- Autor/ica Andrea Jović
-
Objavljeno: 10. svibnja 2020.
Drugi album britanske pjevačice albanskih korijena Due Lipe znakovitog naziva "Future Nostalgia" od prvog do posljednjog tona odiše samopouzdanjem, vedrinom i lakoćom izvedbe. Premda u gotovo u potpunosti retro, a gotovo nimalo futuristički, album uspijeva preraditi dugove prošlosti u nevjerojatno svježe i potentne pjesme.
Glazbena je kritika već odavno prepoznala i opisala postmoderno stanje u glazbi – osjećaj iscrpljenosti svih glazbenih formi i okret pastišu uzrokovan koliko prekarnošću svakodnevice koja žudi za sigurnošću prošlosti, toliko komercijalnom isplativošću revampova provjerenih uspješnica.
Preko beskrajnih sequela i prequela, prerada originala, transmedijskih adaptacija nestaje ikakav propulzivni nagon za onim što Mark Fisher naziva popularnim modernizmom, budućnost je "polagano otkazana" i smijenila ju je beskrajna repeticija i Jamesonov koncept nostalgičnog modusa.
Unatoč pretenzijama na futurizam koji se očituje samo na svemirskoj naslovnoj slici, "Future Nostalgia" album je upravo formalne nostalgije, konkoksije različitih utjecaja i tehnika 80-ih koja prikriva kreativni zid u koji pop glazba udara već nekoliko decenija, ali tako promišljeno izveden i kvalitetno produciran da uspijeva pustiti život iz vlastitog voštanog obličja i odisati svježom energijom.
Svjesno osmišljen kao tribute zvukovima 80-ih, i u nešto manjoj mjeri 90-ih, "Future Nostalgia" od prve je do posljednje sekunde upravo i ono što želi biti – rasplesana feelgood ploča s iznenađujuće mnogo karaktera. "Don't Start Now" posjeduje odličan, prljavi disco/funk zvuk, "Physical" je urgentan poziv na plesni podij, ujedno i posveta Oliviji Newton-John, a "Hallucinate" priziva Madonnin house period.
Fantastična "Break My Heart" semplira INXS-ovu pjesmu "Need You Tonight", dok "Love Again" izvrsno koristi sempl trube iz hita "Your Woman" White Towna.
Premda sve pjesme odišu sampoudanjem i samodostatnosti, prva i posljednja pjesma uokviruju album dajući mu dodatni feministički moment. U naslovnoj se pjesmi Dua Lipa predstavlja kao "female alpha", dok u posljednjoj "Boys Will Be Boys" objašnjava mansplainerima da ne trpi izgovore za njihov šovinizam i nezrelost, poručujući kao odgovor na uvriježenu mudrost: "Boys will be boys/But girls will be women".
Naravno, feministička oštrica ublažena je popratnim komentarom kako potonjom pjesmom nije željela optuživati ili upirati prstom, ali već se čuti riječ "mansplain" na pop albumu čini miljama žešćim u odnosu na političku svijest mnogobrojnih konkurentica.
Uspjeh kojim "Future Nostalgia" rehasha prošlost u snažnom je kontrastu s još jednim retromanijakalnim albumom izdanim tek nešto ranije. Riječ je o novom albumu "After Hours" The Weeknda. Dok "Future Nostalgia" predstavlja lice kasnog kapitalizma, njegovu zaigranu poptimističnu iluziju, "After Hours" savršeno sublimira njegovo naličje, a funkcionira i kao antiklimaks karijere Abela Tesfayea.
Od prvog mikstejpa "House of Ballons" svjestan da ni droga, ni seks, ni uspjeh ne mogu ispuniti egzistencijalnu prazninu nastalu zasićenjem digitalnom kulturom i osjećaj besmisla, on svejedno, nemoćan da pobjegne logici lacanovskog nagona smrti, kao hodajući leš kompulzivno ponavlja isti obrazac.
Međutim, dok su ranije ostvarenja donekle eksperimentalnim i tjeskobnim zvukom izvrsno dočaravala milenijalsku ispraznost, usvajanjem sve komercijalnijeg, pastišiziranog zvuka Weekndova kreativnost progresivno je stagnirala do kulminacije s "After Hours" koji nije mnogo više nego kolekcija mumificiranih beatova osamdesetih koja ne uspijeva emanirati nikakav život, već samo titra u mjestu dok se ne raspe u prah.
Dua Lipa već u ovom trenutku ima jedan od najboljih albuma godine, a titulu retro kraljice preotela je revnoj parafrazerki Lady Gagi, čiji singl "Stupid Love" ne daje naslutiti da će novi album "Chromatica" biti osobito kvalitetan. Za razliku od Lady Gage koja pretendira na titulu ozbiljne pop umjetnice, dive, Dua Lipa svjesna je da je "Future Nostalgia" samo kolekcija ljetnih traka za zabavu u klubu, odnosno u dnevnom boravku, sudeći po prognozama pandemije, i upravo je zato "Future Nostalgia" zabavan, neposredan, opušten – pravo nebitno pop remek-djelo.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.