Na upravo završenom 13. Subversive Film Festivalu prikazan je dokumentarni film "Dobro došli u Čečeniju" ("Welcome to Chechnya"). Podnaslov festivala je "Kreativni neposluh", a kreativnost i neposluh glavna su obilježja onoga o čemu je riječ u filmu koji spada u kategoriju dokumentarnog horor-trilera, ako takvo što postoji.

Film prati ruske aktiviste koji LGBTIQ* populaciju spašavaju od čečenske vlasti. Homoseksualnost je, naravno, u Čečeniji ilegalna. Tijekom 2017. godine počeli su aktivni pokušaji čečenske vlasti, na čelu s autokratskim predsjednikom Ramzanom Kadirovim i uz prikrivenu, ali punu podršku službene Moskve, da se LGBTIQ* populacija istrijebi iz Čečenije.

Metode poput prijetnji, otmica i mučenja s ciljem odavanja identiteta drugih homoseksualnih osoba te premlaćivanja i ubojstva provodi čečenska policija, dok ostatak državnog aparata nasilje i ubojstva zataškava. Cinični Kadirov tvrdi da u Čečeniji homoseksualci ne postoje, pa je logičan zaključak da u tom slučaju ne može biti ni nasilja nad njima.

Ucjene i prokazivanje vlastite djece

Nasilje, međutim, ne izvire samo iz represivnog aparata nego i iz sigurnosti doma. U ovom slučaju, njegove nesigurnosti, budući da i građani aktivno sudjeluju u lovu na homoseksualne vještice, čak i kad je riječ o vlastitim sinovima, kćerima, sestrama i braći. Pritom u duboko konzervativnom i religioznom čečenskom društvu lezbijke nose dvostruki teret – teret homoseksualnosti i bivanja ženom.

Nad ženama potpunu vlast imaju muškarci iz njihovih obitelji, koji su ujedno i ovlašteni gospodari ženske autonomije, slobode kretanja i mišljenja. Doda li se k tome lezbijstvo, nastaje ubojita kombinacija zbog koje se gine od ruke vlastite obitelji. Vrlo doslovno i zabilježeno kamerom.

Metode poput prijetnji, otmica i mučenja s ciljem odavanja identiteta drugih homoseksualnih osoba te premlaćivanja i ubojstva provodi čečenska policija, dok ostatak državnog aparata nasilje i ubojstva zataškava

U fokusu filma dvije su priče. Prva je ona lezbijke Anye, čiji je ujak saznao za njezinu seksualnu orijentaciju te joj prijeti da će sve reći obitelji ako ne spava s njim. Tijekom filma svjedočimo svim opasnostima s kojima se ona i aktivisti susreću u pokušajima bijega od obitelji i vlasti, a gledatelj s njima dijeli neizvjesnost Anyina spašavanja i preživljavanja.

Druga priča bavi se Grishom, ruskim homoseksualcem koji je u Čečeniji otet i mučen zbog svoje seksualnosti, a čini se da ga je od gorih posljedica spasilo jedino to što nije čečenski državljanin. Njega pratimo u moskovskoj sigurnoj kući, gdje aktivisti tajno smještaju sve one gejeve i lezbijke koje uspiju prokrijumčariti iz Čečenije, u odnosu na koju čak i rusko tlo predstavlja sigurnu lokaciju za sklanjanje od proživljenog terora.

Sve je snimljeno u tajnosti

Tamo se upoznajemo s načinom funkcioniranja sigurne kuće, pričama ostalih štićenika, te svime što su proživjeli. I onime što još uvijek mogu proživjeti, s obzirom na to da je sigurna kuća u Rusiji vrlo relativan pojam.

Autorima filma bili su potrebni kreativnost i neposluh budući da je sve snimano u tajnosti, mobitelom i skrivenim kamerama, čime su izbjegli bilo kakvo privlačenje pozornosti i dovođenje u opasnost aktera filma. Također, radi zaštite privatnosti, u filmu su korištena lažna imena i digitalna tehnologija kojom je izmijenjen izgled svima osim aktivistima, Davidu Isteevu i Olgi Baranovoj.

Nad ženama potpunu vlast imaju muškarci iz njihovih obitelji, koji su ujedno i ovlašteni gospodari ženske autonomije, slobode kretanja i mišljenja. Doda li se k tome lezbijstvo, nastaje ubojita kombinacija zbog koje se gine od ruke vlastite obitelji

Njih dvoje, kreativnih i neposlušnih aktivističkih junaka, i sami se izlažu pogibelji te riskiraju da završe kao i oni koje pokušavaju spasiti. Unatoč toj opasnosti, koordiniraju i osobno sudjeluju u transferima i smještajima svojih štićenika, u njihovo ime pregovaraju s ambasadama drugih država u pokušaju dobivanja azila, te smišljaju i osobno provode gotovo nemoguće scenarije kako bi drugima pokušali pružiti sigurnost.

Dokumentarac "Dobro došli u Čečeniju" režirao je David France, američki istraživački novinar, pisac i filmaš. U svojim filmovima redovito se bavi LGBTIQ* zajednicom. Prvi film, "Kako preživjeti pošast", o epidemiji AIDS-a u SAD-u, snimio je 2012. godine. Sljedeći, "The Death And Life Of Marsha P. Johnson" iz 2017., bavi se životom Marshe P. Johnson, crne trans aktivistkinje iz prvih redova stonvolške pobune, te ponovno otvorenom istragom o njezinoj smrti jer su se pojavile sumnje da je ubijena. Film možete pogledati na Netflixu.

"Dobro došli u Čečeniju" dostupan je na platformi HBO GO. Osim o samom filmu, na službenim stranicama možete naći i informacije o tome kako pomoći u spašavanju LGBTIQ* života u Čečeniji.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Najčitanije u tjednu

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.