Kad se već ministar Vili Beroš o većoj prihvatljivosti domova za djecu izrazio u kondicionalu, treba mu objasniti nekoliko stvari: jedna je da je stanje u domovima katastrofalno i da je takvo najvećim dijelom zbog destruktivne dogme o svetosti tradicionalne biološke obitelji.

Podsjetimo, upitan je li za djecu bez roditelja bolje da budu u domu, nego s istospolnim partnerima, ministar zdravstva Vili Beroš izjavio je sljedeće: "Situacija je specifična. Ako je okruženje u domu zdravo, to (dom op.a.) bi bilo prihvatljivije."

Činilo se da ministar nema želju dodatno pojašnjavati zašto bi i kome bilo prihvatljivije da djeca odrastaju u domu, umjesto u istospolnoj obitelji, čemu je novinarka spremno izašla ususret. Iako bi se političar trebao dobro oznojiti da elaborira stav koji se tiče temeljnih prava djece, oboje su prešutno prihvatili da je sve objašnjeno time što je Beroš član HDZ-a.

To, među ostalim, podrazumijeva tvrdokorno i kontinuirano protivljenje da se na homoseksualnost gleda mimo stavova Katoličke crkve koja je protiv LGBT jednakosti u svim aspektima, a posebno u pogledu prava na posvajanje djece.

XY birokrati primaju plaću samo da bi uništavali tuđe živote

I tu, nažalost, nema rasprave, niti su važne žrtve takvog stava. Najviše što se o tome od HDZ-ovih članova moglo čuti jest da se 85 posto hrvatskog stanovništva smatra katolicima ili da je "cijeli svemir heteroseksualan, od atoma i najmanje čestice, od muhe do slona" i slične besmislice na koje se nema što reći.

Hrvatski sabor usvojio je Zakon o životnom partnerstvu 15. srpnja 2014. godine s 89 glasova za i 16 protiv, odbijajući HDZ-ov amandman da se unese odredba da istospolni partneri nemaju pravo na posvajanje djece. Međutim, Zakon jednako tako ne legalizira posvajanje djece unutar obitelji koju čine istospolni partneri.

Kad pogledate koliko je HDZ dugo na vlasti, možda možete izračunati koliko su djece uništili brinući se isključivo o tome da nikada ne dođu u ruke istospolnih obitelji. Uvjet je da možete zbrajati do zaista velikih cifri

HDZ se s donošenjem zakona morao pomiriti, ali je potpuno jasno da manje ili više otvoreno podržava diskriminaciju LGBT osoba. No, kad se već ministar Beroš o većoj prihvatljivosti domova izrazio u kondicionalu, treba mu objasniti nekoliko stvari: jedna je da je stanje u domovima katastrofalno i da je takvo najvećim dijelom zbog destruktivne dogme o svetosti tradicionalne biološke obitelji.

Koliko god zla biološki roditelji nanijeli djetetu, država im uporno osigurava da opstruiraju odlazak u zamjensku obitelj koja ga zaista želi. Unatoč tome, svake godine oko 500 djece ima sve legalne preduvjete za usvajanje, od toga čak 350 ostaje bez novih obitelji, dok istovremeno oko 750 registriranih udomitelja/usvojitelja čeka na dijete. Prije tri godine usvojeno je tek 78 djece, pa ispada da XY birokrati primaju plaću samo da bi uništavali tuđe živote.

"Uzmi me, neću puno jesti!"

Najstrašniju priču koju sam ikad čula ispričala mi je jedna redovita posjetiteljica dječjeg doma u Nazorovoj, kojoj se djevojčica primila za noge i zavapila, "Uzmi me, neću puno jesti!"

Da stvari budu još užasnije, donedavno su sva ta domska djeca u 18. godini završavala na ulici, s prosječno izuzetno slabim obrazovanjem, bez ikakve perspektive i državne brige. Odnedavna je taj rok produžen do 21 godine.

Kad pogledate koliko je HDZ dugo na vlasti, možda možete izračunati koliko su djece uništili brinući se isključivo o tome da nikada ne dođu u ruke istospolnih obitelji. Uvjet je da možete zbrajati do zaista velikih cifri.

Iako bi se političar trebao dobro oznojiti da elaborira stav koji se tiče temeljnih prava djece, oboje su prešutno prihvatili da je sve objašnjeno time što je Beroš član HDZ-a

Drugo, Beroš bi trebao znati da Konvencija o pravima djeteta (2001.) već u preambuli navodi da "...dijete, radi potpunog i skladnog razvoja svoje osobnosti, treba rasti u obiteljskoj sredini, u ozračju sreće, ljubavi i razumijevanja", te da je obitelj "temeljna društvena skupina i prirodno okruženje za odrastanje i dobrobit svih njenih članova, a posebice djece".

Vlada Republike Hrvatske donijela je 2011. godine Strategiju razvoja sustava socijalne skrbi u Republici Hrvatskoj 2011.-2016., gdje se važan naglasak stavlja na transformaciju domova socijalne skrbi u pravcu deinstitucionalizacije.

Neostvareni ciljevi

Jedan od ciljeva bio je "do 2016. godine promijeniti omjer institucijske i izvaninstitucijske skrbi na 20 posto korisnika u institucijskim oblicima skrbi i 80 posto korisnika u izvaninstitucijskim oblicima smještaja za djecu i mladež bez odgovarajuće roditeljske skrbi, u skladu s nacionalnim strateškim ciljevima skrbi o djeci i mladima".

Ništa od toga nije se realiziralo.

Unatoč tome, svake godine oko 500 djece ima sve legalne preduvjete za usvajanje, od toga čak 350 ostaje bez novih obitelji, dok istovremeno oko 750 registriranih udomitelja/usvojitelja čeka na dijete

Napokon, značajan opus ozbiljnih socioloških studija govori da djeca koja žive s roditeljima istog spola ostvaruju jednaku razinu razvoja, psihološkog zdravlja, kognitivnih sposobnosti, obrazovanja itd., kao i djeca koja odrastaju u heteroseksualnim obiteljima. Izjednačeni su i u različitim problemima u ponašanju.

Hrvatska komora socijalnih radnika objavila je 2017. godine dopis u kojem je pozvala državu da bolje uredi zakonski okvir koji trenutno onemogućava da istospolni životni partneri budu posvojitelji djece, ali da pritom uzme u obzir rezultate relevantnih znanstvenih istraživanja koji ne nalaze važnije razlike u prilagodbi i razvoju djece odgojene i odrasle s roditeljima homoseksualne orijentacije i onih odraslih s roditeljima heteroseksualne orijentacije.

Beroš je vjerojatno nastupio kao vojnik partije, što znači da je na to spreman i ubuduće

U veljači ove godine Ustavni je sud donio odluku u kojoj je zaključio da su sudovi i nadležna tijela dužni svima pod jednakim uvjetima omogućiti sudjelovanje u "javnoj usluzi udomljavanja". USUD je takav zaključak donio razmatrajući prijedloge za ocjenom ustavnosti tri članka Zakona o udomiteljstvu, za koje je niz stranaka, udruga i pojedinaca ustvrdilo da diskriminiraju istospolne partnere.

Može li Vili Beroš, suočen sa svim tim podacima, promijeniti svoj stav?

Budući da nema ranijih dokaza da je ministar zdravstva tipični konzervativni homofob, u ovom je slučaju vjerojatno nastupio kao vojnik partije, što znači da je na to spreman i ubuduće. Ne znam kako to ikome može biti iznenađujuće.

Najstrašniju priču koju sam ikad čula ispričala mi je jedna redovita posjetiteljica dječjeg doma u Nazorovoj, kojoj se djevojčica primila za noge i zavapila, "Uzmi me, neću puno jesti!"

Uostalom, prije nego je Milan Kujundžić postao HDZ-ov balast, Beroš je, kao i njegov suradnik, bio samo tihi provoditelj svega što je šef radio.

Nakon Plenkovićeve izjave da se Beroš nije najspretnije izrazio možemo, dakle, očekivati da će i ministar korigirati svoje formulacije. Međutim, manjak autonomije u mišljenju i odlučivanju govori da će odnosu prema istospolnim obiteljima ostati u okvirima tvrde partijske politike, zatvorene za dijalog, toleranciju i argumente.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.