Silovana žena je sama kriva, izjavila je pjevačica Pretendersa, Chrissie Hynde u intervjuu objavljenom prošli vikend u Sunday Timesu i time pokrenula buru reakcija.

Kao jako mlada djevojka, Hynde je bila silovana, što je opisala u svojoj autobiografiji Recless: My Life As A Pretender. U knjizi progovara o silovanju koje je doživjela kao 21-godišnjakinja, i u kojem sebe okrivljuje za ono što joj se dogodilo.

"Znate, ako ne želite zavesti silovatelja, nemojte nositi visoke pete jer mu nećete moći pobjeći", kazala je 63-godišnja pjevačica u intervjuu koji je sablaznio javnost. Dodala je da preuzima "potpunu odgovornost' za svoje silovanje: "Ako šetam u donjem rublju pijana, čija je onda krivnja?", upitala je.

U svojoj autobiografiji pjevačica je opisala kako je bila prisiljena na seksualni čin s članovima motorističke bande koji su joj obećali da će je odvesti na party, a umjesto toga su je odveli u napuštenu kuću.

Žrtve seksualnog zlostavljanja ne smiju nikad osjećati ili biti natjerane da se osjećaju krivnju

"Tehnički govoreći, kako god željeli gledati na to, to je bilo moje djelo i preuzimam potpunu odgovornost", kazala je naglasivši da je bila jako drogirana u tom trenutku.

"Ukoliko šećem uokolo čedno odjevena i netko me napadne, tada bih rekla da je njegova krivnja. No ako sam provokativna, onda potičem poremećene. Dakle, nemojte to raditi, to je zdrav razum. Nisam rekla ništa kontroverzno, jel'da?" zaključila je.

Njezinu izjavu odmah su osudili iz udruge Victim Support rekavši da žrtve ne smiju kriviti sebe. Lucy Hastings, direktorica Victim Supporta, rekla je kako žrtve seksualnog zlostavljanja se ne smiju nikada osjećati ili biti natjerane da se tako osjećaju, kao da su same odgovorne za zločin čije su bile žrtve, neovisno o okolnostima koje su ih učinile ranjivima.

"Ne smiju se okrivljavati što nisu uspjele spriječiti napad", naglasila je. Reagirala je i Jackie Fox, pjevačica grupe Runaways koja je i sama nedavno progovorila o seksualnom zlostavljanju koje je doživjela.

Žrtva se pita "Čime sam to skrivila/zaslužila? " zbog mita da ljudi zaslužuju loše stvari koje im se dogode, da je to oblik kazne. Opet, žrtva radije vjeruje da je kriva, ili kažnjena, nego da se osjeća bespomoćno. Zaključno, ističe psihologinja, društvo krivi žrtvu jer je to lakše od suosjećanja.

"Našla sam se strahovito pogođena i razljućena izjavom Chrissie Hynde u kojoj proziva žene koje nose visoke pete kao krivce za silovanje. Jer to je stvarno opasna poruka", rekla je upitavši zar stvarno neko misli da će silovatelj pogledati kakvu obuću žena nosi i pomisliti "Ah, j...i ga, ova nosi ravne potpetice". 

Postoji mit da se muškarci ne mogu kontrolirati, pa je žena kriva što "provocira"

Fox je dodala kako ju je naročito razljutila činjenica da Hynde nije razgovarala sa ženama, žrtvama silovanja. "Prema porukama koje primam, žrtve često misle da su same krive. Dakle, mi to mislimo tako i tako. Hynde poručuje tim žrtvama koje misle da su same krive – da, to je vaša krivnja, u pravu ste. Ali nitko ne traži da bude silovan i loša prosudba ne može biti poziv na silovanje. Nema opravdanja za to", kazala je Fox.

Naglasila je da poznaje mnogo žena koje su bile silovane pijane ili drogirane i koje se zbog toga smatraju odgovornima za silovanje. "Iz ovoga proizlazi da žena ne smije krivo procijeniti koliko pića može podnijeti, ili odjenuti haljinu u kojoj se dobro osjeća, ili loše procijeniti koji muškarac je opasan, a koji nije", zaključila je Fox.

Žena žrtva silovanja u našem društvu sebe će kriviti, zato što je usvojila ove mitove i predrasude. Osvješćivanje mitova i predrasuda koji opravdavaju silovanje kao čin i silovatelja kao počinitelja je jedan dio savjetodavnog rada sa žrtvama koje gaje ovakva uvjerenja.

Psihologinja Laura Marković iz Centra za seksualna prava Ženska soba kaže da u društvu prevladavaju mnogi mitovi i stereotipi koji podržavaju uvjerenje da je krivnja na žrtvi, te se ujedno od žrtve očekuje da se osjeća krivom.

"Primjerice, preispituje se kako je žrtva bila odjevena, je li pila, je li koketirala, je li se kretala po mračnim mjestima ili po noći itd. Ako je nešto od ovoga točno, mit kaže dalje da je žrtva dobila ono što je zaslužila. Usto, postoji mit da se muškarci ne mogu kontrolirati, te je žena kriva što 'provocira', naglašava Marković.

Društvo krivi žrtvu jer je to lakše od suosjećanja

Nadalje, kaže psihologinja, ako je žena poljubila muškarca, ili se upustila u neki drugi oblik seksualne aktivnosti, podrazumijeva se da je pristala na seks. Za počinitelja pak postoje drugačija mjerila, pa ako je on pio, to umanjuje njegovu odgovornost spram počinjenog čina.

"Ovaj i drugi mitovi odražavaju stanje društva koje ugnjetava ženska ljudska prava. Bez obzira kako je žena odjevena, je li pila, je li koketirala, je li udana, itd., ona je i dalje osoba koja svojim 'da' ili 'ne' daje ili odriče pristanak na seksualni odnos. Žena žrtva silovanja u našem društvu sebe će kriviti, zato što je usvojila ove mitove i predrasude. Osvješćivanje mitova i predrasuda koji opravdavaju silovanje kao čin i silovatelja kao počinitelja je jedan dio savjetodavnog rada sa žrtvama koje gaje ovakva uvjerenja", istaknula je Marković.

Silovana žena se pita "Kako sam to mogla izbjeći?". Lakše je sebe kriviti nego priznati sebi da iako nismo krivi, nešto loše nam se dogodilo. Zašto? Jer to dovodi do osjećaja bespomoćnosti, a bespomoćnost je psihički teža za podnijeti od krivnje, pojašnjava Marković. Osjećaj bespomoćnosti, ako se na njemu ne radi i ako dugo traje, vodi u depresiju.

Preispituje se kako je žrtva bila odjevena, je li pila, je li koketirala, je li se kretala po mračnim mjestima ili po noći itd. Ako je nešto od ovoga točno, mit kaže dalje da je žrtva dobila ono što je zaslužila. Usto, postoji mit da se muškarci ne mogu kontrolirati, te je žena kriva što "provocira".

Nadalje, žrtva se pita "Čime sam to skrivila/zaslužila? " zbog mita da ljudi zaslužuju loše stvari koje im se dogode, da je to oblik kazne. Opet, žrtva radije vjeruje da je kriva, ili kažnjena, nego da se osjeća bespomoćno. Zaključno, ističe psihologinja, društvo krivi žrtvu jer je to lakše od suosjećanja, odnosno empatije.

Kao što riječ kaže, "su-osjećati" znači podijeliti osjećaje drugoga, ili kako kolokvijalno kažemo "hodati u njegovim/njezinim cipelama". Osjećaji žrtve silovanja su teški i bolni, te ih radije izbjegavamo.

Muškarci također mogu biti žrtve nasilja i seksualnog nasilja. Čin seksualne traume ostavlja posljedice na žrtvu, bez obzira bila to žena ili muškarac.

Komentari na Twitteru o izjavama Chrissie Hynde:

"Chrissie Hynde je potpuno uništila svoje feminističko nasljeđe jednom ignorantskom, zastrašujućom izjavom."

"Draga Chrissie Hynde. NIŠTA NIKAD ne opravdava silovanje ili seksualno napastovanje žene. Krivnja je isključivo zlostavljačeva. Muškarac."

"Stvar sa silovateljima je ta da su oni silovatelji. Oni ne obraćaju pažnju što žrtva nosi. Oni su silovatelji. Chrissie Hynde".

No neki su pokazali i razumijevanje.

"Ljudi koji kritiziraju Chrissie Hynde zbog njene izjave previdjeli su da je ona žrtva i da se samookrivljuje. Meni ju je žao."

Guardianov novinar Hadley Freeman ponovio je njezine misli. "Mnogi ljudi su bijesni na Chrissie Hynde, i razumijem zašto, no ja suosjećam s njom. Zamislite da se okrivljavate za nešto tako grozno, tako dugo vremena".

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.