Razlozi zbog kojih netko u djetinjstvu biva nazivan curicom dosta govore o tome kako društvo vidi ženu i kako tu ideju prenosi na buduće naraštaje. Jer curicom biva nazivan onaj koji je nesiguran, emotivan, nesamostalan... Jednostavno, drugotan. Feminizirani muškarci su bliže ženi, pa su u skladu s tim i drugotni. A "muškarača", kako narod tepa "nestandardnim" ženama, bila lezba ili ne, kao žena ulazi u muški teritorij. I zato niti takva žena nije poželjna.

Prije desetak dana nazočio sam tribini "Konzervativni napad na ženska prava. Kako odgovoriti?" u organizaciji Radničke fronte. Nije mi namjera prepričavati što je sve rečeno na tribini. Ali, jedna stvar mi je zapela za uho. Spomenuto je da ženska prava nisu djeljiva. U smislu, ako je ugroženo jedno pravo žene, ugrožena su sva prava. Ideja iza toga je da se ne može odvojeno boriti za pravo žene na pobačaj, za pravo žene kao radnice i na pravo žene kao, recimo, supruge.

Međutim, je li borba za prava LGBTIQ*osoba djeljiva od feminizma? Mislim da nije. Krije li se upravo u shvaćanju te povezanosti jedna od ključnih stvari za podizanje lijevog aktivizma na novu razinu? Mislim da da.

Primijetili ste, vjerujem, da vas puno širi krug ljudi puno lakše prihvaća kao pedere ako ste heteronormativnog ponašanja i izgleda

Što se tiče feminizma, mislim da bi svaki peder trebao biti feminist. Dobro, mislim da bi svaki normalan muškarac trebao biti feminist. Ali, peder pogotovo. Zašto? Jasno je da je mizoginija glavni pokretač borbe za žensku ravnopravnost, odnosno feminizma. Jasno je i da je homofobija glavni pokretač borbe za LGBTIQ* ravnopravnost. Ono što se često zanemaruje jest to da je glavni pokretač homofobije upravo mizoginija.

Curicom biva nazivan onaj koji je jednostavno – drugotan

Primijetili ste, vjerujem, da vas puno širi krug ljudi puno lakše prihvaća kao pedere ako ste heteronormativnog ponašanja i izgleda. Čini se i da nema većih problema s tim da vas vide jednakovrijednima. Dobro, možda ne svi. Možda niti većina. Ali, takve vas prihvaća puno veći broj ljudi nego one koji nisu heteronormativnog ponašanja i izgleda. One koje zovemo feminiziranima. Ili tetkicama. U djetinjstvu su u pravilu bili nazivani curicama.

Zanimljiv odabir riječi, zar ne? Curica. Kad si mali, tako je lako biti dječak, a biti curica. Dovoljno je da nekoga ošamariš kad te napadne, tučeš se kao curica. Dovoljno je da te ne zanima nogomet, curica si. Ako te netko pogodi balonom punjenim vodom, a ti zavrištiš u vrlo visokom registru, pogađate, curica si. Ako naučiš voziti bicikl bez pomoćnih kotača čak godinu dana nakon svojih vršnjaka, curica si. Jer samo curice s pet godina još uvijek trebaju pomoćne kotače.

Drugotnost se nastavlja i u odrasloj dobi. Kad se, dok "postajemo" pederi, mizoginija pretvara u homofobiju. A curica postaje tetkica

Vjerojatno su svi feminizirani pederi kao djeca bili nazivani curicama. I meni su često dobacivali da sam curica. Samo zato što sam (bio) emotivan. Ili zato što sam bio povučen i tih. Ili nisam imao najboljeg prijatelja, nego najbolju prijateljicu. Naravno, to su sve ženska obilježja. Ako si muškarac, tvoja je uloga da budeš emotivno čvrst, glasan i dominantan, u čoporu tebi sličnih. To je uloga muškarca. Uloga žene je da bude povučena i tiha. Čak i kad je djevojčica.

Razlozi zbog kojih netko u djetinjstvu biva nazivan curicom u pravilu govore dosta o tome kako društvo vidi ženu. I kako tu ideju prenosi na buduće naraštaje. Jer, curicom biva nazivan onaj koji je slab, boležljiv, nesiguran, emotivan, nesposoban i nesamostalan. Jednostavno, drugotan.

Kad se mizoginija pretvori u homofobiju

A drugotnost se nastavlja i u odrasloj dobi. Kad se, dok "postajemo" pederi, mizoginija pretvara u homofobiju. A curica postaje tetkica. Tetkica je performativna, tetkica prati modu. Tetkica se prenemaže, tetkica dramatizira. Tetkica je glasna i priča o Severini. Tetkica ima visok glas i počupane obrve. Tetkica je feminizirana. Tetkica često dobije posprdan komentar. Nerijetko i šaku u glavu. Ne zato što je peder, nego zato što je feminiziran. Zašto što ima neka obilježja koja se pripisuju prvenstveno ženama.

Dobije šaku u glavu zato što podsjeća na ženu i zato da bude manje žensko. Kao što i neke žene dobiju šaku u glavu, zato što su žene i zato da budu manje žene.

Kako to da butch lezbe izazivaju više negativnih reakcija od "normalnih"? Unatoč tome što ispada da su bliže muškarcima nego ženama. Ima u hrvatskom jeziku jedna "lijepa" riječ, "muškarača". Dakle, žena koja podsjeća na muškarca i koja se ponaša kao muškarac. I koja ulazi na "muški" teren

Heteronormativni pederi nemaju problema s tim. No, nemojte se zavaravati ako vas okolina prihvaća. Blizak krug ljudi vas sigurno u potpunosti prihvaća kao pedere i vidi vas jednakovrijednima. Međutim, budite sigurni da vas velik broj pripadnika ne-tako-bliske okoline prihvaća ne zato što prihvaćaju vašu seksualnu orijentaciju, nego zato što niste feminizirani. Je li vam se ikada dogodilo da vam je netko rekao da za vas nikad ne bi rekao da ste peder?

I zašto svi ostali pederi ne mogu biti normalni kao vi, nego su feminizirane tetkice? Meni se to dogodilo, nekoliko puta. Jeste li bili ponosni zbog toga? Jeste? Ja ne bih bio. Premda jesam bio. Dok nisam shvatio što to zapravo znači.

Ako i niste to doživjeli, nema veze. Svejedno ste do šireg prihvaćanja više došli preko toga što djelujete heteronormativno. U prijevodu, izgledate kako bi pravi muškarac generalno trebao izgledati. Tada ste jednakovrijedni, čak i ako ste peder. Feminizirani muškarci su bliže ženi, pa su i drugotni u skladu s tim. Ne zato što su pederi, to je najmanji problem.

Svaki emancipirani peder treba biti feminist

Poznajete li feminizirane muškarce koji nisu pederi, nego strejt? Ja ih poznajem nekoliko. Premda svi znaju da su strejt, svejedno dobivaju posprdne homofobne komentare. Dok istovremeno mene takvi komentari zaobilaze, premda svi znaju da sam peder. Strejt biva ismijavan kao peder, dok peder biva prihvaćen kao strejt. Dosta ironično.

Čovjek bi ovdje mogao postaviti pitanje. Recimo, ako je istina sve ovo što pišem, kako to da butch lezbe izazivaju više negativnih reakcija od "normalnih"? Unatoč tome što ispada da su bliže muškarcima nego ženama. Ima u hrvatskom jeziku jedna "lijepa" riječ, "muškarača". Dakle, žena koja podsjeća na muškarca i koja se ponaša kao muškarac. Koja pije, psuje, puši, ne nosi šminku, ima kratku kosu, jede hladetinu, popravlja traktor i, zamislite, gleda nogomet. Za takvu jedino po sisama možeš pretpostaviti da je žena. I, naravno, muškarača se ševi sa ženama.

Nezaposlene radnice i radnici bi trebali biti najbrojniji podržavatelji studentica i studenata s FFZG-a. I zato bi žene trebale biti predvodnice svakog događaja čiji je cilj borba za LGBTIQ* prava. A isto tako bi baš pederi trebali biti najglasniji i najaktivniji kad je u pitanju borba za ženska prava

Muškarača, bila lezba ili ne, kao žena ulazi u muški teritorij. I zato niti takva žena nije poželjna. Radi sve što radi muškarac, a žena je. Žena to ne bi trebala raditi. Naučili smo već da je žena, odnosno tetkica, odnosno curica slaba, nesigurna, nesposobna i nesamostalna. Muškarače se ne čine takvima. Zadiru u muški teren. I još imaju zgodnu curu.

Upravo zbog ovih razloga smatram da svaki emancipirani peder treba biti feminist. Ako je već shvaćanje o tome da žena doista treba biti jednakopravna muškarcu preapstraktno za neke, onda barem iz osobnih interesa peder treba biti feminist. Jer je borba protiv homofobije liječenje simptoma. Treba liječiti uzrok bolesti, a to je mizoginija. Lijek je feminizam.

Jednakost postoji ili ne postoji, ne postoji djelomična društvena jednakost

Ne znam postoji li taj izraz, ali ja ovo nazivam "interdisciplinarnim aktivizmom". Mislim da je upravo to potrebno da bi lijevi aktivizam postao efikasniji. Prvenstveno mislim na građanski aktivizam, jer bi građani trebali biti ti koji će premostiti sve te partikularne djeliće lijevog aktivizma kojima se bave udruge.

Problem s lijevim aktivizmom je slaba svijest o međupovezanosti svega što čini taj aktivizam. Mogu postojati interesi pojedinih skupina, ali sve se na kraju svodi na borbu za društvenu jednakost, ljudska prava i sekularizaciju.

Upravo zato bi nezaposlene radnice i radnici trebali biti najbrojniji podržavatelji studentica i studenata s FFZG-a. I zato bi žene trebale biti predvodnice svakog događaja čiji je cilj borba za LGBTIQ* prava. A isto tako bi baš pederi trebali biti najglasniji i najaktivniji kad je u pitanju borba za ženska prava.

Muškarača, bila lezba ili ne, kao žena ulazi u muški teritorij. I zato niti takva žena nije poželjna. Radi sve što radi muškarac, a žena je. Žena to ne bi trebala raditi. Naučili smo već da je žena, odnosno tetkica, odnosno curica slaba, nesigurna, nesposobna i nesamostalna. Muškarače se ne čine takvima. Zadiru u muški teren. I još imaju zgodnu curu

Mislim da tu "interdisciplinarnost" sve lijeve udruge trebaju dodatno naglašavati. Ali, puno veći teret je na pojedincima. Svima nama, koji u pravilu reagiramo samo na ključne riječi koje nas se direktno tiču. Ako i tada.

Teret je na nama, da prvo shvatimo da su, kako je rečeno i na početku teksta, prava nedjeljiva. Ne može postojati jednakost i jednakopravnost dok god se ne može reći da su svi jednakopravni. Ne postoji djelomična društvena jednakost.

Jednakost postoji ili ne postoji. Zbog toga smatram da je bitno osvijestiti da pederi trebaju biti feministi. Imam novu riječ. Femeri.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crolova Petica

Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam