Nevjerojatna priča o dvije žene koje su nasamarile španjolsku Crkvu i sklopile brak 1901. uskoro će biti ekranizirana. Na taj će se način povećati vidljivost lezbijki u španjolskom društvu koje je stoljećima brisalo lezbijsku prisutnost iz javnog života.

Elisa Sánchez Loriga i Marcela Gracia Ibeas upoznale su se i zaljubile dok su se školovale za učiteljice u A Coruñi, gradu na sjeverozapadu Španjolske. Obitelji se njihov odnos nije svidio pa je Marcela bila nakratko poslana u Madrid. Međutim, u svojoj knjizi o paru povjesničar Narciso de Gabriel tvrdi kako su djevojke nedugo zatim postavljene u seoske škole u Galiciji veoma blizu jedna drugoj pa je Elisa mogla svaki dan nakon nastave odšetati do Marcele. Tad su začele svoj kompleksni plan za vjenčanje.

Prvo su posvuda razglasile da su se posvađale. Marcela, koja je tad bila trudna s djetetom nepoznatog nam muškarca, objavila je da će se udati za Elisina rođaka. Na scenu stupa "Mario", mladić koji tvrdi da je obiteljski vezan za A Coruñu, no da je odgojen u Londonu u obitelji ateista. Kose ošišane na kratko i u muškom odijelu, Elisa je krštena i par se istog dana vjenčao. Svećenik nije ni u jednom trenutku posumnjao da je Mario zapravo žena, a ni malobrojna rodbina koja je prisustvovala vjenčanju nije davala povoda sumnji.

Raskrinkane na novinskoj naslovnici

Elisa i Marcela tako su postale prvi i jedini lezbijski par koji se vjenčao u španjolskoj Katoličkoj crkvi. U intervjuu za španjolske novine El Mundo de Gabriel tvrdi kako u matici vjenčanih u A Coruñi njihov brak još stoji kao legalan.

No, bračna sreća nije dugo trajala. Vjenčani im je portret dospio na naslovnicu lokalnih novina koje su raskrinkale njihovu prevaru u tekstu pod naslovom: "Vjenčanje bez mladoženje". Postalo im je nemoguće živjeti u Galiciji pa su pobjegle u Porto, gdje je Marcela rodila kćer. Pod prijetnjom da će ih izručiti Španjolskoj i suditi im, te nakon uhićenja, par je 1902. uspio pobjeći u Buenos Aires. Elisa se vjerojatno odala za bogatog, starog Danca koji ju je ubrzo napustio optuživši je da se udala za njega s namjerom da ga prevari. Nakon toga trag im se gubi; jedini je glas o paru napis iz meksičkih novina iz 1909. prema kojem se Elisa ubila u Veracruzu.

Marcela_Elisa02

Priča o Elisi i Marceli uskoro stiže i na velike ekrane, javlja BBC. Režirat će je katalonska redateljica Isabel Coixet, koju je nadahnula hrabrost ovih dviju žena. "Bila sam fascinirana kad sam prvi put čula priču koja je otvorila više pitanja nego što je dala odgovora. Ne znamo što im se na kraju dogodilo i kako su mislile da će se moći izvući", tvrdi Coixet.

Iako su istospolni brakovi u Španjolskoj legalni više od deset godina, LGBT aktivisti tvrde kako priča o Elisi i Marceli ipak ima odjeka i u sadašnjosti.

Lezbijke su u Španjolskoj počele postojati tek 1980-ih

Inmaculada Mujica Flores, sociologinja, psihologinja i voditeljica LGBT organizacije Aldarte iz Bilbaa, tvrdi kako je film rijetka prilika za veću vidljivost lezbijki u javnosti. "Da se radi o priči o dva gej muškarca, sigurna sam da bi bila poznatija", objašnjava Mujica Flores.

Ističe kako lezbijke u Španjolskoj nemaju uzore među političarkama, glumicama ili pjevačicama: "Čak i tijekom represije za vrijeme Francova režima, gej muškarci su progonjeni, a mi smo bile nevidljive. Tek 1980-ih kad smo počele prosvjedovati lezbijke su počele postojati u Španjolskoj".

Mujica tvrdi kako je činjenica da su istospolni brakovi prepoznati i jednaki pred zakonom kao i heteroseksualni doprinijela tome da se lezbijke više ne osjećaju kao ne-ljudi. "Ali zakon ne znači da se u društvu automatski pritisne prekidač", upozorava Mujica ukazujući na to koliko ljudi još uvijek skriva svoju seksualnost ili nakon vjenčanja ne odlazi na zakonom propisani godišnji odmor zbog srama ili straha od otkaza.

Coixet se slaže da je tema filma neuobičajena, no tvrdi da nije imala političke namjere: "Točno je da postoji veoma mali broj priča o ljubavi među ženama, ali ovo nije manifest." Coixet se požalila da su je producenti pitali zašto želi snimiti ovaj film: "Nikad ne pitaju redatelja koji je muškarac zašto želi snimiti film o Dunkirku. Ali mene su pitali: 'Zašto želiš snimiti film o dvjema ženama koje su se vjenčale u Galiciji 1901.?' Zato što je herojski, čovječe!"

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crolova Petica

Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam