Marieke Lucas Rijneveld mlad⁞a je nizozemsk⁞a spisatelj⁞ica (rođen⁞a je 1991.) čiji je roman prvijenac "Večernja nelagoda" osvojio International Booker Prize 2020. Tako je postal⁞a najmlađa i prva nebinarna osoba koja je osvojila ovu nagradu.

Napomena: s obzirom na to da se Marieke Lucas Rijneveld ne određuje na rodno binaran način, u referiranju na autor⁞icu koristimo rješenje portala Krilo, odnosno, znak "⁞" kao " znak koji konotira poroznost – protočnost značenja – te stoga inkluzivnost i sposobnost obuhvaćanja kategorija izvan i između roda (...)"

I sama odrasl⁞a na farmi u kršćanskoj obitelji, Marieke Lucas donosi nemilosrdan prikaz trauma koje, jednom pogurane pod tepih, pronalaze oduške pogubne za one koji ih zatomljuju. Odnedavno se može čitati u hrvatskom prijevodu koji potpisuje Svetlana Grubić Samaržija, u izdanju naklade Ljevak, a s obzirom na način na koji se roman suočava s brutalnošću djetinjstva, svakako će proizvesti više od prolazne čitateljske nelagode.

Dehumanizacija djece

"Večernja nelagoda" iz perspektive djevojčice Jas pripovijeda priču o religioznoj, seoskoj obitelji čiji dnevni i životni rituali ovise o mužnji krava, sezoni zečića, krtica, a seoski veterinar brine jednako i za životinje i ljude. Obitelj iz rutine biva izbačena smrću najstarijeg sina, a njihov pokušaj povratka na uobičajene načine življenja ima pogubne posljedice za preostalo troje djece.

Jas ima starijeg brata Obbea i mlađu sestru Hannu s kojima pokušava izvući smisao iz nesretnog događaja, ali njihovi roditelji tretiraju ih poput svog stada krava – redovito ih hrane i brinu da se ne razbole, što također čine na brutalne načine.

Blagi proplamsaji brige i ljudskosti uglavnom otkrivaju roditelje koji djecu gotovo ni ne smatraju ljudima, odnosno, brinu samo o tome što ulazi i izlazi iz njih. Pripovjedačica Jas tako čitav svijet vidi kao niz analogija sa svojim neposrednim iskustvom, a njezine opsesije mogu se svesti na eros i thanatos.

Opsjednuta seksualnošću i smrću, jedno povezuje s drugim, ljudi lišeni svoje seksualnosti umiru ili bivaju ubijeni, baš poput životinja koje se više ne mogu rasplođivati. U pozadini su neprestano okrutne biblijske pouke koje otac redovito recitira, koje se mogu čuti na misama, ali za Jas Bog je prisutan jedino u obliku njezina oca ili kao figura povezana s njim: "Bog je očev dobar prijatelj. Sigurno će mu sve ispričati, a onda nikada nećemo moći otići odavde."

Majčina ljubav kao objekt žudnje

Ipak, biblijske ideje o kažnjavanju duboko se urezuju u um djevojčice koja vjeruje da njezine grešne misli imaju razoran učinak, zbog čega se nastoji iskupiti nizom rituala.

Njezini brat i sestra prolaze sličan put – s obzirom na to da je autoritet oca besmislen i hirovit, smišljaju vlastite rituale iskupljenja i zasluživanja. Majka je sasvim udaljena figura, hraniteljica, čija ljubav ostaje jedini pravi objekt žudnje: "Ispirem je pod pipom i ponovno stajem pokraj majke, primičem joj se sve bliže u nadi da će me slučajno dotaknuti dok tavu bude prinosila tanjurima pripremljenim na radnoj ploči. Samo nakratko. Koža na koži, glad uz glad."

Do dodira pak nikad ne dolazi, a majka svoju tugu manifestira prijetnjama samoubojstvom. Jas pomalo shvaća da su roditelji ti čija se krivica manifestira u nesreći njihove obitelji, ali neizbježnost njezine ovisnosti o njima tjera je na opsesivne rituale kojima ih se nada "popraviti".

Za Jas i njezinu sestru grad je nedostižna destinacija, iako se nalazi preko mosta, a u svom viđenju spasenja pronalaze tradicionalne obrasce u obliku muškarca koji dolazi po njih. Dok zamišljaju da su Matovilke, razmatraju cijenu spasa:

"Ljubljenje. Matovilka je imala dugačku kosu, a mi imamo tijela. Moraš nešto ponuditi zauzvrat ako želiš da te spase".

Roman je u cjelini mučno iskustvo

Djevojčice polako postaju opsjednute seksualnošću, a Jas u njezinu izostanku vidi razlog neizbježne smrti roditelja. S obzirom na to da vjeruje da njezine misli uzrokuju loše događaje, postaje opsjednuta bitkom dobra i zla koju vidi manifestiranu u Hitleru i Židovima.

Povremeno se osjeća kao jedna, a povremeno kao druga strana, što se vidi i u njezinim ritualima koje uključuju dvije žabe krastače koje skriva u sobi i za čije parenje vjeruje da će donijeti obilje i njihovoj obitelji:

"Onda je vrijeme da se sada parite – odlučno kažem i uzimam manju krastaču. Katkad moraš uzeti stvar u svoje ruke, inače se nikad neće ništa dogoditi – i otac dvaput godišnje kravama dovodi bika, a i Hitler je odlučio što njegov narod mora činiti, strogo im je naredio."

Roman je u cjelini mučno iskustvo sa svojim dosljednim i nepopustljivim iznošenjem ružnih strana nošenja s traumom. Trauma se manifestira u melankoliji, izgubljenosti, ali češće u brutalnosti koja je isprepletena sa seoskim načinom života koji ovisi o zdravlju i bolesti krava i drugih životinja.

Pogubne posljedice zatomljivanja

Trauma je to koja ostaje progurana i zatočena u trbuhu, a njezini su odušci nemilosrdni. Roman ne skreće pogled s dječje seksualnosti jer je upravo ona ono čega se roditelji najviše boje, njihova su pak zatomljivanja jalova, a posljedice pogubne.

Stil pisanja, pri početku začudan zbog neočekivanih usporedbi i slikovitosti, polagano zadobiva širu smislenost unutar univerzuma u kojem se odigrava, a u kojem Jas kao iskustvo ima samo ono što se odvija oko nje:

"Hrčak hoda po bratovoj ruci. Obrazne vrećice okrugle su mu i pune hrane. Odmah pomislim na majku: ne, njezini su obrazi upali. Nemoguće da u njima čuva hranu kako bi je navečer pojela".

Jas do kraja romana ostaje zatočenica i žrtva svoje obitelji, čije patološke odgovore na život pokušava razumjeti. "Večernja nelagoda" zaista je nelagodan roman koji poziva na suočavanje s onim neizgovorljivim.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.