Donosimo pregled četiri recentna pop ostvarenja – red razlaza, red početaka, kao i više i manje zanimljivi nastavci karijera.

Hayley Kiyoko – Panorama

Nakon sasvim solidnog debitantskog "Expectations", lezbijski Isus Hayley Kiyoko objavila je novi album "Panorama" koji uopće ne dorasta očekivanjima postavljenim prvijencem. Sav autorski potencijal izgubio se u bezličnom konfekcijskom popu, a tekstovi su ostali infantilni i gotovo problematični – niz tužaljki o prekidima, djevojkama kojima nije mogla priznati osjećaje i novi element nazivanja bivših partnerica ludima. "For the Girls“ donekle ima šarma, ali spot, koji imitira emisiju "The Bachelor," jednako objektificira žene kao i onaj za "Feelings“ s prethodnog albuma ili sami omot Expectations. Sve u svemu, i ono malo autentičnosti koju je Kiyoko imala ugušila je dosadna, bezoblična glazba i sve nepodnošljiviji tekstovi.

Brockhampton – The Family & TM

Nakon što je godinama najavljivala razlaz, hip hop skupina Brockhampton napokon je izdala svoja završna dva, veoma drugačija albuma. Prvi, "The Family", sastoji se isključivo od pjesama koje je odrepao prešutni lider grupe Kevin Abstract uz samo manju asistenciju bearfacea. Abstract na njemu otvoreno priznaje kako je snimljen samo radi ispunjenja ugovorne obveze od 15 milijuna dolara s izdavačkom kućom RCA, no album je zapravo sasvim solidan, s retro hip hop zvukom i tematikom raspada grupe, kajanja za vlastite pogreške u odnosu prema njezinim članovima i toksične fanovske baze. TM (The Mountain) izdan je kao poklon za fanove dan kasnije i premda se na njemu pojavljuje ostatak Brockhamptona, daleko je lošiji od "The Family". Sastoji se mahom od midtempo trapa i melankoličnih r'n'b hip hop komada lišenih osobite prepoznatljivosti i emocije. Sve u svemu, vjerojatno je mnogo čimbenika dovelo do raspada Brockhamptona, ponajviše ubojiti tempo u kojem su izdali sedam službenih albuma u sedam godina, kao i unutarnje tenzije. Ipak, radi se o izvrsnom projektu koji je iznjedrio niz fantastičnih albuma i pjesama te unio živopisnost u monotoni zvuk i stihove suvremenog rapa.

Lolahol – Go

Lolahol, pravim imenom Lourdes Leon, objavila je svoj debitantski EP "Go". U intervjuu za Vogue lani podijelila je s javnosti kako se dugo trudila riješiti stigme razmažene djevojčice i pronaći svoj glas pored slavne majke, pop kraljice Madonne. Go pokazuje da je zasigurno pronašla svoj zvuk koji ne nalikuje Madonninu izričaju, već je riječ o senzualnom, prošaptanom trip hopu. Pjesme nisu osobito inovativne niti je Lolaholin glas strahovito specifičan, no svejedno bi mogla postati uzbudljiva izvođačica alternativne r'n'b i elektroničke scene. Dugosvirajuće izdanje pokazat će kako će taj potencijal upotrijebiti.

Lizzo – Special

Na svom četvrtom albumu Special Lizzo još jednom donosi mješavinu retro r'n'b-a i popa s pregršt pozitivne energije. "About Damn Time“ komad je odličnog funka na kojem Lizzo ambigvitetno progovara o vlastitoj seksualnosti, što je tema i "Everybody's Gay“ na kojoj Lizzo poništava etikete i promiče inkluziju. Praćena odličnim beatom, "2 Be Loved (Am I Ready)“ govori o ljubavi prema sebi, što je uz ljubav prema prijateljima stalna tema simpatične Amerikanke. Ostatak albuma predstavlja varijaciju na ove teme s još manje zanimljivim pjesmama. Sve u svemu, Special je podosta sličan izvrsnom prethodnom "Cuz I Love You", ali je energija koju Lizzo donosi dovoljno jaka da ostane šarmantan.