Razvoj interneta i raznih stranica za dejtanje mnogim je pederima moje generacije (i starijima) omogućio barem nekakav uvid u svijet pedera, sve u diskreciji, iz udobnosti naslonjača i vlastitog ormara.

To je bilo toliko davno da će se te godine tek održati prvi Pride u Zagrebu. Jelena Rozga je još bila poznatija kao balerina, Severina se još nije upustila u "filmsku" karijeru. GIF-ovi su, zbog brzine interneta, bili vrhunac bacanja majmuna u nesvijest na pokretne slike. A internet se, pazite sad ovaj kopernikanski obrat, još uvijek prvenstveno plaćao po vremenu provedenom online, a ne po prometu.

A ja sam tada još uvijek bio strejt. Barem sam tako tvrdio sebi i drugima. I visio sam po dejting stranicama, u pokušaju da nađem nekog "normalnog i OK", kao što traže mnogi. Ma vraga, dovoljno mi je bilo nekada i da se samo napalim na dobru fotku nekog profila.

Nekoliko godina kasnije, 2007., eto mene u vezi s dečkom kojeg sam "našao" preko interneta.

Rasadnici "ormaruša"?

Čemu onda ovakav naslov, ako je ta veza trajala šest godina, a od toga smo dvije godine živjeli zajedno? Kažete, možda je teško naći nekog normalnog, ali i ja sam primjer da se to ipak može, koliko god bilo teško. Tako nešto me podsjeća na film Glup i gluplji i razmišljanje Jima Carreya u ulozi Lloyda Christmasa, kad se raspituje kolike šanse ima kod žene u koju se zaljubio. Na njezin odgovor da su šanse otprilike jedan naprema milijun, Lloyd je ugodno iznenađen, "Znači, kažeš da šanse ima. Odlično!".Rekao bih da tako nekako i razmišljaju svi oni koji se nadaju naći neki kvalitetan odnos preko interneta. Pogotovo ako su aut.

Za razliku od internetske potrage, uživo se stvari događaju puno drugačije. Glavna razlika je što, recimo, ljudi u birtije obično ne dolaze goli ili polugoli i, kad se upoznajete, neće vam okrenuti stražnjicu da je pipnete i odlučite želite li se upoznati s tom osobom. Niti ćete ga tražiti da pokaže torzo, da znate hoće li vam biti privlačan

Kad kažem aut, nije čak niti nužno da "svi znaju". Dovoljno je i da su sebi osvijestili da su pederi i da su počeli izlaziti iz ormara, da barem njihov najbliži krug ljudi to zna i da se ne srame svog pederluka. A ja to nisam napravio tada, pa je jedina mogućnost za nalaženje nekoga i bila preko interneta.

Zašto tvrdim da internet dejtanje i izlazak iz ormara ne idu zajedno? Zašto mislim da pederi koji su aut pucaju u prazno kad i dalje, unatoč svemu, vise na internetu u "potrazi" za nekim?

Problem je počesto u profilu ljudi na takvim stranicama.

Prvi su oni koji prvenstveno traže seks, jednokratnu avanturu. Drugi su oni koji čeznu za nečim dubljim (mislim emotivno, bez prljavih primisli), normalnim odnosom i razgovorom, po mogućnosti da se pretvori u vezu; "ako si odgovaramo", naravno.

Objema skupinama zajedničko je da se, u većini slučajeva, radi o pederima koji su duboko u ormaru, a za njih je to plodno tlo.

"Kriptirani" sastanci

Mogu se skrivati iza tuđih ili vlastitih slika bez glave, nitko ne zna tko su. A na prvi znak opasnosti, stisnuti iksić u gornjem desnom kutu ekrana je najlakša stvar. Stineš iksić i prestaješ biti peder. Znam kako je, prošao sam to davno. To je prvi razlog za jalovost cijele ideje.

Drugi razlog je to što se kroz takav način "traženja" događa pornifikacija (postoji li uopće ta riječ?) nekoga kao osobe, čemu svi doprinose. I oni koji si to rade i oni koji prihvaćaju takav princip funkcioniranja.

Zašto ta dva razloga čine traženje dečka preko interneta gotovo nemogućom misijom?

Dakle, ako ste aut i tražite dečka, vjerojatno u startu možete isključiti većinu korisnika. Jer većina traži seks. Ako se i orijentirate na one koji, barem prema profilu traže isto što i vi, sva je prilika da ćete komunicirati s nekim tko je u ormaru. To samo po sebi nije problem, sve dok stvar ostaje na površnoj komunikaciji putem interneta.

Međutim, nalaženjem uživo s tom osobom mogu početi prvi problemi. Izbjegavanje nalaženja na nekom napučenijem javnom mjestu, "kriptirani" sastanci u stilu "Ajde ti sjedni u tu birtiju, javim mi kad dođeš, a ja ću ti se pridružiti pet minuta kasnije; vidio sam frendove na Trgu, pa da ne posumnjaju nešto.". Nervozno okretanje oko sebe dok, barem bi tako trebalo biti, opušteno pijete pivo i pokušavate se upoznati. Izbjegavanje otkrivanja bilo čega o sebi. Pa na pitanje što studira, odgovorit će "Jedan društveni fakultet". Na pitanje odakle je inače, odgovorit će "iz jednog malog mjesta, nije bitno kako se zove, između Čepikuća i Cavtata".

Mogu se skrivati iza tuđih ili vlastitih slika bez glave, nitko ne zna tko su. A na prvi znak opasnosti, stisnuti iksić u gornjem desnom kutu ekrana je najlakša stvar. Stineš iksić i prestaješ biti peder

A kad se rastanete, za pet minuta ćete dobiti SMS u kojem vas dotični moli da izbrišete njegovu fotku koju vam je poslao da biste znali kako izgleda. I da nikome ne pričate da ste se našli s njim na cugi, to se podrazumijeva.

Mislite ostvariti vezu s nečijim bicepsom?

Netko tko je aut teško da će imati osobitog strpljenja za takve osobe. Za nekoga tko je izašao iz ormara, malo je vjerojatno da će se na ovaj posredan način poželjeti tamo vratiti. Odbaciti svu energiju uloženu u oslobađanje sebe od straha, da bi se radi drugih vratio u isti taj strah? Ne bu išlo! Dakle, u većini slučajeva, eto vas kod još manjeg broja potencijalnih ljudi s kojima možete nešto ostvariti.

Pornifikacija, kao drugi razlog nemoguće misije, znači sljedeće. Budimo iskreni, slike na profilima postoje s razlogom. Nećete nasumično klikati na profile, kliknut ćete na onaj koji vam se sviđa. Logično je, ista stvar se događa i u dejtanju uživo. Prići ćete nekome tko vam je fizički privlačan. Razlika je u tome što ćete na dejting stranici biti osuđeni na "sviđanje" i klikanje na profil sa slikama dobrog torza, stražnjice, bicepsa ili mišićavih listova. Slažem se, to su svakako privlačni detalji. Međutim, nećete komunicirati sa stražnjicom ili bicepsom. Ova pornifikacija svodi se na to da omiljene kategorije s pornostranica koristite kao kriterij za odabir onih s kojima bi "moglo biti nešto".

Tražim mlađe od ovoliko, starije od ovoliko, ne niže od toliko. Pale me twinkovi, pa ću takve i tražiti. Pale me mrcine, pa ću takve i tražiti. Međutim, vi time vrlo vjerojatno ne tražite osobu za vezu, nego realizaciju svoje seksualne maštarije. Za koju se nadate da će se ostvariti i pretvoriti u "nešto ozbiljno". Mislite ostvariti vezu s nečijim bicepsom?

Takav način nalaženja nekoga za vezu nerijetko je osuđen na propast. Nadam se da je jasno koliko pornifikacijom ionako relativno malen broj ljudi koji vam mogu biti potencijalni dečki, sami još dodatno smanjujete. I onda se čudimo kako nema uspjeha? Hm, stvarno čudno. Sad smo već na vjerojatnosti da ćete dobiti jackpot.

Izlaskom flerta iz ormara automatski i efikasno izbjeći ćete oba razloga za beskorisnost internetske-potrage. Isključujete mogućnost da naletite na nekoga tko je u ormaru. Jer, na vaše signale, onaj unutra sigurno neće niti reagirati i željet će sakriti od drugih da se tu možda događa nešto uzbudljivo. Ako ste aut, onda tražite aut ljude tamo gdje se oni i nalaze. Svuda oko vas

Za razliku od internetske potrage, uživo se stvari događaju puno drugačije. Glavna razlika je što, recimo, ljudi u birtije obično ne dolaze goli ili polugoli i, kad se upoznajete, neće vam okrenuti stražnjicu da je pipnete i odlučite želite li se upoznati s tom osobom. Niti ćete ga tražiti da pokaže torzo, da znate hoće li vam biti privlačan za slučaj da se ipak nekako nađete kod njega doma i krenete u akciju. Ne zvuči li takav princip, prenesen uživo, blesavo i smiješno? Onako kako funkcionira upoznavanje uživo, dopuštate da vam se netko svidi zbog niza drugih stvari i sitnica, koje se sigurno ne vide preko interneta.

Vrijeme je da i pederski flert izađe iz ormara

Možete konačno ljude početi tretirati kao ljude i isto to dobiti od drugih. Nije li to ono što tražite?

Možete si dopustiti da stol do vašeg primijetite nekog bradonju kojem baš seksi stoji ta brada, premda se generalno ne palite na bradate. Ali on vam se baš sviđa. Dok sjedite za šankom, možete čuti nekog lika kako razgovara s konobarom, ima fenomenalan bariton i način govora, pa odmah obratite pozornost na njega. Inicijalno ga možda ne biste niti primijetili. Ali, kad malo bolje razmislite, zapravo i nije loš. A tek taj glas!? Ufff!

Možete primijetiti lijepo sređenog gospodina u četrdesetima koji stilom jednostavno plijeni pažnju. Možda inače tražite puno mlađe. Ali ovaj "starkelja" je totalno hot. Primijetit ćete koliko ćete zgodnih, zanimljivih i privlačnih ljudi vidjeti, samo kad se odmaknete od "pornificiranog traženja" veze – dakako, ako vezu uopće tražite. Ako sami sebi pucamo u nogu, onda nema mjesta čuđenju posljedicama.

Mislim da je vrijeme da i pederski flert izađe iz ormara. Da napustimo skrivanje po mraku dejting stranica. Flert, uletavanje i "osvajanje" nekoga trebala bi biti igra, dopuštanje da te netko iznenadi nečim neočekivanim, privuče pozornost nečim što ni kod koga nisi primijetio, da pomalo otkrivamo detalje o nekome, pa i fizičke. Sve što traženje preko interneta ne dopušta. Jer se svodi na traženje prema kategorijama osnovnoškolskog leksikona, uz komunikaciju lišene vizualnog doživljaja kao cjeline i igranje na sigurno, jer već znate kako netko izgleda gol i kakva mu je pozadina.

Dajte malo hrabrosti, pa da tek za par dana budete ugodno iznenađeni nečijom obdarenošću. A što ako mu je mali? Ha, to je ono najbolje što se događa kada upoznajete nekog novog. Iznenađenje!

Možete primijetiti lijepo sređenog gospodina u četrdesetima koji stilom jednostavno plijeni pažnju. Možda inače tražite puno mlađe. Ali ovaj "starkelja" je totalno hot. Primijetit ćete koliko ćete zgodnih, zanimljivih i privlačnih ljudi vidjeti, samo kad se odmaknete od "pornificiranog traženja" veze

Izlaskom flerta iz ormara automatski i efikasno izbjeći ćete oba razloga za beskorisnost internetske-potrage. Isključujete mogućnost da naletite na nekoga tko je u ormaru. Jer, na vaše signale, onaj unutra sigurno neće niti reagirati i željet će sakriti od drugih da se tu možda događa nešto uzbudljivo. Ako ste aut, onda tražite aut ljude tamo gdje se oni i nalaze. Svuda oko vas, ne skrivaju se. Što je, na kraju, poanta.

Također, mislim da je vrijeme da se traženje dečka konačno i svede na traženje osobe, a ne porno kategorije. Vjerujem da ćete s takvim pristupom rjeđe kukati kako "ne možete naći nikog normalnog".

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.