- Autor/ica Andrea Jović
-
Objavljeno: 13. listopada 2019.
Nakon četiri albuma u samo dvije godine te regrupiranja nakon što je jedan od osnivača grupe, Ameer Vann, izbačen zbog optužbi za seksualno uznemiravanje, Brockhampton se vraća s najlošijim albumom dosad koji jasno indicira koliko im je potrebna stanka.
Nakon što su 2018. iz benda (uz pohvalno malo promišljanja) najurili jednog od jezgrenih članova, Brockhampton su se s traumom suočili više nego solidnim "iridescence" čijih je završnih pet pjesama vjerojatno najzrelijih u karijeri benda.
Album je posebno interesantan po tome što su na njemu iskočili članovi koji su ranije bili marginalniji – na izvrsnoj "New Orleans" sa završnom je strofom briljirao ekscentrični Merlyn Woods s pretjeranim jamajčanskim naglaskom, na "District" se izdvojila neurotična Jobina strofa, a u pozadinu su se povukli nepriznati lider grupe Kevin Abstract, te dva vrlo talentirana repera Dom McLennon i Matt Champion.
Za razliku od njihovih uzora, hip hop kolektiva Odd Future, koji je okupljao daleko veće talente poput Tylera, the Creatora, Earla Sweatshirta ili Syd, snaga je Brockhamptona uvijek bila u sposobnosti da svatko od članova pokaže svoju najbolju stranu, ali grupa i dalje uspije zvučati kohezivno.
To se nikako nije dogodilo na ovogodišnjem albumu "Ginger" koji unatoč vedrom nazivu donosi neke od najumornijih strofa glavnih zvijezda grupe i po prvi put otvoreno ostavlja osjećaj koliko su njezini manje eksponirani članovi uistinu slabiji reperi.
Uvod u "Ginger" bio je "Arizona Baby", ovogodišnji solo album Kevina Abstracta. Prepun nostalgičnih reminiscencija o djetinjstvu na "Georgia" ili starim prijateljima, poglavito Ameeru, na "Corpus Christi", uz pokoju fantastičnu ljubavnu baladu poput "Baby Boy" i "Peaches", Arizona Baby ipak je popriličan pad u odnosu na Abstractov prethodni, mekani "American Boyfriend: A Suburban Love Story".
Najbolji je dokaz "American Problem" koja zvuči kao isprana "Miserable America", moguće i najbolja Abstractova pjesma gdje se obračunava s homofobijom vlastite obitelji i diskriminacijom.
Na "Ginger" je prevladavajući osjećaj također depresija i izgubljenost, zakašnjela bendova reakcija na gubitak jednog od osnivača i bliskog prijatelja koji se ispostavio varalicom. Ključna je u tom smislu "Dearly Departed", pjesma u kojoj svaki od članova iznosi vlastite dvojbe, misli vezane za osobe koje su izgubili, a trijumfira Dom McLennon bijesnom strofom koja ne ostavlja sumnju o tome kako za Ameera u Brockhamptonu više nema mjesta.
Dok prvi dio albuma još i donosi pokoji uzbudljiv trenutak poput latino "Boy Bye" ili gostovanja fantastičnog britanskog repera slowthaija na "Heaven Belongs to You", drugi dio albuma potpuno je nenadahnut, trom i monoton s beskrajnim baladama prepunim iritantnog autotunea.
Čak ga ne uspijeva podignuti ni predstavljanje novog potencijalnog člana benda Victora Robertsa na istoimenoj pjesmi koja, kao i "Dearly Departed", pokazuje kako Brockhampton jednostavno nisu dovoljno dobri stihoklepci da bi snimali razdužene, gotovo jazzy improvizacije. Na tako monotonim pjesmama osobito odskaču loše dionice pojedinih članova poput katastrofalne Jobine strofe na "Love Me For Life" ili pretjerano upotrebljeni bearface čiji je falseto ranije dizao pjesme poput "Summer" i "Team" do razina klasika, a danas postaje samo jedna u nizu prosječnih sekcija koja se zaboravljivo niže u pjesmama.
Sve u svemu, "Ginger" je najslabije ostvarenje Brockhamptona i dokaz o potrebi benda da smanji kreativnu proizvodnju jer postaje bezidejan – i to ne samo na razini dosjetke kojoj su se sami rugali u "Stains" – "Still talking about the same shit/The one gay, the one selling drugs/The one that's tryna act like Lil Wayne”.
No, s druge strane, moguće je da je "Ginger" zapravo bio nužan album koji su trebali snimiti kako bi napokon zaključili poglavlje Brockhamptona s Ameerom i okrenuli se budućnosti. S obzirom na količinu omamljenih repera koji samo mrmljaju o kurvama i kokainu, hip hop kolektiv koji govori o depresiji i solidarnosti zasigurno je potreban.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.