Godina iza nas iznjedrila je LGBT+ filmova više nego ikad, što pomalo ukazuje na to da su postali mainstream. Neki su imali više uspjeha, neki manje, ali svima je zajedničko da doprinose vidljivosti koja je i dan-danas bitna za LGBT+ zajednicu,

U nastavku vam donosimo nekoliko filmova koji su izašli tijekom protekle godine, a koji su vrijedni vaših sat i pol do dva ili nešto više.

Plavi kaftan (The Blue Caftan)

Film je premijerno prikazan na festivalu u Cannesu, a potom je ušao u uži izbor za najbolji internacionalni film (Maroko) na predstojećim Oskarima. Radnja prati ženu i muža koji vode trgovinu odjećom. Kad zaposle mladića kao pripravnika, otkriva se da je muž zapravo gej i u ormaru što dovodi do uzburkanih odnosa. U muslimanskom svijetu poprilično je teško biti gej, stoga se ovim filmom želi postići svojevrsna normalizacija gej osoba i gej odnosa.

Fire Island

Holivudska multi-kulti romantična komedija o grupi najboljih prijatelja koji provode tjedan na gej otoku istražujući puteve romanse i pederluka, sve dok se ne dogodi nešto što im poremeti ljeto i odnose. Radnja filma inspirirana je djelom "Ponos i predrasude" Jane Austen, s time da se na ovom razvratnom otoku nipošto ne radi o braku i monogamiji. U glavnim ulogama su Joel Kim Booster, Bowen Yang, Conrad Ricamora i James Scully.

Tár

Psihološka drama s Cate Blanchett u glavnoj ulozi. Radnja prati uspon i pad poznate skladateljice i dirigentice Lydije Tár. U to su uključene i njezini neprimjereni ljubavni odnosi s mlađim ženama koje su bile pod njezinim mentorstvom od kojih jedna počini samoubojstvo. Film je premijerno prikazan na međunarodnom filmskom festivalu u Veneciji na kojemu je Blanchett osvojila nagradu za najbolju glumicu.

The Inspection

Nitko ne bi trebao znati kako je to kad te vlastita majka odbaci zato što si gej, ali stvarnost je za neke upravo takva. Upravo je to tema ovog napetog filma u kojemu se gej crnac beskućnik (Jeremy Pope) priključuje američkim marincima u vrijeme vojne politike "Ne pitaj, ne reci“ (Don't Ask, Don't Tell) zbog čega trpi homofobno nasilje, što film na momente čini teškim za gledanje. Premijerno je prikazan na međunarodnom festivalu u Torontu te postepeno osvaja nagrade na drugim festivalima.

Sve svuda sve odjednom (Everything Everywhere All at Once)

Neki ga smatraju gej remek-djelom. Pratimo imigranticu (Michelle Yeoh) koja otkriva da se može povezati sa samom sobom u paralelnim svemirima kako bi spriječila svemoćno biće koje želi razoriti apsolutno sve. Za to vrijeme pokušava obnoviti odnos sa svojom djevojkom i kćerkom lezbijkom, a sve je upakirano u apsurd, crni humor i animaciju. Američki institut za film proglasio ga je jednim od top 10 filmova ove godine, a također je nominiran za Zlatni globus u šest kategorija.

Keep the Cameras Rolling: the Pedro Zamora Way

Dokumentarac o HIV-pozitivnoj MTV zvijezdi s početka 90-ih. Zamora je već tada na televiziji govorio kako je to živjeti s HIV-om u reality showu "The Real World", a njegovo vjenčanje bilo je prvo ikad gej vjenčanje popraćeno na televiziji, puno prije nego što je ono postalo zakonski legalno. Umro je mlad, sa samo 22 godine, no ovim ga se filmom vraća među žive uz komentar o epidemiji HIV-a, nerazumijevanju i stigmi te utjecaju medija.

Kit (The Whale)

Brendan Fraser utjelovljuje ekstremno gojaznog profesora engleskog jezika koji se izolirao od svijeta i pokušava popraviti odnos sa svojom kćeri. Njegov partner oduzeo si je život, a i on je svjestan da mu nije dugo ostalo jer ima problema sa srcem i težinom. Poprilično gorka priča i odlična Fraserova gluma zaslužili su šestominutni pljesak na filmskom festivalu u Veneciji što neki nazivaju uskrsnućem njegove karijere.