Rijetko kad se u hrvatskim mainstream medijima može pročitati članak koji zorno upozorava na opasne, uništavajuće posljedice dugoročnog života u ormaru i izostanka oslobađanja od autohomofobije kao što to čini tekst objavljen na portalu Jutarnjeg lista u srijedu, 18. svibnja. Napisao ga je novinar Luka Benčić, opremljen je naslovom "Žrtvi koju su ucjenjivali snimkama gay seksa moraju vratiti 126.000 eura" i zapravo uopće direktno ne tematizira tematiku autohomofobije i života u ormaru, jer je pisan iz naglašeno neosviještene heteroseksualne perspektive.

Kad ga se pak pročita sa specifičnom perspektivom koje sa sobom nosi gej život, stvari koje su ostale između redaka nije teško nadopuniti. Bez obzira što se ne mogu do kraja precizno pretpostaviti ili doznati sve neobjavljene činjenice ove mučne priče, iskustvo života u ormaru - koje je neizbježno svim gej ljudima samim rođenjem - nudi saznanja koja do kraja rasvjetljavaju tu mučnu priču.

Cijena šutnje: stan, automobil, zemljište i dva kredita

Na Općinskom sudu u Rijeci su zbog ucjene osuđeni supružnici Ksenija (47) i Emanuel Šegon (44), ona na deset a on na osam mjeseci zatvora, jer su, kako piše Jutarnji, "godinama ucjenjivali 60-godišnjeg muškarca iz Rijeke te od njega, prijeteći da će objaviti fotografije i videosnimke kompromitirajućeg seksualnog sadržaja, iznudili ukupno 182.000 eura". Neimenovanom oštećeniku moraju isplatiti i 126 tisuća eura odštete, kako je odredila sutkinja Vedrana Barbalić Biasiol. Pravda je, čini se, koliko-toliko zadovoljena, no time je tek zagrebano ludilo autohomofobije i za višedesetljetne ormaruše specifična psihopatologija koja je dovela do ovog procesa.

Šezdesetogodišnji Riječanin je 2009. godine upoznao supružnike Šegon i s njima se s vremenom upustio u seksualne odnose. Ksenija je kod ovog samca počela raditi kao spremačica, piše Jutarnji, no to se uskoro pretvorilo i u seksualni rad, za koji je Riječanin plaćao. Svemu tome se s vremenom priključio i Emanuel, prvo kao svjedok seksualnih odnosa Ksenije i šezdesetogodišnjeg Riječanina, a kasnije (možda) i kao seksualni partner. To Emanuel Šegon demantira, no na sudu je posvjedočio da bi oštećenik "kad bi popio alkohol, imao takvih tendencija" tj. da se s njim želio upustiti u seksualne odnose.

Šegoni su došli pokupiti vrhnje s onoga što im je već bilo ponuđeno. Time njihov zločin nije nimalo manji, no gej ljudi koji su aut stopostotno su izuzeti od mogućnosti da se njihova homoseksualnost koristi kao sredstvo ucjene

U svakom slučaju, supružnici Šegon su odlučili od šezdesetogodišnjeg Riječanina iznuditi novac, prijeteći mu da će objaviti snimke na kojima se vidi njegovo sudjelovanje u (homo)seksualnim odnosima. Dotični je bio toliko uplašen time da su ga godinama cijedili, te od njega prijetnjama i ucjenom iskamčili ukupno 182 tisuće eura! Da stvar bude još luđa, šezdesetogodišnji Riječanin je, piše Jutarnji list, "prodao stan, automobil i zemljište te podigao dva kredita" kako bi ucjenjivačima isplatio traženi iznos.

Praksa iznuđivanja od dobrostojećih homoseksualaca koji su u ormaru

Šegoni su se zapravo poslužili starom praksom iznuđivanja od dobrostojećih homoseksualaca koji su u ormaru, te spremni platiti tijela drugih ljudi nižeg društvenog položaja za svoju nasladu, ali pod krilaticom "diskrecija na prvom mjestu". Zato vrijedi spomenuti i da se kroz ucjenu dogodila i inverzija pozicija ekonomske moći, te je neimenovani Riječanin sa, za hrvatske prilike respektabilnom ušteđevinom i imovinom, od eksploatatora seksualnih usluga postao žrtva ucjene mnogo siromašnijih Šegona.

Neimenovani je Riječanin ucijenjen homoseksualnošću zato što je dozvolio da (njegova) homoseksualnost postane predmetom ucjene

No, za ovaj tekst je ipak važnija činjenica da je neimenovani Riječanin, doista vrijedi ponoviti, prodao stan, automobil i zemljište te podigao dva kredita kako bi platio da se ne objave snimke na kojima se vidi njegovo sudjelovanje u gej seksu. Može se razumjeti da jedan šezdesetogodišnjak nema isti odnos prema objavljivanju seksualno eksplicitnih videa i fotki na internetu kao generacija odrasla uz World Wide Web, ali to i dalje ne objašnjava dovoljno zašto bi netko rasprodao vlastitu imovinu i obilato se zadužio u banci da plati tako osmišljenu ucjenu. Posebice jer je dotični bio samac, dakle u igri nije bilo, primjerice, razotkrivanje bračne nevjere supruzi.

Ako se pak cijela ova prljava priča interpretira iz gej konteksta, stvari postaju banalno jasne. Neimenovani Riječanin je bio biseksualac ili homoseksualac u ormaru ("samac" je često kodna riječ baš za to, kao i "vječni neženja" i slično), koji je vlastitu seksualnu orijentaciju skrivao od okoline, a moguće i od samoga sebe, te je bio potreban alkohol i raspojasanost koju žestica konzumirana u prekomjernim količinama proizvodi kako bi poduzeo nešto u tom smjeru.

Autati se ili platiti 182 tisuće eura?

Činjenica da je nekome isplatio 182 tisuće eura (ne kuna, eura!) pod prijetnjom da bi ljudi mogli saznati da ima, kako se to tabloidno kaže, homoseksualne sklonosti, jedino ima smisla ako se tumači kao ogromna panika višedesetljetne autohomofobne ormaruše koja nije u stanju pojmiti mogućnost javnog otkrivanja istine o vlastitoj homoseksualnosti, nego to isključivo smatra krajem svega.

Psihopatologija ormara je izgleda toliko prožela i izjela neimenovanog šezdesetogodišnjeg Riječanina, da mu se činilo smislenijim prodati stan, automobil, zemljište i uzeti dva kredita u banci nego reći, primjerice, sljedeće: "Objavite snimke, ne želim da se sazna da sam homoseksualac ili da sam sudjelovao u homoseksualnim odnosima ali to mogu preživjeti. Nisam lud ekonomski se uništiti i dati vam 182 tisuće eura za te snimke!".

Može se razumjeti da jedan šezdesetogodišnjak nema isti odnos prema objavljivanju seksualno eksplicitnih videa i fotki na internetu kao generacija odrasla uz World Wide Web, ali to i dalje ne objašnjava dovoljno zašto bi netko rasprodao vlastitu imovinu i obilato se zadužio u banci da plati tako osmišljenu ucjenu

Najjednostavnije rečeno: neimenovani je Riječanin ucijenjen homoseksualnošću zato što je dozvolio da (njegova) homoseksualnost postane predmetom ucjene.

Ucijenio se davno, Šegoni su došli pokupiti vrhnje s onoga što im je već bilo ponuđeno. Time njihov zločin nije nimalo manji, no gej ljudi koji su aut stopostotno su izuzeti od mogućnosti da se njihova homoseksualnost koristi kao sredstvo ucjene. Taj Riječanin kao da doslovno nije vidio drugi izlaz iz ove situacije, a to je - izlaz iz - ormara.

Zato vrijedi zabilježiti ovu priču iz crne kronike, jer nudi bolno uvjerljiv argument za autanje i tako jasnu sliku što proizvodi dugoročni život u ormaru. Svedeno na čiste brojke može se reći ovako: ili se autati ili nekad kasnije u životu platiti ucjenu od 182 tisuće eura. Svaka normalna LGBT osoba bi, naravno, izabrala prvo.