• Gordana Samardžić: Ljute me ljudi koji žele odlučivati o tome s kime moj sin 'smije' sklopiti brak

    Biti majka gej sina u Hrvatskoj, i to sina koji javno istupa, a pritom je još i prvi hrvatski gej Youtuber, za neke bi vjerojatno bilo previše, ali ne i za Gordanu Samardžić. Njezin je sin Renato pozornost javnosti prvi put izazvao još 2013., uoči referenduma o braku, kad je objavio video "Prava jednog hrvatskog homoseksualca", a ona u razgovoru za Crol.hr govori koliko je na njega ponosna.

  • Korenica će u rujnu ugostiti LGBTI mlade iz pet zemalja

    Europska komisija je putem Agencije za mobilnost i programe EU, na prvom roku natječaja za ERASMUS+ KA1 razmjene mladih odobrila projekt Sport Unites: Developing Physical and Emotional Well-Being of LGBTI People through Sport and Recreation Activities koji će se održati od 1. do 10, rujna. 2017. u Korenici, s 54 sudionika iz Hrvatske, Srbije, Crne Gore, Grčke i Slovenije za koje će se zakupiti cijeli hostel.

  • Srednjoškolac koji je govorio na Prajdu: Najmlađi članovi LGBTIQ+ zajednice nisu sigurni u hrvatskim školama

    Ove godine je na Povorci ponosa među govornicima koji su se obratili mnoštvu na zagrebačkom Ribnjaku bio i mladi Dino Markešić, srednjoškolac koji je progovorio o problemima LGBT mladeži u Hrvatskoj. Riječ je o jednom od najmlađih pripadnika LGBT zajednice koji se na takav način izložio javnosti, što je bio više nego dovoljan razlog da mu se CroL obrati za intervju, na što je Dino bez problema pristao.

    "Neki od nas imamo roditelje koji nas podržavaju, ali mnogi moji vršnjaci žive u strahu i 'u ormaru'. Hrvatske škole nisu sigurne za LGBT učenike i učenice. Odgovornost za njih ne bi trebali podnositi samo naši ravnatelji i učitelji, nego cijeli sustav obrazovanja. Mi za njih ne postojimo. Ja im zato želim poručiti da mi LGBT učenice i učenici postojimo, ima nas u svim školama i trebamo vašu podršku. Želimo da se u školskim predmetima uči o prihvaćanju LGBT osoba i o ljudskim pravima", rekao je u svojem inspirativnom govoru 17-godišnji Dino Markešić pred tisućama prajdizana i prajdizanki na Ribnjaku ove godine

    Zagreb Pride i Markešić tako su skrenuli pozornost na probleme s kojima se u Hrvatskoj suočavaju LGBT tinejdžeri, što je zasigurno tek početak intenzivnijeg bavljenja ovom tematikom. Bio je to i povijesni govor jer je srednjoškolac Dino vjerojatno dosad najmlađi pripadnik hrvatske LGBT zajednice koji je tako odlučno i iskreno istupio u javnosti.

    "Ne smeta mi izraz 'peder' sve dok ga se ne koristi kao uvredu"

    Dino će uskoro napuniti 18 godina, te pohađa u Zagrebu STŠ Fausta Vrančića. Kaže da je odrastao na relaciji Bjelovar-Zagreb, s majkom i njezinom obitelji, a trenutačno živi s majkom, bratom i dvije sestre te psom. Naročito ohrabruje činjenica što Dino ima bezrezervnu podršku svoje majke, koja se ne ustručava ni prozvati na Facebooku one koji njezinog sina homofobno napadaju.

    O tome bi li se jednog dana vjenčao, Dino kaže da je premlad za razmišljanje o tome, ali i da ne vjeruju u današnju definiciju braka. Preferira se identificirati kao gej: "To je nekako najblaža među svim etiketama koje nam lijepe. Ali ne smeta mi niti izraz 'peder' sve dok ga se ne koristi kao uvredu."

    Biti aut u srednjoj školi je veoma zanimljivo, osobito meni koji idem u pretežno mušku školu gdje odudaram od većine. Imao sam puno problema zbog svoje deklariranosti. Razmišljao sam o samoubojstvu i počeo sam se samoozljeđivati. A i oni koji su trebali biti na mojoj strani i zaštititi me su ponekad pokazivali svoju lošu stranu

    Pitam ga kako je došlo do toga da održi govor na Prajdu, a Dino odgovara: "Obzirom da sam stalni volonter u Zagreb Prideu, pitali su me želim li kratko govoriti o LGBT srednjoškolcima. Prije i tijekom govora sam bio pun emocija i treme jer je to bila skoro najljepša stvar koju sam do tada učinio."

    U svakom slučaju, govor Dine Markešića neupitno je bio jedan od vrhunaca ovogodišnje Povorke ponosa, te i razlog za intervju s ovim mladim čovjekom koji predstavlja budućnost hrvatske LGBT zajednice.

    Kako je izgledala tvoja spoznaja o tome da si gej? Kako i kada je tebi postalo jasno da voliš dečke i kako si se s time isprva nosio?
    – Da volim dečke, znao sam oduvijek, ali nisam to realizirao do šestog razreda kada sam povezao riječ gej sa svojim osjećajima.

    Mladi bi trebali biti sigurni barem u školama, ali to nije slučaj. Iz osobnog iskustva znam da neupućenost školskih djelatnika može biti šokantna, a često i graniči s homofobijom

    Kakva su tvoja iskustva s autanjem unutar obitelji? Je li te bilo strah?
    – Prva osoba kojoj sam se autao je bila prijateljica iz škole, Dorotea, koja također pripada našoj zajednici. Nakon toga sam rekao i bližem krugu prijatelja i kako to biva, ubrzo su svi znali. U sedmom razredu sam rekao mami. Nju je više mučilo kako će okolina reagirati na mene nego to što sam gej. Ostatak obitelji je saznao prije točno godinu dana i otad nisam u kontaktu s njima. Možete pretpostaviti kako je to prošlo… Nakon autanja sam izgubio i prijatelje i članove obitelji. Ali sam također shvatio i da su ti ljudi beznačajni u mome životu jer me nisu mogli prihvatiti.

    Biti aut u srednjoj školi: vrijeđanja, dobacivanja, prijetnje...

    Što te najviše mučilo dok si bio u ormaru?
    – U ormaru su me najviše mučile vješalice. Šalim se. Bilo je grozno stalno izmišljati nekakve priče i pratiti sve laži koje sam morao reći. Također je bilo teško i ne imati nekoga tko ti je sličan i tko te može razumjeti.

    Život za najmlađe članove LGBTIQ+ zajednice je veoma težak. Svaka generacija se deklarira sve ranije i doživljava sve više problema. Mladi bi trebali biti sigurni barem u školama, ali to nije slučaj. Iz osobnog iskustva znam da neupućenost školskih djelatnika može biti šokantna

    Što te najviše muči sad kad si aut?
    – Najviše me muči majka koja kvoca jer nemam dečka (smijeh). Ali osim toga, tu su i ljudi kojima moja otvorenost smeta i koji će mi bilo kad izraziti svoje mišljenje o našoj zajednici.

    Jesi li doživio neku situaciju gdje si bio fizički napadnut zato što si gej?
    – Srećom, još ne. Inače, homofobne stavove ignoriram ili se upuštam u duge rasprave s ljudima.

    Kako je biti aut u srednjoj školi? Jesi li imao ili imaš nekih problema?
    – Biti aut u srednjoj školi je veoma zanimljivo, osobito meni koji idem u pretežno mušku školu gdje odudaram od većine. Imao sam puno problema zbog svoje deklariranosti. Većina školskih kolega me odbacila. Jedan period sam trpio neprestano vrijeđanje, dobacivanja, prijetnje... Razmišljao sam o samoubojstvu i počeo sam se samoozljeđivati. A i oni koji su trebali biti na mojoj strani i zaštititi me su ponekad pokazivali svoju lošu stranu. Ipak, imao sam podršku nekih učenika, profesora, Zagreb Pridea i mame. Ono što me posebno veseli je i moja profesorica engleskoga koja je bila u prvom redu za vrijeme mog govora na Prajdu.

    Dobar dio moje generacije je otisnut na isti kalup. Svi imaju iste brije i kopiraju jedni druge. Treba odstupiti od toga i učiniti nešto drugačije. Nas samo uče da budemo poslušni. Čitav sustav obrazovanja je jedna velika farma koja proizvodi poslušne ovce koje će pratiti ideale gospođe Markić

    Tko su tvoj prijatelji, družiš li se samo s gej ljudima?
    – Moji prijatelji su osobe raznih identiteta. Većinom su to osobe koje su i same odbačene od strane heteropatrijarhata. Zbog onoga što su meni radili, ne odbacujem ljude jer su drugačiji.

    Kako ti se čini život za mlade LGBT ljude u Hrvatskoj?
    – Život za najmlađe članove LGBTIQ+ zajednice je veoma težak. Svaka generacija se deklarira sve ranije i doživljava sve više problema. Mladi bi trebali biti sigurni barem u školama, ali to nije slučaj. Iz osobnog iskustva znam da neupućenost školskog osoblja može biti šokantna, a i često graniči s homofobijom. To su i naši hodnici i oni to trebaju prihvatiti. Ako drugi učenici smiju nositi ustaške znakove, zašto ja ne smijem dugine boje?

    Nas samo uče da budemo poslušni

    Što voliš a što ti smeta kod tvoje generacije?
    – Dobar dio moje generacije je otisnut na isti kalup. Svi imaju iste brije i kopiraju jedni druge. Treba odstupiti od toga i učiniti nešto drugačije. Nas samo uče da budemo poslušni. Nitko nam nije rekao da budemo kritični prema informacijama koje nas se tjera da učimo. Čitav sustav obrazovanja je jedna velika farma koja proizvodi poslušne ovce koje će pratiti ideale gospođe Markić.

    Važno je da građani i građanke kliknu i da shvate kako je vrijeme igranja pasivne uloge gotovo. Moramo ustati svi i sve zajedno, inače će nas uništiti do kraja


    Čega u Hrvatskoj nema kad je riječ o LGBT sceni ili mogućnostima za LGBT ljude a želio bi da toga bude? Što može biti bolje?
    – Naša scena se još razvija. Postigli smo puno toga, ali i dalje ne možemo živjeti slobodno u svojim identitetima. Treba nam više mjesta za okupljanje, veća dostupnost informacijama, sigurnost na radim mjestima. Osobno sam uključen i u LGBTIQ kolektiv za radnička i socijalna pitanja u sklopu kojeg radimo na pitanju otvaranja prve "sigurne kuće" za LGBTIQ osobe u Hrvatskoj. Također radim i na osnivanju nove skupine drag performera u Zagrebu koja je trenutno na samome početku.

    Gdje izlaziš?
    – Zalazim u manje kafiće koji su skriveni u sporednim ulicama Zagreba. To su mala mjesta ugodne atmosfere i ambijenta u kojima znam da neću doživjeti "incident" s jednim od prosječnih 'Rvata. Također visim i na Zrinjevcu, Džamiji, Tomislavcu i sličnim okupljalištima na kojima se nalazi "friendly" ekipa.

    Koliko je to da si aut nešto što refleksno izražavaš u socijalnim situacijama ili pak uzmeš trenutak da promisliš prije nego ćeš nešto reći što te identificira kao nekoga tko je gej?
    – Prije sam s autanjem oklijevao ali to sada obavim u prvih par rečenica. Osim kad baš znam da postoje šanse da poberem batine.

    Ili ćemo biti glasni i natjerati ih da nas čuju, ili se svi zajedno možemo oprostiti od svojih prava i sloboda

    Postoje li neki filmovi, knjige, ljudi, pojave, što bi izdvojio kao važan utjecaj na formiranje tvojeg gej identiteta?
    – Iako volim čitati, nisam znao da uopće postoje knjige "gej" tematike sve dok nisam upoznao djevojke s Filozofskog. Prvi film koji govori o našoj zajednici sam pogledao nedugo prije svog prvog autanja. Zvao se Prayers for Bobby. Sjećam se kako sam to ljeto sjedio u boravku plakao jer nisam htio završiti kao Bobby koji je počinio samoubojstvo nakon što ga je obitelj odbacila zbog njegove orijentacije.

    Kad si prvi put bio na Prajdu i kakvo je to iskustvo bilo?
    – Prvi put sam bio na Prajdu 2015. godine. Taj osjećaj je nemoguće opisati. I ove i prošle godine sam nekoliko puta tijekom Povorke bio na rubu suza zbog onih dobrih ljudi koji su mi mahali s osmijehom i odobravanjem.

    Naravno da vidim svoju budućnost u Hrvatskoj. Često mi stariji savjetuju da završim školu i pokupim prnje. Ali ja u tome ne vidim smisla. Ostat ću ovdje sve dok se mogu boriti za promjenu nabolje

    Angažirao si se u aktivizmu. Što te na to potaknulo?
    – Uključen sam u borbu za prava radnika, žena i LGBT+ osoba. Na to me potaknula spoznaja da i ja mogu nešto promijeniti. Važno je da građani i građanke kliknu i da shvate kako je vrijeme igranja pasivne uloge gotovo. Moramo ustati svi i sve zajedno, inače će nas uništiti do kraja.

    Vidiš li svoju budućnost u Hrvatskoj?
    – Naravno da vidim svoju budućnost u Hrvatskoj. Često mi stariji savjetuju da završim školu i pokupim prnje. Ali ja u tome ne vidim smisla. Ostat ću ovdje sve dok se mogu boriti za promjenu nabolje. Puno puta mi je bilo teško zbog moje deklariranosti. Ali kada se sve zbroji, ja sam na velikom dobitku. Mogu slobodno živjeti svoj identitet sa ljudima koje volim. A i to je jedini način da nešto postignemo. Ili ćemo biti glasni i natjerati ih da nas čuju, ili se svi zajedno možemo oprostiti od svojih prava i sloboda.

  • Kad bi svi roditelji bili ovakvi: proslavili coming out svoje kćeri

    Kako svijet i 2016. dobrim dijelom nije odveć prijateljski nastrojen prema LGBT osobama, priče o coming outu i pozitivnim roditeljskim reakcijama još uvijek postaju vijesti koje u kratkom vremenu postaju viralne. Jedna od takvih jest i priča o 17-godišnjoj Kinsey Ratzman iz New Jerseya koju je, nakon što je obitelji obznanila da je lezbijka, dočekalo ugodno iznenađenje.

  • Koliko dugo možeš biti u ormaru prije no što ti ponestane kisika?

    Koliko je Istra LGBT friendly, postoji li potreba za organiziranjem prajda, o (ne)vidljivosti LGBT osoba i tome je li sigurno biti aut u Istri, teme su o kojima će se idućeg tjedna govoriti u Poreču na tribini povodom IDAHOT-a, a događaj će obogatiti i izložba "Maske su za ormar" koja stiže iz Sarajeva.

  • Cyndi Lauper: 'Moramo stati na kraj problemu mladih LGBT beskućnika'

    Globalno poznata i višestruko nagrađivana američka kantautorica Cyndi Lauper, koja je poznata i po svom humanitarnom radu za LGBT zajednicu, smatra kako se u SAD-u još uvijek ne pridaje dovoljno važnosti problemu beskućništva mladih LGBT osoba.

  • Eleonora Katić, ponosna majka gej sina: 'Ako voliš i prihvaćaš svoje dijete, nema tu ali!'

    Što znači biti dobar roditelj tematika je koju su dosad obrađivale tisuće knjige, bezbrojna psihološka istraživanja, a sigurno bi o svemu tome imali nešto za reći i svi roditelji, ali i sva djeca svijeta. Ipak, slijedeći konvencionalnu mudrost, biti dobar roditelj manje-više znači voljeti, podržavati i prihvaćati svoje dijete, biti uz njega kad nitko drugi nije, pa čak i ako je učinilo nešto strašno. Naravno, biti gej nije ništa strašno, ali mnogi roditelji u Hrvatskoj padaju na tom zapravo banalnom životnom testu svojeg roditeljstva i općenite ljudskosti, kad saznaju da im dijete nije heteroseksualno.

  • Zašto se u Hrvatskoj roditelji LGBT djece tako malo angažiraju za njihova prava?

    Nakon gotovo 15 godina LGBT aktivizma u Hrvatskoj, i dalje ne postoji nikakva udruga kao što je PFLAG (Roditelji i prijatelji lezbijki i gejeva), a tijekom godina su svijetli primjeri javnog roditeljskog angažmana za prava svoje LGBT djece – kakav su pokazale, primjerice, Mirjana Mikić Zeitoun i Eleonora Katić – nažalost i dalje usamljeni izuzeci koji potvrđuju pravilo o tome da su hrvatski roditelji LGBT djece u mnogim aspektima potpuno zakazali kao roditelji.

  • Američka vlada poziva roditelje da prestanu slati LGBT djecu na 'konverzivne terapije'

    Američka vlada i nacionalno Udruženje psihologa objavili su izvještaj kojim pozivaju roditelje i terapeute da prestanu slati djecu na "konverzivne terapije", jer pokušaj promjene seksualne orijentacije ili rodnog identiteta povrijeđuje i štete mladim osobama.

  • LGBT vatrogasci New Yorka prvi put u kampanji 'It Gets Better'

    LGBT pripadnici/e njujorških vatrogasaca (FDNY) u svom prvom videu koji su snimili kao podršku globalnoj kampanji "It Gets Better", koja se bori protiv zlostavljanja mladih LGBT osoba, opisuju izazove s kojima su se suočili i uspjehe koje su ostvarili kao pripadnici FDNY.

  • Queer2queer – coming out kao najvažnija tema za mlade LGBTIQ osobe

    Queer2queer je program psihološke podrške čiji su ciljevi povezivanje, druženje i osnaživanje mladih LGBTIQ osoba, a provodi se već pet godina. Ove nedjelje, 11. listopada, na sam Coming Out Day, razgovarat će se na temu "Boje autanja", a o dosadašnjem radu i iskustvima popričale smo s jednom od voditeljica programa, psihologinjom Marinom Milković.

  • Papa ih nije posjetio - tragične priče mladih američkih LGBT beskućnika

    Zapanjujućih 40 posto beskućnika u SAD-u su mlade LGBT osobe i to je zasigurno jedan od najvećih problema tamošnje queer zajednice.

  • Jasminka Juretić: 'Majke lakše prihvaćaju gej djecu od očeva'

    Psihologinja Jasminka Juretić govori o tome zašto se djeca češće odlučuju o svojoj seksualnoj orijentaciji obratiti majci, rezultatima istraživanja o tome kako bi hrvatski roditelji reagirali da im je dijete gej, te daje niz korisnih savjeta roditeljima gej djece.