U sklopu manifestacije Letters Live, koja promovira nepresušnu snagu pismene korespodencije, a inspirirana je knjigama Letters of Note, Sir Ian McKellen pročitao je publici pismo puno snažnih poruka u kojem se muškarac autao svojim roditeljima.

76-godišnja glumačka legenda, Sir Ian McKellen, čita pismo kojim se jedan od likova iz knjige Armisteada Maupina "More Tales of the City", Michael Toliver, auta svojim roditeljima, nakon što doznaje kako su mu se roditelji priključili kampanji "Save Our Children", Anite Bryant, koja se borila protiv prava gej osoba. U pismu je roditeljima otkrio pravog sebe, i bez obzira na to što je svjestan kako ih je razočarao, odlučio je ostati vjeran vlastitom osjećaju ponosa.

Pismo je očito bilo vrlo emotivno i za Sir Iana McKellena, koji je i sam gej, jer se malo zagrcnuo i umalo rasplakao čitajući prekrasnu rečenicu: "Ako ste ti i tata odgovorni za to što ja jesam zahvaljujem vam iz sveg srca, jer to je svjetlost i radost mog života", piše Independent.

U novoj sezoni Letters Livea pisma će uživo pred publikom čitati i Benedict Cumberbatch, Gillian Anderson, Dominic West, Hanif Kureishi, Olivia Colman i Jude Law, a među autorima pisama koja su do sada bila na programu su i David Bowie, Marge Simpson, Mohandas Gandhi, Elvis Presley, Janis Joplin, Kurt Vonnegut, Charlotte Bronte, Richard Burton, Jane Austen i Che Guevara.

Michaelovo pismo prenosimo u cijelosti:

"Draga mama,

Oprosti što mi je trebalo toliko dugo da ti napišem ovo pismo. Svaki put kad sam krenuo pisati tebi i tati shvatio sam kako ne govorim o onome što mi je u srcu. To bi bilo u redu da vas volim manje, ali vi ste i dalje moji roditelji, a ja još uvijek vaše dijete.

Prijatelji misle kako sam blesav što vam pišem ovo pismo. Nadam se kako nisu u pravu. Nadam se kako sumnjaju zbog toga što ih roditelji vole manje i ne vjeruju im koliko meni vjeruju moji roditelji. Posebno se nadam kako ćete ovo doživjeti kao nešto što činim iz ljubavi prema vama, kao znak moje potrebe da i dalje budete dio mog života.

Pretpostavljam kako vam ovo ne bih ni pisao da mi niste rekli kako ste se uključili u kampanju "Save Our Children". To me više nego li išta drugo osvijestilo kako sam odgovoran reći vam istinu, da je vaše vlastito dijete homoseksualac i kako me nikad nije trebalo spašavati osim od okrutne pobožnosti pune neznanja ljudi poput Anite Bryant.

Oprosti mama. Ne zbog toga što sam, već zbog toga kako se sad vjerojatno osjećaš. Poznat mi je taj osjećaj, jer sam se tako osjećao većinu života. Odbojnost, sram i nevjerica - neprihvaćanje zbog straha od nečega za što sam znao, još kao dijete, kako je neraskidivi dio mene, poput boje mojih očiju.
Ne, mama, nisu me "regrutirali". Nisam imao iskusnog homoseksualca za mentora. Ali, znaš što? Šteta što nisam. Bilo bi dobro da mi je netko stariji i mudriji od ljudi iz Orlanda rekao 'Mali, s tobom je sve u redu. Kad odrasteš možeš biti liječnik ili učitelj baš kao i svi drugi. Nisi ni lud, ni bolestan, niti zao. Možeš biti uspješan i sretan i imati prijatelje kojima će biti potpuno svejedno s kim ideš u krevet. Najbitnije od svega možeš voljeti i biti voljen, i ne moraš se zbog toga mrziti'.

Ali, mama, nitko mi to nikada nije rekao. Morao sam to sam shvatiti, uz pomoć grada koji mi je postao dom. Znam kako će ti biti teško povjerovati, ali San Francisco je pun muškaraca i žena, koji su i strejt i gej, koji ne procjenjuju vrijednost drugog ljudskog bića kroz njegovu seksualnost.

Mama, to nisu radikali ili čudaci. Oni su trgovci, bankari i one stare dame i ljudi koji te pozdravljaju smješkom u autobusu. Ne ponašaju se pokroviteljski niti sažaljivo. Njihova poruka je vrlo jednostavna: Ti si osoba. Sviđaš mi se. I u redu je da se i ja sviđam tebi.
Znam što sad misliš. Pitaš se: 'U čemu smo pogriješili? Kako smo dopustii da se ovo dogodi? Tko je od nas dvoje kriv za to?'

Mama, nemam na to odgovora i, zapravo, stvarno me nije briga za to. Znam samo da ako ste ti i tata odgovorni za to što ja jesam zahvaljujem vam iz sveg srca, jer to je svjetlost i radost mog života.

Znam kako vam ne mogu objasniti kako je to biti gej, ali mogu vam reći što to nije.

Mama, to nije sakrivanje iza riječi poput 'obitelj, pristojnost i kršćanstvo'. To nije strah od vlastitog tijela ili zadovoljstva za koje ga je Bog stvorio. To nije osuđivanje tvog susjeda, osim ako je neobziran.

To što sam gej naučilo me toleranciji, suosjećanju i poniznosti. Pokazalo mi je neograničene mogućnosti življenja. Dovelo je u moj život ljude čija strast, ljubaznost i osjećajnost predstavljaju trajni izvor snage.
Mama, to me dovelo ljudskoj obitelji i to mi se jako, jako sviđa.

Nemam puno tog više za dodati, osim da sam ja i dalje onaj Michael kojeg oduvijek znaš. Samo me sad znaš bolje. Nikad nisam svjesno učinio ništa kako bih te povrijedio i nikada ni neću.

Ne moraš mi odmah odgovoriti na ovo pismo. Dovoljno mi je to što više ne moram lagati ljudima koji su me naučili cijeniti istinu.

Tvoj voljeni sin, Michael".