Je li moguće da u okviru jedne generacije dođe do tako radikalne promjene stava? Ako je vjerovati novoj anketi Ipsos Morija, itekako jest. Ispitujući podršku bračnoj jednakosti u Velikoj Britaniji ozakonjenoj krajem ožujka, došlo se do sljedećih, u najmanju ruku, začuđujućih rezultata.

Naime, moglo se realno pretpostaviti da će se glasači liberalnih opcija laburista i demokrata izjasniti u korist bračne jednakosti (i jesu, oko tri četvrtine), no pravo iznenađenje zabilježeno je kod glasača sklonih konzervativnim političkim opcijama. Čak 61 posto torijevskih glasača tako podupire istospolne brakove, a taj se postotak tek neznatno smanjuje na 54 posto među pristašama još konzervativnije stranke za neovisnost, UKIP, koja je slavu stekla na inicijativi da Britanija mora izaći iz EU-a. Ukupno, 69 posto Britanaca smatra da lezbijke i gejevi imaju pravo na brak, dok ih se 28 posto ne slaže.

Čak je i agencija za istraživanje tržišta izjavila kako je "veoma neobično" primijetiti tako veliki zaokret u mišljenu javnosti. Kako podsjeća Telegraph, 1975. godine podrška gej brakovima iznosila je mršavih 16 posto, a više od polovice stanovništva (53 posto) se protivilo. Danas, oko 89 posto Britanaca smatra da istospolni parovi trebaju živjeti zajedno. Ne tako davne 1975. taj stav dijelilo je tek 40 posto populacije.

Britanija se tako smješta u onaj rijedak tip zemalja u kojima društvene promjene idu korak uz korak s odlukama parlamenta i javnim mnijenjem. Kontinentalna Europa, unatoč zakonskim promjenama, suočena je pak sa žestokom opozicijom mahom katoličke provenijencije (primjerice, Francuska).

Znakovita je stoga i mirnodopska poruka nadbiskupa od Walesa Barrya Morgana koji tvrdi da valja biti strpljiv u čekanju crkvenog blagoslova istospolnim brakovima. Ponovio je da zasad nema jedinstvenog pogleda kršćanske crkve na bračnu jednakost (ultrakatolici iz "Manif Pour Tous" teško bi se složili s tim), a naveo je da je Anglikanska crkva već promijenila stav o ženama-svećeniciama i sklapanju braka nakon razvoda.

Anglikanska crkva trenutno raspravlja o temama bračne jednakosti i eutanazije, a sama činjenica da ih nadbiskup nije apriorno odbacio, predstavlja, realno govoreći, simbolički pomak teško zamisliv u katoličkom dijelu Europe.