Godina na izmaku bila je odlična glazbena godina. Na scenu se vratilo nekoliko izvođača, neki su našli put do novih slušatelja, a neki su išli na provjerene recepte. I kako konac svake godine podrazumijeva i pogled unatrag, pogledajmo što smo slušali proteklih 12 mjeseci.

O nekim albumima smo pisali, o nekima nismo. Ljepota glazbe i leži u tome da vam jedan život neće biti dovoljan da poslušate sve te tekstove i aranžmane. Protekla je godina bila obilježena morem albuma s retro utjecajima što bilo malo i naporno. Ovih 20 možda nisu najbolje od najboljeg, ali ostavljaju trag. Namjera mi je bila skrenuti pažnju na neke možda podcijenjene albume koji nisu našli put do šire publike, ali su vrijedni slušanja.

1. Valerie June Pushin' – "Against a Stone"
Valerie miksa soul, blues, country, folk i gospel. Dan Auerbach iz Black Keysa sve je to lijepo isproducirao, a cijeli taj paket, odlično umotan u retro soul nisam čula još od Amy Winehouse. Cijela priča kreće s "Workin woman blues" s kojom doslovno kao da postavlja stol za ostatak albuma. Duboki beatovi zvuče kao otkucaji srca. "I need somebody" i "The hour" vas bukvalno vuku u Memphis, a "Twined & twisted" je klasik koji zvuči kao da je iz prošlog stoljeća. Moj album godine.

2. Disclosure – "Settle"
Ova dvojica braće koji su gotovo premladi da bi posjećivali klubove u kojima partijaneri plešu na njihove stvari već su ušli u disco povijest. "Settle" je prava mala antologija klupske glazbe s pregršt gostujućih vokala koji će sigurno obilježiti jednu eru. Disclosure znaju napisati pjesmu s onom iskrenom mladenačkom energijom. "Settle" je pop album koji izgara u mašti, pozitivnoj vibri i melodijama.

3. Arctic Monkeys – 'AM'
Peti album "Monkeysa" nadahnut je Aaliyah i Bowiejem, a Alex Turner istresao je emocije iz svog slomljenog srca. "Why'd you only call me when you're high" i "Do I wanna know" nalik su pijanim SMS-ovima koje noću šaljete bivšima, a ujutro vam bude žao što ste ih poslali. Zavalite se i slušajte, ovo je zlatno doba Arctic Monkeysa.

4. Tegan and Sara – "Heartthrob"
Nakon slatkih pop-folk albuma, blizanke su napokon otišle u malo jače dance-pop vode. Njihovi tekstovi i dalje su oštri, a u "Closer" otkrivaju "how to get you underneath me" i to je za ovu godinu jedna od najseksi stvari. Njihov sedmi album iskreno govori o ljubavi, odbijanju, frustraciji i propitivanju. "Now I'm all messed up" odlična je tranzicija u neki drugi žanr, za razliku od onog što su radile 15 godina. "Heartthrob" malo "baca" u osamdesete ali to nije nikakav trick, više je treat.

5. Woodkid – "The golden age"
Woodkid, francuski redatelj pravog imena Yoann Lemoine, režirao je "Born to die" Lane del Rey. I on je malo tmuran kao i Lana, pa je vjerojatno zato i suradnja bila uspješna i plodna. On na ovom albumu savršeno kombinira klasiku i elektroniku, a na tom veoma ambicioznom i osobnom projektu radio je pune četiri godine. U jednom je intervjuu izjavio da se Woodkid rodio nakon što je pomiješao sve što ga u životu zanima: zvuk, tekstove i vizuale.

6. Savages – "Silence Yourself"
I'm cold and I'm cold and I'm cold... Ove četiri dame su snimile freaky album, onaj koji nas je ove godine najviše naježio od doze horora i terora. Atmosfera "Silence yourself" je takva da vam je već u startu jasno da tu nema ljubavnih pjesama. Monokromatski imidž, monokromatski omot i monokromatska vibra... Savages mogu uglazbiti škripanje noktiju po školskoj ploči. Ponašaju se histerično zaštitnički prema svom imidžu i glazba je njihova poruka. 38 minuta nabijenih estrogenom i postpunkerskih poruka.

7. Kanye West – "Yeezus"
Westa uopće ne volim, ali "Yeezus" je genijalan i kontroverzan album koji je redefinirao pop i hip-hop scenu. "Strange fruit" Nine Simone koju koristi na "Yeezusu", ultimativni je afrodizijak. Kanye je i prilično kontradiktoran. Prvo se obračunava s rasistima da bi onda pjevao o "Asian pussy". I ako je to moguće, uspjelo mu je više eksperimentirati sa zvukom nego Justinu Timberlakeu. Obojica "briju" na buku, reklo bi se. 327.000 prodanih primjeraka u Americi u prvom tjednu dosta govori. Ne znam vrijeđa li me ili oduševljava ovaj album , ali njegov pomalo poremećen pogled na ženski rod je razvaljen preko cijelog Yeezusa. Ukratko, 40 najbrže potrošenih minuta.

8. Lorde - "Pure Heroine"
Album kojem sam davala najmanje šanse da bude album koji će se ove godine pamtiti. No, Lorde je jedna od najboljih stvari koja se dogodila u glazbenoj 2013. godini. Iako joj je tek 16, dala bih joj "autorskih" 25 godina. Odlučila se za jedan minimalistički electro-pop i sigurno otvorila vrata za neke nove žanrove. Čuje se i osjeća da piše od srca i odaje dojam da joj je stalo do toga što želi poručiti i iskomunicirati kroz svoju glazbu. Njezinu karijeru će biti zanimljivo pratiti i kroz 2014.

9. Chvrches – "The Bones of What You Believe"
Debitantski album škotskog trija Chvrches je post-rock melankolija u electro pop čahuri. Godina prevladava retro utjecajem pa tako i ovaj album miriše na osamdesete, ali Chvrches su odlični autori. "By the throat" bi mogao biti neki izguljeni singl grupe "Erasure" dok "Science/Vision"s pretvara sintove Giorgia Morodera u pravi elektronski sakrament. Iako nisu sve stvari genijalne na prvu kao "Lies" ili "Recover", album nema slabu niti lošu pjesmu. Chvrches vjeruju u ono što rade i poželjet ćete im isisati zadnji atom snage samo da rade još.

10. David Bowie – "The next day"
Bowie je već pjevao o svemiru ali "The stars are out tonight" jedna je od najboljih stvari koje je ikada napravio. Udružio je "Heroes" i "Space oddity" u jednu pjesmu i upravo je to trijumfalni trenutak trijumfalnog albuma. "The next day" je povratak u koji njegovi štovatelji nisu vjerovali. A on već na početku albuma kaže "Here I am, not quite died"… a na kraju, u "Heat", ponavlja kao mantru "I tell myself I don't know who I am"… "The next day" će vas uvjeriti da je budućnost neodoljiva.

11. M.I.A. - "Matangi"
R&B buntovnica pokazala je sirovu moć svojih dance beatova i hejterskih tekstova. Za Matangi se nagađalo da će biti malo pozitivniji album i to je pokušala s "Exodus" i "Sexodus" ali ne pokazuje dovoljnu potrebu da bude vesela. Ovo je njezin četvrti album, mixtape i mash-up političkih provokacija i ljubavnih pjesama cure iz neke bande. M.I.A. kao i Kanye West očito treba hejtere da joj daju gas. Ovim albumom napunila je rezervoar.

12. Daft Punk – "Random Access Memories"
Pop-svijet napokon je počeo raditi ono što su Daft punk počeli prije 15 godina, pa su onda oni odlučili napraviti sve ispočetka. "Random access memories" je funk fuzija sedamdesetih i kad je izašao, većina se pitala da li je to bio pravi put na vrhuncu EDM ere. Odgovor je da. Je li album dobar? Jest. Svoj status potvrdili su s "Get lucky", po mnogima i hit godine, stvar koja je odmah postala klasik.

13. The Knife – "Shaking The Habitual"
Četvrti album brata i sestre, dvoje elektronskih stilista, donio im je status glazbenih intelektualaca. Ono što su recimo Radiohead u rock glazbi, The Knife su to zasigurno na electro sceni. "Shaking the habitual" je hedonistički album koji su servirali svojoj gladnoj publici, nabijen strašću, ljutnjom, seksom i odličnim ritmovima. Strastveni fanovi reći će da je ovo remek-djelo, no većinu neće impresionirati. Ali to je inventivan album napravljen bez straha. Uostalom, zadaća je umjetnika da nas odvede nekim drugim stazama.

14. Morcheeba – "Head up high"
Morcheeba je snimila zavodnički i seksi album koji vas uvlači u svoj svijet prije nego vam postane jasno što se događa. Umota vas u svoje ritmove i atmosfere i ne možete otići dok nije gotovo. A tada više i ne želite otići. Jedna od pozitivnih promjena na ovom albumu elementi su dubstepa kojima se Morcheeba poigrava. Posebno su izraženi u "Make believer", a "Hypnotized" je možda najtipičnija pjesma na albumu, Morcheeba u svom elementu. Savršen album za razmažene uši.

15. Kosheen – "Solitude"
Kroz preslušavanje ovog albuma držala me eksperimentalna i inovativna metoda produkcije zbog koje možete pomisliti da se vokal povremeno gubi, ali poslušate li pažljivije, ovaj album je čisto savršenstvo. Zvuči kao album kakav su Kosheen oduvijek htjeli napraviti bez obzira na komercijalni uspjeh. Jer očito je da su ga Kosheen napravili za kredibilitet i za prave obožavatelje njihovog zvuka. Taman kad smo se pitali što se s njima desilo, eto njih krajem godine.

16. Arcade Fire – "Reflektor"
Arcade Fire ili Arctic Monkeys? Pitanje godine tko ima naj album 2013. Oba benda više su nego ugodno iznenadila. "Reflektor" je album napravljan od srca i iz duše koji pulsira i sadrži potencijalnu himnu čovječanstva, "Normal person". Naslovna stvar "Reflektor" osvaja na prvu, a robujete joj do kraja života samo zbog teksta, "Entre le royaume des vivants et des morts" (između kraljevstva života i smrti). "Reflektor" je čist i oštar album koji pali i žari.

17. Laura Mvula – "Sing to the moon"
Ovaj se album može preporučiti iz puno razloga: zbog tekstova, aranžmana, lijepog vokala... i još puno toga. Lauru uspoređuju s mnogima, a ona se trudi biti svoja. I uspijeva joj. "Sing to the moon" veoma je ambiciozan album i najbolji kompliment bio bi mu da Mvula nije nalik onima s kojima je uspoređuju iako bi većina na to bila ponosna: Sade, Macy Gray, Adele, Amy Winehouse... Mvuline muze ljubav su i priroda i ona kroz svoj prvijenac propituje mogućnosti i nesigurnosti . "Is there anybody out there", pita se... Pa ima... Laure Mvule i "Sing to the moon"!

18. Darkside – "Psychic"
"Psychic" je plod suradnje vunderkinda Nicolasa Jaara i multiinstrumentalista Davea Harringtona. Obojica iskorištavaju blagodati tehnologije do maksimuma, kombinirajući organsko i sintetičko. To su dvoje iznimno talentiranih ljudi u svom svemirskom brodu koji vas pozivaju da im se priključite. Lucidan album, apsolutno nekomercijalan i traži malo više pažnje. Nemojte ga odbaciti na prvu.

19. Axel Boman – "Family Vacation"
House glazba može izraziti cijeli spektar ljudskih emocija, a može i, pokraj svih klišeja, biti istovremeno vesela i zagonetna. Axel je napravio upravo takav album. Genijalan "Fantastic piano" i "Son of a plumber" imaju nešto od rane Groove armade ili Royksoppa. Album nije totalno cool i to je dobar dio Bomanovog šarma. "Family vacation" nema nikakve kalkulacije. On je samo iskren.

20. Jon Hopkins – "Immunity"
Todd Terry je napravio je album u jednom danu. I to je čar modernog doba i modernog softvera: ono što vas ujutro "strefi" kao inspiracija do navečer može biti spremno za prodaju u dućanu. A nekad stvari treba raditi polako, kao recimo suradnik Coldplaya i štićenik Briana Enoa, Jon Hopkins. "Immunity" je radio devet mjeseci. Uradak ima nevjerojatan sound design i melodije u koje se zaljubite na prvu. Album ima dva dijela. Prve četiri stvari su više techno, a ostale četiri deep/dub. "Immunity" je putovanje i umjetničko djelo. Putovanje koje traje, na koje se treba redovno podsjećati jer pri svakom slušanju otkrivate neku novu destinaciju.

Želim vam sretnu Novu godinu i puno dobre glazbe, a u najavama su već Bruce Springsteen, U2, Mike Oldfield, Azelia Banks, Blondie, Foxes, Lily Allen, Johnny Cash, No doubt, Example, Adele, Tori Amos, Garbage i Lana del Rey…. Imamo se čemu veseliti!