Jesu li javna psihološka savjetovališta otvorena i za LGBT osobe? Ako jesu, zbog čega im se obraćaju i nailaze li na razumijevanje? Postoje li posebni programi za rad s pripadnicima i pripadnicama LGBT zajednice? Ta smo pitanja postavili Doris Čuržik iz Centra za savjetovanje i podršku studentima pri Sveučilištu u Zagrebu, Goranu Dodigu, ravnatelju Klinike za psihijatriju splitskog KBC-a i Tatjani Vukman, ravnateljici Centra za Socijalnu skrb Split unutar kojeg djeluje Obiteljski centar i njegovo savjetovalište.

"LGBT osobe, odnosno studenti svakako su dobrodošli u naše savjetovalište te imaju jednaka prava poput svih naših korisnika", odgovorila nam je psihologinja Doris Čuržik iz Centra za savjetovanje pri zagrebačkom Sveučilištu na pitanje jesu li prava LGBT osoba u javnim psihološkim savjetovalištima jednaka pravima ostalih korisnika.

Što muči LGBT student(ic)e?

"Za vrijeme bivše uprave Sveučilista organizirali smo i predavanje o seksualnim manjinama za profesore - koordinatore za podršku studentima na našim sastancima u suradnji s profesoricama Natašom Jokić-Begić i Željkom Kamenov s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta. Pri tome, poseban naglasak unutar predavanja bio je na osvještavanju različitih poteškoća s kojima se susreću naši transrodni studenti", objašnjava Čuržik, koja za sebe kaže da je LGBT friendly psihologinja.

Zanimalo nas je što muči LGBT studente i studentice.

"Budući da Centar djeluje tek dvije godine, ne možemo govoriti o velikom broju studenata LGBT populacije, pogotovo jer neki od njih naprosto nemaju niti potrebe identificirati se unutar savjetovanja na temelju pripadnosti seksualnoj orijentaciji. Ali opisat ću svoje osobno iskustvo koje uključuje i prethodni terapijski rad s mladima u Centru za krizna stanja KBC-a Rebro. Dakle, neovisno o pripadnosti seksualnoj orijentaciji, naše studente muče slične stvari. Neki dolaze radi potrebe za strukturiranjem vremena, neki radi potrebe za radom na sebi, neki radi poteškoća prilagodbe na novi grad/okolinu, a neki radi tjeskobe, depresije ili poteškoća unutar emocionalnoga odnosa", odgovara Čuržik te dodaje da ipak neki od LGBT studenata dolaze i zato što imaju potrebu s nekim podijeliti svoju, iz straha i/ili nelagode dobro čuvanu tajnu.

Tada je, veli, prije svega njezina zadaća pružiti studentima osjećaj sigurnosti i podrške u prihvaćanju vlastite različitosti te pomoći im u iznalaženju rješenja i strategija suočavanja s percipiranim poteškoćama.

Slično je na naše pitanje odgovorio i Goran Dodig, predstojnik Klinike za psihijatriju pri KBC Split. LGBT osobe posjećuju Kliniku uglavnom zbog istih poteškoća koje muče i druge. Posebnih programa za ovu populaciju nema, jer bi to, smatra Dodig, vodilo u njihovu daljnju diskriminaciju. "Svakoj se osobi, pa tako i LGBT, pristupa individualno", rekao je predstojnik Klinike za psihijatriju.

Roditelji često ne znaju da im je dijete gej ili transrodna osoba, a prve najčešće saznaju majke

Doris Čuržik također kaže da posebnih programa za studente ove populacije nema pri Savjetovalištu jer su uočili općeniti trend da studenti u pogledu svojih poteškoća preferiraju individualno savjetovanje, posebice u pogledu ove, kako kaže Čuržik, u našem društvu, još nažalost veoma osjetljive teme. Osim toga, dodaje, općenita praksa grupnoga rada pokazala je da je često nemoguće uskladiti slobodno vrijeme studenata unutar grupe obzirom na njihove studijske obaveze.

A kako roditelji reagiraju?

"Roditelji često nisu upoznati s pripadnošću djeteta LGBT zajednici, a ukoliko jesu, onda su to obično majke koje s vremenom, nakon prvotnog šoka, često ipak uspijevaju izraziti podršku i prihvaćanje", odgovara psihologinja Čuržik. Njezino je iskustvo s pripadnicima LGBT zajednice, kaže, uvijek bilo pozitivno te joj je uvijek drago imati tu čast i uživati povjerenje svojih LGBT klijenata i pomoći im u prilagodbi na život koji, veli, može biti sretan unatoč bivanju u okolini koja nerijetko zazire i strahuje od različitosti.

Iz Obiteljskog centra koji je podružnica splitskog Centra za socijalnu skrb doznajemo da se bave savjetovanjem za djecu, mlade, brak i obitelj.

"Osobe različitih seksualnih orijentacija pod istim uvjetima dolaze radi savjetovanja u području različitih svojih osobnih i međusobnih problema. Transrodne osobe mogu dobiti inicijalnu podršku i uputu", odgovaraju iz Obiteljskog centra te dodaju da ne postoji poseban program za rad s LGBT osobama.