnih problema, određenih se briga nikako ne mogu riješiti niti na ljetovanju.

Na moru, čak i za one koji su odavno izašli iz ormara, vrebaju mnoge opasnosti. A nije riječ samo o morskim ježevima, jakom suncu ili pijanom idiotu na unajmljenom skuteru.

Primjerice, problemi za njih mogu nastati već kod odabira apartmana. Logično, Marko i Karlo u Španskom spavaju u istom krevetu. Tamo nikome ne moraju objašnjavati zašto dva dečka koji žive skupa imaju jedan krevet. Svi već odavno sve znaju. I sa svakom imalo bitnijom osobom u njihovom životu prošli su tu fazu, često i napornu, da iznova na isti način odgovaraju na ista pitanja. Konačno to ne moraju raditi već godinama. Sa svakim ljetovanjem, izgleda da opet i opet moraju izlaziti ormara. Ili ne moraju? Hoće li potpuno neopterećeno unajmiti apartman s bračnim krevetom u "Villi Marica" kod babe Marice u Baškoj Vodi ili im se jednostavno neće dati opet prolaziti ista pitanja?

"Strateško" razbacivanje posteljine na drugom krevetu

Na kraju krajeva, ljetovanje je za opuštanje. Zašto se uopće dovoditi u situaciju da netko bilo što zapitkuje ili ima još goru reakciju? Pa se ljetovanje iz snova pretvori u ljetovanje iz noćne more. Kako kažu, bolje spriječiti nego liječiti. Zašto se dovoditi u moguću neugodnu situaciju, ako bi ih to moglo spriječiti u opuštenom uživanju? Marko i Karlo ne bi bili niti prvi niti zadnji par pedera koji bi unajmili dvokrevetni apartman, po mogućnosti s dvije sobe, pa makar možda bio i skuplji od apartmana s jednim bračnim krevetom.

Ionako su obojica mršaviji, pa se mogu stisnuti na jednom krevetu. A ujutro lako malo razbacaju posteljinu na drugom krevetu, ako baba Marica dođe počistiti apartman ili promijeniti posteljinu. Nema što, definitivno opušteno ljetovanje koje podrazumijeva 10 dana neudobnog spavanja i pravljenja rasporeda za razbacivanje posteljine na drugom krevetu, koji se ne koristi.

Postoji opasnost da, čak i mi koji smo potpuno aut, u takvim situacijama budemo opet pospremljeni u ormar. Toliko sigurni u sebe i svoj aut život negdje drugdje, da mislimo kako i nema potrebe zbog 10 dana ljetovanja prolaziti iste stvari koje smo prolazili godinama. Da tako nešto možemo preživjeti, ne ugrožavajući svoj dojam o tome koliko smo aut

U redu, priznajem, ljetovanje se ne svodi samo na boravak u apartmanu. Ima puno drugih aktivnosti koje Marko i Karlo mogu obavljati zajedno, bez opterećenja.

Mogu se rashladiti u moru, uloviti malo boje na plaži. Opustiti se, pročitati neku knjigu uz šum valova, zaboraviti sva sranja koja ih čekaju na poslu i napuniti baterije da još godinu dana mogu trpjeti idiotskog šefa. Ali, opet i opet novi ljudi oko njih. Ljudi svašta vole znati i promatraju svakoga. Znaju da je tako jer i sami to rade. Ako su oni takvi, vjerojatno su i drugi, možda su još i gori. I sami se međusobno došaptavaju i smijulje, komentirajući druge. Je li onom tipu mlada ženska koju voda ljubavnica ili žena? Jesu li ona dva 50-godišnjaka stvarno prijatelji ili su "prijatelji"? Malo je čudno da su u tim godinama baš tako dobri frendovi, samo njih dvojica bez ekipe, a žena nigdje na vidiku. Kako oni promatraju druge, tako sigurno promatraju i njih. Ne da im se ponovo prolaziti moguće upitne poglede, smijuljenje. Možda i riskiraju neku "slučajnu" bocu piva u glavu. Prema niti Karlo niti Marko ne piju pivo.

Sitnice koje "spašavaju" od privlačenja pogleda

Postoje mnoge sitnice koje ih mogu spasiti od privlačenja pogleda samo zato što su dva pedera u vezi koji su došli na ljetovanje. Nema smisla da leže na jednom velikom, zajedničkom ručniku. Svatko će ponijeti svoj ručnik, a postavit će ih na sigurnoj međusobnoj udaljenosti od oko 50 centimetara. Kad obojica legnu, svaki na svoj ručnik, ruke im se ne smiju dodirivati. Svatko nosi svoju torbu sa stvarima. Nepotrebno je bilo kakvu moguću bliskost drugima pokazati kopajući po zajedničkoj torbi za sendviče. Na kraju krajeva, tada ne postoji mogućnost da netko od njih dvojice iznenađeno uzvikne "Neeee, nisi nam stavio mozzarellu u sendviče" i time da do znanja da su to njihovi, a ne njegovi i njegovi sendviči.

U redu, priznajem, ljetovanje se ne svodi samo na boravak u apartmanu i ležanje na plaži. Ima puno drugih aktivnosti koje Marko i Karlo mogu obavljati zajedno, bez opterećenja.

Budući da je Karlu i Marku godišnjica baš za par dana, Karlu može pasti na pamet da izvede Marka na večeru u fini restoran. I još mu prije deserta pokloni knjigu Just Kids, memoare Patti Smith. Koju je Marko, kao njezin veliki obožavatelj, već dugo želio. Ali, opet... konobari, drugi gosti. Ima li smisla riskirati da tako važan događaj bude obilježen upitnim pogledima i smijuljenjem? Možda i riskiraju neku slučajno pokvarenu dagnju. Prema niti Karlo niti Marko ne jedu dagnje.

Baba Marica neka se sama bori s tim kako će progutati činjenicu da joj gore u apartmanu dva muškarca spavaju u istom krevetu. Obitelj na plaži neka se sama nosi s tim kako će progutati činjenicu da pored njih leže dva muškarca na istom ručniku. Konobar neka se sâm suoči s tim da je upravo upalio svijeće dvojici tipova koji se drže za ruke

Postoje mnoge sitnice koje ih mogu spasiti od privlačenja pogleda samo zato što su dva pedera u vezi koji slave godišnjicu. Obavezno će sjesti sučelice. Ako sjednu jedan pokraj drugog, to je definitivan signal da su u vezi. Ako konobar dođe upaliti svijeće na njihovom stolu, samo će se s nelagodom promeškoljiti i jedan od njih će sarkastično komentirati: "A sad, nije da nam treba, ali ajde... O.K.".

Kad im konačno dođe naručeno piće, kucnut će se čašama vina i ispod glasa si čestitati godišnjicu. Sve bez osmijeha, naravno, samo se pederi osmjehuju jedan drugom. Kad Karlo odluči Marku predati poklon, on (poklon, ne Karlo) nikako ne smije biti zamotan. I samo će mu ga ovlaš gurnuti preko stola. Marko će biti iznenađen i oduševljen poklonom, ali neće smjeti pokazati koliko mu to znači. Ipak, nekako mora dati do znanja da mu je drago zbog poklona.

Sreća s odgodom

Najbolje rješenje je blago se osmjehnuti, onako frendovski potapšati partnera po lijevom ramenu i reći: "E, fakat ti hvala!". Poljupce zahvale, razdragani smijeh i iskreno oduševljenje Karlo će, podrazumijeva se, dobiti tek kad se vrate u apartman. I vidjet će koliko je Marko sretan! Sretan s odgodom, ali i to je sreća!

U redu, priznajem, ljetovanje se ne svodi samo na boravak u apartmanu, ležanje na plaži i slavljenje godišnjice obučen u heteromaskirnu uniformu. Ima puno drugih aktivnosti koje Marko i Karlo mogu obavljati zajedno, bez opterećenja.

Mogu, recimo, zajedno biti jednostavno neopterećeni.

Sve ove imaginarne ljetne situacije i nisu baš tako imaginarne. Možda malo karikirane, ali već viđene na tuđem i vlastitom primjeru. Situacije, razmišljanja i postupci koji su često zajednički pederima koji su u ormaru i pederima koji smatraju da su izašli iz ormara.

Postoje mnoge sitnice koje ih mogu spasiti od privlačenja pogleda samo zato što su dva pedera u vezi koji su došli na ljetovanje. Nema smisla da leže na jednom velikom, zajedničkom ručniku. Svatko će ponijeti svoj ručnik, a postavit će ih na sigurnoj međusobnoj udaljenosti od oko 50 centimetara. Kad obojica legnu, svaki na svoj ručnik, ruke im se ne smiju dodirivati

Za prve je tako nešto očekivano.

Za druge se na prvu čini neočekivano. Ako je netko jednom izašao iz ormara, zar nije zauvijek završio s tim procesom? Da, izlazak iz ormara je završen u poznatom okruženju. U poznatom gradu, među poznatim ljudima kojima smo okruženi češće ili manje često.

Svaki izlazak iz poznate situacije u ormar vraća čak i one koji su odavno iz njega izišli. I tada opet moraju odlučivati žele li opet izaći iz ormara ili ne. Razumijem da se mnogima tako nešto vjerojatno i ne da. Opet (možda) prolaziti stvari koje su, barem su tako mislili, davno ostavili iza sebe. Čak i argument Dannyja Glovera, I'm too old for this shit, zvuči razumljivo i legitimno.

Postoji opasnost da, čak i mi koji smo potpuno aut, u takvim situacijama budemo opet pospremljeni u ormar. Toliko sigurni u sebe i svoj aut život negdje drugdje, da mislimo kako i nema potrebe zbog 10 dana ljetovanja prolaziti iste stvari koje smo prolazili godinama. Da tako nešto možemo preživjeti, ne ugrožavajući svoj dojam o tome koliko smo aut.

Nećemo valjda i sebe i druge opterećivati svojim pederlukom?

Sve pod izlikom da je tako lakše, ne moramo sebe i druge opterećivati svojim pederlukom čak i na godišnjem. Ipak godišnji služi za opuštanje, bijeg od svakodnevice i rasterećivanje.

Međutim, biti peder ne bi nam smjelo biti opterećujuće. Dok god jest tako, mislim da imamo problem. Treba se samo sjetiti zašto smo uopće odlučili prihvatiti sebe kao pederi i izaći iz ormara. Da bi nama bilo lakše, a ne drugima.

Baba Marica neka se sama bori s tim da joj u apartmanu dva muškarca spavaju u istom krevetu. Obitelj na plaži neka se sama nosi s tim da pokraj njih leže dva muškarca na istom ručniku. Konobar neka se sâm suoči s tim da je upravo upalio svijeće dvojici tipova koji se drže za ruke.

Nije potrebno da se i mi pederi, u vrijeme godišnjeg odmora i opuštanja od vlastitog stresa, brinemo još i za tuđi stres.

Mogu se rashladiti u moru, uloviti malo boje na plaži. Opustiti se, pročitati neku knjigu uz šum valova, zaboraviti sva sranja koja ih čekaju na poslu i napuniti baterije da još godinu dana mogu trpjeti idiotskog šefa. Ali, opet i opet novi ljudi oko njih. Ljudi svašta vole znati i promatraju svakoga

Oni koji žele zaraditi na vama, napravit će to podjednako bezobzirno, pokazivali vi da su u vezi ili ne. Novac nema seksualnu orijentaciju.

A ovi ostali ljudi oko vas, koji ljetuju kao i vi, žele se odmoriti od svoje rutine i ljudi oko sebe. I sigurno se ne žele, umjesto toga, zamarati nekim drugim ljudima. Vama, recimo. I pitati se zašto ležite na istom ručniku, pijete iz iste boce i mažete jedan drugom leđa.

Opušteno i samo hrabro! Znam da mnogi pederi imaju problema s nošenjem previše stvari na put, ali za montažni ljetni ormar stvarno nema potrebe.

Na kraju krajeva, samo se sjetite ljudi koji nose sandale na bijele čarape. Eto vidite! Odmah je nekako lakše i ljepše biti peder na ljetovanju!

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.