Stereotip. Može se definirati kao određeni skup osobina ili oblika ponašanja za koje smatramo da ih posjeduje određena grupa ili pojedinac koji pripada toj grupi. U pravilu, to se odnosi na grupu kojoj ne pripadamo. Obično je ljudsko ponašanje licemjerno kad je riječ o stereotipima. Pojedince iz "njihovih" grupa ćemo lako promatrati kroz prizmu stereotipa, dok ćemo se sami boriti protiv stereotipa koji pripadaju "našoj" grupi. Naravno, u pravilu uzimajući sebe kao dokaz da stereotipi ne vrijede. Barem ne uvijek.

Ljutimo se na heterosvijet, koji nas često gleda kroz prizmu istih nekoliko stereotipa. Svatko tko je aut vjerojatno se susreo s mnogim pitanjima i reakcijama heterosvijeta, koje se u pravilu ponavljaju. Uz veće ili manje varijacije.

Meni su najzanimljivije tri reakcije koje ću navesti. Zato što se često ponavljaju, zato što u pozadini imaju stereotipno viđenje pedera, zato što uglavnom izazivaju ljutnju i, najvažnije, zato što ih sami primjenjujemo na svijet pedera.

Izmislio sam tri naziva za tri reakcije:
"Nikad ne bih rekao za tebe"
"Jesi ti muško ili žensko u vezi/seksu?"
"On ti je isto gej"

Gaydar je samo skup stereotipa koje koristimo u prepoznavanju "kolege pedera"

Vjerujem da su mnogi doživjeli prvu reakciju. Odnosno, oni koji se ne uklapaju u stereotipno viđenje kako bi peder trebao izgledati, ponašati se, pričati i razmišljati. Često, namjerno ili nenamjerno, poprima konotaciju komplimenta. Na neki način, odaje se priznanje pojedincu da je netipični predstavnik, upravo rijedak primjerak, neke grupe. Razumljivo je zašto to mnogi shvate kao kompliment. Većina nas istovremeno želi potpuno pripadati nečemu i istovremeno biti posebna. Što je, naravno, neostvarivo i potpuna glupost. Suprotna izjava iste poante bi bila "Oduvijek sam znao da si peder"; naravno, za one koji se uklapaju u stereotip.

Ovakva reakcija podupire mišljenje mnogih da postoje posebne tehnike kako otkriti pedera na prvi pogled. Samim time, može se odabrati neboravljenje u njihovom prisustvu. I to nas ljuti jer "nikome na čelu ne piše da je peder". Barem kad heteroseksualci pokušavaju prepoznati pedera. Spomenuh da je najvažnije kod ovih stereotipa da ih sami primjenjujemo na svijet pedera. Da, točno. Ovaj stereotip koji nas ljuti inače, ne ljuti nas kad peder pokušava prepoznati pedera. Dapače, čak ima i svoj poseban naziv: gaydar.

Pa ako još saznamo da studira na Filozofskom, vegetarijanac je i obožava Lady Gagu, greške nema, zar ne? U prijevodu, taj čudesni gaydar bi brzo kao pedere prepoznao iste one ljude koje bi i hetero ljudi strpali među pedere

Budimo iskreni, gaydar ne postoji. Gaydar je samo skup stereotipa koje koristimo u prepoznavanju "kolege pedera", za koji smo umislili da je neka posebna sposobnost unutargrupnog prepoznavanja. Što je stereotipniji onaj kojeg skeniramo, to je veća pouzdanost gaydara. Gledamo koliko je netko feminiziran, kakvu frizuru ima, stil odijevanja, način hoda. Ako smo u prilici, način pričanja (da, da, svima nam je signal taj gay voice, nemojmo se praviti grbavi) i gestikulaciju. Pa ako još saznamo da studira na Filozofskom, vegetarijanac je i obožava Lady Gagu, greške nema, zar ne? U prijevodu, taj čudesni gaydar bi brzo kao pedere prepoznao iste one ljude koje bi i hetero ljudi strpali među pedere. A što kad gaydar snima malo netipičinije "primjerke"? Kad nema stereotipnog ponašanja koje može registrirati?

"Jesi li ti muško ili žensko u vezi"?

Onda se svodi na čistu projekciju vlastite želje da je netko peder. U prijevodu, peder je svatko tko nam se sviđa. Tada to postaje čista maštarija i nada, koja se nekad ostvari, nekad ne. Da citiram i malo parafraziram Georgea Carlina u ovom kontekstu: Half the time I get what I want, half the time I don't. Same as the four-leaf clover and the horseshoe, the wishing well and the rabbit's foot, same as the Mojo Man, same as the Voodoo Lady who tells you your fortune by squeezing the goat's testicles, it's all the same: 50-50. So just pick the cute guy, sit back, wish that he's gay, and enjoy yourself.

Druga tipična reakcija pojavljuje se u obliku pitanja: "Jesi li ti muško ili žensko u vezi"? Ovo, naravno, ima korijen u heteronormativnosti i to nas jako ljuti. Jer automatski povlači zaključak da veza između dvojice muškaraca ili dviju žena ne može biti potpuna, da nešto nedostaje i da je neizbježno da netko u paru "glumi" suprotni spol. U seksualnom smislu, muško je onaj koji ima kitu. Žensko je onaj koji će dobiti tu kitu u neku od rupa. Kako se to prevodi u pederskom svijetu? Upravo tako da će mnogi za feminiziranije dečke pretpostaviti da su isključivo pasivni. Dok će se, obrnuto, za "prave muškarčine" pretpostavljati da su isključivo aktivni.

To što je netko peder, ne znači da ćemo automatski imati više tema za razgovor. Niti to nekoga čini poželjnijim društvom, zanimljivijom osobom niti nešto zbog čega bismo trebali biti fascinirani, pa oduševljeno ići upoznavati nekoga tko je "peder isto kao i ja"

Osobno, dok se nisam upustio u virtualni svijet pedera i upoznao se s raznom terminologijom, podjelama i ulogama, nisam niti znao da postoji takva podjela uloga u seksu. Smatrao sam da je to samo još jedan od stereotipa koji dolazi od onih koji nemaju nikakvog doticaja s pederima. Za mene je seks uvijek bio seks. Aktivan ili pasivan, nebitno, sve ovisi što želiš u tom trenutku. Kad ono, shvatih da stvarno postoje ljudi koji sebe smatraju isključivo aktivnima ili isključivo pasivnima, odnosno dijele si uloge. Koje se, uz male modifikacije, kod nekih svodi na to da doista i misle da su muško u vezi ako daju, a žensko ako primaju.

"On ti je isto gej". Pa?

Doista nema nikakvih problema u tome da svatko radi ono što mu odgovara. Ako u seksu funkcionira samo kad je aktivan ili samo kad je pasivan i to doista proizlazi samo iz osobne preferencije i znači samo to: uloga u seksu. Ne uloga u životu, ne uloga u vezi. Međutim, bojim se da mnogi, pogotovo mlađi, pod raznim utjecajima igraju te uloge mimo svoje želje. U prijevodu, prihvaćaju stereotip o karakteristikama tipičnog aktivca ili pasivca.

Ovisno o tome koliko se vizualno i ponašanjem uklapaju u jedan od stereotipa, automatski si dodjeljuju ulogu za koju misle da moraju igrati. Ovdje je riječ o seksu, ali se obično ne zadržava samo na tome. Zašto je to problem? Jer mjerilima onih kojima ne pripadamo vrednujemo sebe i sve one za koje su ta mjerila neprimjenjiva. U prijevodu, radimo isto ono što nas ljuti kad se to radi nama. Želimo da nas se prihvati kao jednakovrijedne muškarce u heterosvijetu. I da zbog seksualne orijentacije nismo manje muškarci. S druge strane, preferencija određene uloge postaje način da svoju muževnost uvećamo, a tuđu umanjimo.

Stereotipi postoje i da se mnogi od nas, svjesno ili nesvjesno, u svom unutarpederskom ponašanju povode za tim stereotipima. Istim onima koji nas smetaju kad ih primjenjuju ljudi iz heterosvijeta. A tada je licemjerno od njih tražiti da se ne povode za istim stereotipima kao i mi

Treća tipična reakcija se svodi na dodatak opisivanju nekoga: "On ti je isto gej". Korišteno u kontekstu neke osobe o kojoj se priča ili nekoga tko je prisutan u društvu. Naravno, u pravilu hladnokrvno reagiramo na te stvari. Smatramo tako nešto nebitnom informacijom. To što je netko peder, ne znači da ćemo automatski imati više tema za razgovor. Niti to nekoga čini poželjnijim društvom, zanimljivijom osobom niti nešto zbog čega bismo trebali biti fascinirani, pa oduševljeno ići upoznavati nekoga tko je "peder isto kao i ja". Korijen svega toga je vjerojatno želja da se na nas osobno ne gleda samo kroz prizmu pederluka. Jer to nije nešto što nas obilježava kao osobe, ne čini nas lošijima, niti želimo da to bude osnova za isključivanje iz društva u užem i širem smislu.

"Spoznaj samog sebe i drugi će te spoznati"

S druge strane, što radimo? Idemo po gradu i zabavljamo se time da promatramo tko je "peder kao i ja", tko nije. Idemo po gay ili gay friendly klubovima, samo zato što imaju reputaciju okupljanja, u većem ili manjem broju, pedera. Visimo na najpoznatijem pederskom forumu u Hrvata, idemo na LGBT hangoutse, idemo na pederske večeri društvenih igara. Dobrim dijelom se okružujemo pederima i dobrim dijelom je upravo ista seksualna orijentacija osnova za upoznavanje, u kojem god smislu. Čemu se onda buniti kad heterosvijet misli da je pederluk dobar razlog da nas upoznaju s nekim? I zašto glumiti da nam seksualna orijentacija apsolutno nije bitna? Kod nekih, nažalost, postaje isključivi kriterij. Kod većine ljudi je, ako ništa, jedna od stvari koja ipak doprinosi zainteresiranosti za upoznavanjem nekoga.

Ništa od ovoga samo po sebi nije niti dobro niti loše. Poanta je prihvatiti da stereotipi postoje i da se mnogi od nas, svjesno ili nesvjesno, u svom unutarpederskom ponašanju povode za tim stereotipima. Istim onima koji nas smetaju kad ih primjenjuju ljudi iz heterosvijeta. A tada je licemjerno od njih tražiti da se ne povode za istim stereotipima kao i mi. I što napraviti? Ako nas smetaju tuđi stereotipi i smatramo da nisu utemeljeni, prvo se moramo odreći vlastitih stereotipa. Tek tada je legitimno tražiti isto to od drugih. Ili jednostavno prihvatiti da su neki stereotipi utemeljeni u stvarnosti i da je svatko od nas barem po nečemu stereotipan. Je li biti stereotipan nužno loše, a iskakati iz svih stereotipa nužno dobro? I jedno i drugo je loše ako se protivi onomu što doista jesmo.

Namjerno preuzimati stereotipno ponašanje da bismo se negdje na silu uklopili ili namjerno iskakati iz stereotipa da bismo na silu bili posebni, oboje mi zvuči podjednako loše. Jer postajemo robovi tuđih očekivanja, neovisno o tome želimo li ih potvrditi ili opovrgnuti.

Svi koji su učili filozofiju u školi sjetit će se da je Stereotipije Atenjanin, poznati filozof, jednoć rekao: "Spoznaj samog sebe. Spoznaj samog sebe i drugi će te spoznati. A možda i neće. Ali će te barem, da prostiš, boljeti k.... za tuđu spoznaju tebe."

Veliki Stereotipije Atenjanin.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.