Prošlog je mjeseca u Beogradu postavljena skulptura u obliku para elegantnih ružičastih štikli pod nazivom "Broj 43". Posvećena je Vjeranu Miladinoviću Merlinki, prvom javnom jugoslavenskom transvestitu i zvijezdi brojnih filmova bivše države.

Učinjeno je to povodom dvadeset godina od mučnog ubojstva Merlinke za koje i dan-danas nitko nije kazneno odgovarao. Mjesec dana njezino je beživotno tijelo zatučeno zidarskim čekićem čekalo da ga se pronađe pa iako je prvotno za ubojstvo bilo optuženih, oni su oslobođeni zbog nedostatka dokaza.

Rođena je 1958. godine na zagrebačkom Črnomercu. Već u šestom mjesecu života poslana je s majkom Terezom u dom za nezbrinutu djecu zbog nedostatka osnovnih uvjeta za život. U domu kasnije ostaje bez majke, a nakon turbulentnog odrastanja s očevom stranom obitelji i nakon srednje škole seli se u Beograd i bavi se uličnom prostitucijom tijekom koje se u potpunosti oformljuje kao Merlinka. O sebi je govorila u ženskom i muškom rodu, ali u jednom je televizijskom intervjuu izjavila je da nije žena.

Tko je bila Merlinka?

Talentirana za glumu pridobila je pažnju redatelja Želimira Žilnika pa je tako glumila u filmovima "Beograde, dobro jutro", "Lijepe žene prolaze kroz grad" i "Dupe od mramora". U potonjem se ostvarila u glavnoj ulozi, a to je ujedno i prvi LGBT film u Jugoslaviji. Žilnik je za nju govorio da je bila "nevjerojatno otvorena i duhovita osoba koja se nije libila prihvatiti uvredu, ali samo ako može na nju odmah odgovoriti istom mjerom".

Tijekom 80-ih upoznala je Agatu Milana Đurić koja nekoliko godina kasnije postaje prva srpska drag kraljica i queer aktivistkinja. "Bila je nevjerojatno slojevita osoba – uvijek je djelovala raspoloženo, spremna na razgovor. Iznutra je jako patila, ali je podizala taj zid i nije dopuštala da je prošlost uništi. Govorila je o godinama šutnje i skrivanja, pokazala je da ljudi poput nas postoje. Probila je tabu", izjavila je Đurić o Merlinki.

Merlinka je izdala autobiografski roman "Terezin sin". Po njoj je nazvan i međunarodni festival queer filma "Merlinka", a na desetu godišnjicu ubojstva postavljena je ružičasta ploča s natpisom "Ulica Merlinkina" na uglu Zagrebačke i ulice Gavrila Principa (gdje je radila kao seksualna radnica) u Beogradu.

Merlinku su sugrađani znali kao inteligentnu, obrazovanu, hrabru i toplu dobrotvorku; tijekom NATO-ova bombardiranja Srbije isklesala je klupu pokraj svog doma za sve unesrećene prolaznike, u skloništu je prisutnima uljepšavala tmurne dane humorom, hranila je pse lutalice i mijenjala profesore za vrijeme bolovanja, iako nije imala stručno znanje.

Izdržala tek tri dana

Skulpturu štikli u Beogradu postavio je nepoznati autor kako bi se očuvalo sjećanje na ubijenu Merlinku. Bila je čitava tek tri dana prije nego što ju je nepoznati vandal uništio, a Beograd Prajd objavio je sliku uništene skulpture ispod koje su se nakotili homofobni komentari.

Podsjetimo da se sličan incident dogodio u srpnju kad je na Trgu Republike vandalizirano bdijenje za također zvjerski ubijenu transrodnu Nou Milivojev.

Srbija s lezbijkom kao aktualnom premijerkom nikad pa ni sad nije adekvatno reagirala na homofobne činove niti ih je kaznila, stoga vjerojatno neće ni sad.

Štoviše, prepuštanjem zadaće podizanja svijesti dobronamjernim anonimcima, ignoriranjem i zaboravljanjem društvenog problema na zakonodavnoj razini te nezainteresiranim i propalim pokušajima pronalaska počinitelja kaznenih djela, korača putem nacističke Njemačke koja se otrijeznila desetljećima kasnije i 2008. godine podignula spomenik homoseksualcima progonjenima pod nacizmom.

Prije Berlina, spomenik gej i lezbijskim žrtvama nacizma podignuo je Köln 1995. godine. Ta probajte biti vandali u Njemačkoj kao došljaci s Balkana. Svi znamo da ste ondje manji od makova zrna.

S druge strane odaje se počast četničkom zločincu

Homomonument u Nizozemskoj, prvoj zemlji na svijetu koja je legalizirala gej brakove, osvanuo je još 1987. godine također odajući počast onima koji su u društvu i zbog društva patili zbog svog seksualnog identiteta. Stonewall u New Yorku kao mjesto rođenja pokreta za gej prava proglašen je nacionalnim spomenikom u SAD-u 2016. godine. Kip Alana Turinga koji je praktički okončao Drugi svjetski rat ima svoj spomenik u Engleskoj od 2007. godine.

Nadalje, podignuti su spomenici Freddyju Mercuryju u Švicarskoj, Greti Garbo u Švedskoj, Oscaru Wildeu u Irskoj, Fridi Kahlo u Meksiku i mnogim drugim queer umjetnicima diljem svijeta čiji se lik i djelo ne oskrnavljuje, već slavi!  Za to vrijeme u ovdašnjem se podneblju homofobija i dalje ispoljava na najapsurdnije moguće načine.

Apsurdno djeluje podatak da je u Beogradu, samo dan prije postavljanja spomenika Merlinki, otkriven spomenik i otvoren muzej u čast četničkom vođi Draži Mihailoviću, čemu se usprotivila skupina antifašista koje je policija promptno spriječila da se približe skupu.

Merlinka možda nije bila svjetska zvijezda, a pogotovo ne ratna zločinka. Bila je umjetnička duša izražene seksualnosti koja je očito stvorila određen status u društvu ako i dva desetljeća nakon njezina ubojstva postoji želja i namjera da ostane upamćena.

Nipošto ne zaslužuje posthumno ponižavanje za koje ama baš nitko neće biti kažnjen, dok se s druge strane, uz crkveni blagoslov, i dan danas slave zločinci kojih se povijest treba sramiti.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Najčitanije u tjednu

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.