Danas 90-godišnji američki veteran Drugog svjetskog rata, Hector Black, kaže kako je za "izlazak iz ormara" čekao sve do svoje 70-te godine života, te otkriva detalje života punog unutarnje borbe i prikrivanja. Kaže kako mu je to što je gej pomoglo shvatiti što znači biti drugačiji.

Hector Black je tek u svojoj 70. godini života odlučio kako mu je dosta mučenja i prikrivanja i tada je konačno svima priznao kako je gej. U razgovoru za National Public Radio otkriva detalje svoje dugogodišnje borbe s vlastitom seksualnošću, kao i o braku sa suprugom Susie s kojom je zasnovao obitelj.

"Osjećao sam se kao da na čitavom svijetu ne postoji čudak poput mene. Riječ gej nije se nikad nije spominjala, pa čak ni riječ homoseksualac. Ako se o tome uopće pričalo, govorilo se šapatom", prisjeća se taj američki veteran Drugog svjetskog rata.

Nakon što mu se kći autala kao lezbijka odlučio je i on "izići iz ormara"

Iako je njegova supruga već znala kako je gej, na potpuni "izlazak iz ormara" i prekid vođenja dvostrukog života odlučio se nakon što je im je jedna od njihovih kćeri rekla kako je lezbijka.

"Nismo je zbog toga prestali voljeti, možda sam je čak tada volio još i više jer sam znao kroz što je prošla, koliko je patila zbog toga. I tada sam rekao samom sebi 'to je to', kako mogu istovremeno nju voljeti i sebe mrziti zbog toga što sam?", ispričao je Hector.

Taj se, danas 90-godišnjak, prisjetio i braka sa suprugom Susie koja je preminula prošle godine. Nakon "izlaska iz ormara" Hector joj je predložio razvod nakon 40 godina braka, no ona to nije željela. Dapače, ohrabrivala ga je da pronađe muškarca koji će ga usrećiti.

Takva ljubav i prihvaćanje bili su daleko od onoga kako se Hector osjećao 1940-tih kad je prvi put shvatio kako ga privlače muškarci i doživio prva seksualna iskustva tijekom studiranja na Harvardu.

"Mislio sam kako nisam svoj, kako ne mogu biti takav. I bio sam prestravljen. No, nakon nekoliko mjeseci sam poželio ponoviti to iskustvo".

"Zbog toga što sam gej mogao sam shvatiti što znači biti drugačiji"

Sudjelovao je u Drugom svjetskom ratu, no ubrzo je shvatio kako ne može ubiti drugo ljudsko biće. Neko vrijeme je boravio i u komuni u Paragvaju, a poput brojnih drugih homoseksualaca sredinom prošlog stoljeća i on je odlučio otići na terapiju kako bi se "izliječio" od homoseksualnosti.

"U to vrijeme se smatralo kako je to dobra terapija, bilo mi je propisano uzimanje estrogena. I uzimao sam ga sve dok mi nisu počele rasti grudi. Nakon toga sam u dogovoru s liječnicima prekinuo terapiju i mislio sam kako je sada sve u redu", prisjeća se.

Nakon povratka u SAD, upoznao je Susie, zaljubili su se, vjenčali i zasnovali obitelj. No, Hector se naravno nikad nije "izliječio" i privlačnost prema istom spolu nije prestala. Svaki put kad bi bio s nekim muškarcem to je u suzama priznao supruzi. Obitelj se 1960-tih preselila u Atlantu kako bi sudjelovali u pokretu za građanska prava.

"Jedna je stvar doista nevjerojatna u činjenicu što sam gej, jer upravo mi je to pomoglo shvatiti što znači biti drugačiji. Iako sam se ja mogao uklopiti u društvo, Afroamerikanci to nisu mogli, no znao sam što znači biti dio prezrene manjine".

Kaže kako ipak ne žali zbog toga što je gotovo čitavog života bio "u ormaru", jer mu je ta patnja otvorila srce.

"Možda zvuči čudno, ali vjerujem kako mi je sva ta patnja omogućila da bolje razumijem ljude, da se otvorim. Doista sam zahvalan na tome što mi je srce bilo slomljeno puno puta jer mi je to pomoglo da naučim voljeti", otkrio je Hector.