Trans* muškarac Liam, koji dolazi iz jednog malog grada u Bosni i Hercegovini, a trenutno živi i studira u Sarajevu, opisao je svoja iskustva u procesu autanja.

Liam svoju priču započinje govoreći o prvom razgovoru o svom identitetu s majkom.

"Još od početka puberteta imam u sebi osjećaj da se želim autati mami. Prvi put sam joj se autao sa 16 godina. Kad sam joj sve ispričao, prvo je bilo plača i raznih emotivnih trenutaka. Ja sam joj objasnio da se to nikad neće promijeniti i iako sam imao 16 godina bio sam uvjeren u to", ispričao je Liam za portal Lgbt.ba.

Proces autanja kod lezbijki, gej muškaraca i biseksualnih osoba se često razlikuje od procesa autanja trans* osoba, upravo zbog rodnog identiteta. Trans* osobe su zbog fizički vidljivih promjena u načinu oblačenja, govora, ali i dokumenata koje ne mogu promijeniti, prisiljene su na svakodnevno objašnjavanje svog rodnog identiteta, te svakodnevno autanje.

"Nalazio sam se u raznim situacijama gdje mi je bilo neugodno, prvenstveno kad bi mi se netko obraćao u ženskom rodu, osjećao sam se kao da se obraća nekoj drugoj osobi. Bilo je neugodnih situacija u obitelji, kad su mamu pitali je li ovo tvoj sin, pa ona počne objašnjavati, a ja se još gore osjećam. Taj trenutak kad svaki dan moraš objašnjavati svoj identitet, to je jako je naporno".

Psihologinja: "Osobe s tim problemom obično završavaju samoubojstvom"

Jedna od situacija koja se događa prilikom autanja roditeljima, pogotovo kod trans* osoba, je ta da se roditelji odluče dijete poslati psihologu, a takav je slučaj bio i kod Liama.

"Nakon autanja smo se dogovorili da odemo kod psihologinje, koja nije bila educirana za ove stvari. Psihologinja nije uspostavila dobru komunikaciju sa mnom, te je nakon toga samo moja mama nastavila razgovarati s njom. Mama mi je kasnije rekla da joj je psihologinja rekla da postoji mogućnost da je to samo period, ali ako ostane ovako i ako ja njoj kažem nakon par godna da se ništa nije promijenilo, da je bolje da me pusti da živim kako hoću, jer osobe koje imaju taj problem uglavnom završavaju samoubojstvom".

Problem needuciranosti medicinskog osoblja u BiH, pogotovo psihologa/inja i psihijatara/ica, koji bi trebali olakšati proces prihvaćanja rodnog identiteta trans* osobama je doista velik. Vrlo često se čuju priče kako psiholozi daju ovako teške izjave, poput ove psihologinje koja je njegovoj mami izjavila da"ovakav problem uglavnom završava samoubojstvom".

"Poslije razgovora sa psihologinjom upućen sam kod psihijatra, koji mi je prepisao antidepresive, iako nisam bio depresivan i došao sam tu zbog svoje transrodnosti. Pio sam tri mjeseca tablete i naravno da nije bilo nikakve promjene, te sam mami rekao da ih prestajem piti i da ne moramo više razgovarati o ovoj temi. Njoj je, s jedne strane, smetao taj transrodni 'problem', a s druge seksualna orijentacija, jer me zanimaju žene. Nismo više pričali o tome. U tom periodu sam se dosta preispitivao, ali to se nikad nije promijenilo", priča Liam.

Liam: "Lakše ti je kad sve kažeš bliskoj osobi"

Needuciranost i neodgovornost psihologa/inja može samo produžiti proces prihvaćanja seksualne orijentacije i/ili rodnog identiteta, kako samoj osobi, tako i osobama koje sudjeluju u tom procesu, u ovom slučaju Liamovoj mami. Upravo ovakve situacije mogu dovesti do povlačenja i zatvaranja, te prešućivanja jednog vrlo bitnog dijela života djece. Međutim, u Liamovom slučaju nakon nekoliko godina, kada se odlučio ponovo autati stvari su se promijenile na bolje.

"To odgađanje je trajalo tri godine. Nakon što sam bio na jednom putovanju, shvatio sam da je to pogodan trenutak, nekako mi je bilo lakše da joj preko skajpa ponovno sve objasnim. Iznenadila me njezina pozitivna reakcija. Rekla mi je da mišljenje drugih ljudi nikad ne stavi moj život pod upitnik. Rekla je da će me podržati, da ćemo sve ispričati obitelji. Bilo je malo teže kad sam se vratio kući, zbog tog kontakta s obitelji i to da im moram sve objašnjavati. Međutim, nitko me nakon toga nije vrijeđao, niti me fizički napao ".

Liam kaže kako je jako ponosan na svoju mamu, jer je odgajana, kao i većina naših roditelja, u konzervativnoj obitelji. Kaže kako primjećuje njezin svakodnevni trud i to jako poštuje, te kako se osjeća slobodnije u komunikaciji s njom.

"To je bitna stvar, to je tvoj identitet i nekako kad to kažeš bliskoj osobi, kao što su tvoji roditelji, bude ti lakše. Puno je lakše živjeti kad si aut, ne osjećaš nervozu, osjećaš se slobodnije. Čak su mi i prijatelji rekli da sam pun pozitivne energije nakon coming outa mami i to je stvarno tako. Osjećaš se bolje, jer napokon jesi ono što si bio oduvijek".

Za kraj razgovora Liam kaže kako je za njega autanje prihvaćanje nečijeg identiteta, prihvaćanje te osobe, te da je autanje jako bitno ali da nije jednostavno, pogotovo ukoliko se odrasta u religioznim obiteljima, te dodaje: "što se tiče prijatelja treba se uvijek okruživati ljudima za koje znaš da te poštuju".