Marieke Lucas Rijneveld mlad⁞a je nizozemsk⁞a spisatelj⁞ica (rođen⁞a je 1991.) čiji je roman prvijenac "Večernja nelagoda" osvojio International Booker Prize 2020. Tako je postal⁞a najmlađa i prva nebinarna osoba koja je osvojila ovu nagradu.

Napomena: s obzirom na to da se Marieke Lucas Rijneveld ne određuje na rodno binaran način, u referiranju na autor⁞icu koristimo rješenje portala Krilo, odnosno, znak "⁞" kao " znak koji konotira poroznost – protočnost značenja – te stoga inkluzivnost i sposobnost obuhvaćanja kategorija izvan i između roda (...)"

I sama odrasl⁞a na farmi u kršćanskoj obitelji, Marieke Lucas donosi nemilosrdan prikaz trauma koje, jednom pogurane pod tepih, pronalaze oduške pogubne za one koji ih zatomljuju. Odnedavno se može čitati u hrvatskom prijevodu koji potpisuje Svetlana Grubić Samaržija, u izdanju naklade Ljevak, a s obzirom na način na koji se roman suočava s brutalnošću djetinjstva, svakako će proizvesti više od prolazne čitateljske nelagode.

Dehumanizacija djece

"Večernja nelagoda" iz perspektive djevojčice Jas pripovijeda priču o religioznoj, seoskoj obitelji čiji dnevni i životni rituali ovise o mužnji krava, sezoni zečića, krtica, a seoski veterinar brine jednako i za životinje i ljude. Obitelj iz rutine biva izbačena smrću najstarijeg sina, a njihov pokušaj povratka na uobičajene načine življenja ima pogubne posljedice za preostalo troje djece.

Jas ima starijeg brata Obbea i mlađu sestru Hannu s kojima pokušava izvući smisao iz nesretnog događaja, ali njihovi roditelji tretiraju ih poput svog stada krava – redovito ih hrane i brinu da se ne razbole, što također čine na brutalne načine.

Blagi proplamsaji brige i ljudskosti uglavnom otkrivaju roditelje koji djecu gotovo ni ne smatraju ljudima, odnosno, brinu samo o tome što ulazi i izlazi iz njih. Pripovjedačica Jas tako čitav svijet vidi kao niz analogija sa svojim neposrednim iskustvom, a njezine opsesije mogu se svesti na eros i thanatos.

Opsjednuta seksualnošću i smrću, jedno povezuje s drugim, ljudi lišeni svoje seksualnosti umiru ili bivaju ubijeni, baš poput životinja koje se više ne mogu rasplođivati. U pozadini su neprestano okrutne biblijske pouke koje otac redovito recitira, koje se mogu čuti na misama, ali za Jas Bog je prisutan jedino u obliku njezina oca ili kao figura povezana s njim: "Bog je očev dobar prijatelj. Sigurno će mu sve ispričati, a onda nikada nećemo moći otići odavde."

Majčina ljubav kao objekt žudnje

Ipak, biblijske ideje o kažnjavanju duboko se urezuju u um djevojčice koja vjeruje da njezine grešne misli imaju razoran učinak, zbog čega se nastoji iskupiti nizom rituala.

Njezini brat i sestra prolaze sličan put – s obzirom na to da je autoritet oca besmislen i hirovit, smišljaju vlastite rituale iskupljenja i zasluživanja. Majka je sasvim udaljena figura, hraniteljica, čija ljubav ostaje jedini pravi objekt žudnje: "Ispirem je pod pipom i ponovno stajem pokraj majke, primičem joj se sve bliže u nadi da će me slučajno dotaknuti dok tavu bude prinosila tanjurima pripremljenim na radnoj ploči. Samo nakratko. Koža na koži, glad uz glad."

Do dodira pak nikad ne dolazi, a majka svoju tugu manifestira prijetnjama samoubojstvom. Jas pomalo shvaća da su roditelji ti čija se krivica manifestira u nesreći njihove obitelji, ali neizbježnost njezine ovisnosti o njima tjera je na opsesivne rituale kojima ih se nada "popraviti".

Za Jas i njezinu sestru grad je nedostižna destinacija, iako se nalazi preko mosta, a u svom viđenju spasenja pronalaze tradicionalne obrasce u obliku muškarca koji dolazi po njih. Dok zamišljaju da su Matovilke, razmatraju cijenu spasa:

"Ljubljenje. Matovilka je imala dugačku kosu, a mi imamo tijela. Moraš nešto ponuditi zauzvrat ako želiš da te spase".

Roman je u cjelini mučno iskustvo

Djevojčice polako postaju opsjednute seksualnošću, a Jas u njezinu izostanku vidi razlog neizbježne smrti roditelja. S obzirom na to da vjeruje da njezine misli uzrokuju loše događaje, postaje opsjednuta bitkom dobra i zla koju vidi manifestiranu u Hitleru i Židovima.

Povremeno se osjeća kao jedna, a povremeno kao druga strana, što se vidi i u njezinim ritualima koje uključuju dvije žabe krastače koje skriva u sobi i za čije parenje vjeruje da će donijeti obilje i njihovoj obitelji:

"Onda je vrijeme da se sada parite – odlučno kažem i uzimam manju krastaču. Katkad moraš uzeti stvar u svoje ruke, inače se nikad neće ništa dogoditi – i otac dvaput godišnje kravama dovodi bika, a i Hitler je odlučio što njegov narod mora činiti, strogo im je naredio."

Roman je u cjelini mučno iskustvo sa svojim dosljednim i nepopustljivim iznošenjem ružnih strana nošenja s traumom. Trauma se manifestira u melankoliji, izgubljenosti, ali češće u brutalnosti koja je isprepletena sa seoskim načinom života koji ovisi o zdravlju i bolesti krava i drugih životinja.

Pogubne posljedice zatomljivanja

Trauma je to koja ostaje progurana i zatočena u trbuhu, a njezini su odušci nemilosrdni. Roman ne skreće pogled s dječje seksualnosti jer je upravo ona ono čega se roditelji najviše boje, njihova su pak zatomljivanja jalova, a posljedice pogubne.

Stil pisanja, pri početku začudan zbog neočekivanih usporedbi i slikovitosti, polagano zadobiva širu smislenost unutar univerzuma u kojem se odigrava, a u kojem Jas kao iskustvo ima samo ono što se odvija oko nje:

"Hrčak hoda po bratovoj ruci. Obrazne vrećice okrugle su mu i pune hrane. Odmah pomislim na majku: ne, njezini su obrazi upali. Nemoguće da u njima čuva hranu kako bi je navečer pojela".

Jas do kraja romana ostaje zatočenica i žrtva svoje obitelji, čije patološke odgovore na život pokušava razumjeti. "Večernja nelagoda" zaista je nelagodan roman koji poziva na suočavanje s onim neizgovorljivim.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.