Dok sam kao studentić paradirao po poljskim gej klubovima, po Hrvatskoj je paradirala Markićka zbog koje sam se autao na jutjubu videom koji je, unatoč poentiranju, sad već ušao u kategoriju susramlja. U meni je tad gorio aktivist koji se prvotno ispoljio digitalno, a prije nego li sam se pojavio na hrvatskom Prajdu, imao sam priliku sudjelovati na stranjskom.

Moj prvi Prajd bio je onaj u Poznańu 2013. godine. Bio je to Prajd za sve manjine u Poljskoj usred studenog pa mi je bilo neobično biti u zimskoj obleki nakon što sam po televizijama i internetima viđao tople i gole Prajdove. Onomad je u mojoj glavi bilo da su Prajdovi rizična događanja pa, ako se dobro sjećam, jedini "incident" u toj kvaziuberkatoličkoj državi bili su kvazihuligani koji su stajali na krovu šoping centra s obješenom plahtom na kojoj je crnim sprejem bilo ispisano "Vi ste devijanti".

Već iduće godine pojavio sam se na zagrebačkom Prajdu koji se odvio pod, po meni, najboljim sloganom: "Na pravoj strani povijesti". Odgovor je to na zapravo neuspjeli referendum o braku gdje je neki tamo broj birača odlučio ustavom zabraniti istospolne brakove u Hrvatskoj.

Na pravoj strani povijesti

Masovnim okupljanjem pedera, lezbi i strejt saveznika rekli smo da nam je pun qurac zadiranja u našu seksualnost, naše biološke potrebe i naše životne odabire pa smo samo mjesec dana nakon tog Prajda dobili i Zakon o životnom partnerstvu, tako sjebavši terminologiju kojom se heteronormativci oh tako vole kruniti svake subote u šest popodne. Jako mi se sviđao prijedlog da se životno partnerstvo zove braq.

Tadašnji organizacijski odbor Zagreb Pridea (prema službenom webu: Zvonka Barbir, Ana Brakus, Marin Berović, Marina Bubalo, Petra Ceraj, Petra Gluščić Puljek, Lorena Herceg, Monika Herceg, Jordi D. Ilić, Lejla Jerković, Marijo Marjanović, Daniel Martinović, Luka Nimac, Ivan Odak, Matea Popov, Simona Skuzin, Kristina Štrok, Petra Tomašić, Svjetlana Vukić, Nikola Zdunić, Paula Zore), osim što je organizirao jedan od najbitnijih hrvatskih Prajdova čiji je program na Zrinjevcu bio prevođen na hrvatski znakovni jezik, skupljao je i donacije za stradale od svibanjskih poplava u istočnoj Hrvatskoj.

Fast forward na Zagreb Pride 2024. i… tu ću postati oštar.

Na pogrešnoj strani povijesti

Zašto? Prvo, nije Zagreb centar svijeta čime ga je višedesetljetna centralizacija gej hrvatskog života pokušala učiniti. Pa ljudi, Zagreb održava DVADESET I TREĆI PRAJD, a, primjerice, još uvijek imamo samo jedan gej klub od 120 kvadrata koji tjedno radi doslovce 12 sati.

Nadalje, jer je organizacijski odbor ovogodišnjeg Zagreb Pridea sjebao dovoljno toga.

1. ožujka: organizacijski odbor Zagreb Pridea (OO24) počinje se oformljavati javnim pozivom i traje ni punih sedam dana.

4. ožujka: svega tri dana poslije, OO24 na glavnoj bumerskoj društvenoj mreži započinje autanje političara osvrnuvši se na vijest da će Vlada uvesti registar gejeva. Zasmetalo im je što su svoj seksualni identitet i bračno stanje kroz razne birokratsko-društvene oblike izjavili svi strejt članovi Vlade osim ministra gospodarstva i održivog razvoja.

22. ožujka: OO24 obznanjuje datum povorke nakon što se konstituiralo ono što će se pokazati kao polusposobni OO24.

Dotin predizborni LGBT kompas

11. travnja: Doktor znanosti Franko Dota i koordinator ovogodišnjeg Zagreb Pridea na fejsu obznanjuje da je politički kandidat za koaliciju Rijeke pravde u prvoj izbornoj jedinici na izborima za Hrvatski sabor. Dota je, naime, koordinator organizacije koja se, između ostalog, zalaže za ravnopravnost spolova, a dotični svoju kandidaturu najavljuje riječima da će "biti muško i priznati u Saboru da je peder". Dobio je 117 glasova iliti 0,20 % što je za isto toliko više od mene koji nisam bio u izboru, ali sam glasovao. Ja imam sedam tisuća pratitelja na TikToku (samopromocija!).

Bilo je potrebno skoro dva sata da OO24 na svojem fejsu podijeli objavu kandidature s osobnog profila svog koordinatora, ali je bilo potrebno samo osam minuta da OO24 podijeli objavu Damira Habijana i etiketira ga kao LGBT+ saborskog kandidata. U svojoj objavi nije rekao da je peder, već je istaknuo svoje uspjehe.

Sat vremena kasnije dijele i kandidaturu Jelene Miloš s etiketom lezbijskog sindikalizma i feminizma. Priznajem, ne znam što je to lezbijski sindikalizam, ali sam uguglao i vidio nešto nešto Hasanbegović i ugasio tab. Kasnije dijele i objavu doktora znanosti i Možemovca Leonarda Pierobona koji ne skriva pripadnost LGBT+ zajednici.

12. travnja: OO24 najavljuje da će uskoro objaviti "predizborni LGBT kompas" i daje si za pravo predstaviti LGBT saborske kandidate pod izlikom da žele "doprinijeti predizbornoj debati, informirati LGBT biračice i birače, prinijeti pozornosti medija i taj javni i općepoznati aspekt njihova života."

Svoj je predizborni LGBT kompas OO24 ziheraški započeo "općepoznatim" likovima s hrvatske gej scene. Dakle, prvo s Pierobonom dan ranije, a onda su reklamirali Možemovca Nikolu Zdunića koji je dugogodišnji organizator zagrebačkih Prajdova, Možemovca Tomislava Vukoju i Gordana Bosanca koji su bili među osnivačima Udruge Iskorak koja se zalaže za prava LGBT osoba te Socijaldemokrata Domagoja Hajdukovića koji je prvi hrvatski sabornik koji se autao i objavio fotku kako se ljubi s dečkom.

Prije nego što su objavili punu listu, napomenuli su da nisu nikoga prisilno autali, već da su svi nabrojeni kandidati i kandidatkinje sami aut i da je njihov seksualni identitet, još jednom, općepoznat ili su poznati kao pripadnici LGBT zajednice. Toliko ograđivanja da bi već idućom rečenicom sami sebi skočili u usta rekavši da se unaprijed ispričavaju ako su nekoga pogrešno svrstali u kompas. 

13. travnja: OO24 službeno objavljuje predizborni LGBT kompas s Habijanom kao predstavnikom liste. Dota sebe suptilno rangira tek petog. Komentari ispod objave pokazuju kako je (LGBT+) narod nezadovoljan ovim postupkom te predlažu da bi fokus trebao biti na tome tko na političkoj sceni ima pozitivan stav prema LGBT pravima bez obzira na njihov seksualni identitet. K tome, OO24 otvara vatru i bahato odgovara na komentare neuspješno opravdavajući svoj potez.

Okej, da ne drvim sad predugo o toj općepoznatoj situaciji zbog koje sam otpratio Zagreb Pride sa svih mreža kao svoj mali digitalni power move i zbog koje sam odlučio ne ići na Povorku ponosa. Evo još nekoliko stvari koje su mi potvrdile da sam dobro odlučio i da OO24 treba samog sebe smijeniti.

Pomaknuti prioriteti

12. svibnja: OO24 objavljuje program ovogodišnjeg zagrebačkog Mjeseca ponosa i pokazuje kako se nema baš čime ponositi. Od najbitnijeg izdvajam kviz u Crnom mačku, izradu transparenata, a predstoje nam povorka, karaoke i jedna tribina. Oh, izdvojio sam sve.

Istog dana čak se dvaput oglašavaju o pobjedniku Eurovizije i problematičnom hejtu prema nebinarnoj osobi koje su duže od programa Mjeseca ponosa. Pritom ne spominju odličan plasman Hrvatske jer je općepoznato da Baby Lasagna nije gej.

18. svibnja: OO24 vizualom obznanjuje slogan ovogodišnjeg Prajda "Ustali i ostali" i pritom, jer Dota je muško, zaboravlja na druge rodove koje Zagreb Pride već unazad ohoho godina gura kroz svoj rodno uključiv pravopis. Ma znate one riječi koje završavaju kao neki uvrnuti oblik glagoljičnog jata. I stoga hitro govore svom vizual-majstoru Marinu Beroviću da popravi ovu goruću stvar.

24. svibnja: OO24 objavljuje da će na Prajdu nastupati Alka Vuica prije nego li objavljuje vijest da su im potrebni redari i redarke.

28. svibnja: Četiri dana prije povorke OO24 na fejsu viče da im fali redara_ki.

30. svibnja: OO24 objavljuje nešto što je kao finalni vizual pozivnice na Prajd i to sa šahovnicom s prvim bijelim poljem. Berović će vjerojatno reći da je to umjetnička sloboda.

Zajebali ste, ali nije sramota tražiti pomoć

I sad kad sam raspisao ovu kronologiju, shvaćam da OO24 zapravo ima problem s tri slova O – organizacijom, odnosima s javnošću i razumijevanjem riječi "općepoznato".

Možda malo i preuveličavam situaciju jer je vrlo vjerojatno da prosječni peder koji se pojavi na povorci uopće neće primijetiti interne probleme koje OO24 ima. Meni su zasmetali do te mjere da se sutra neću pojaviti na zagrebačkom Prajdu, već razmišljam o tome da se hrvatski decentraliziram, baš onako kako je moje prajdanje i počelo – u Poznańu, petom najvećem gradu Poljske.

Ipak, moje je da ukažem da ovakvim rukovođenjem najetabliranije LGBT+ organizacije u Hrvatskoj svjedočimo njezinu skretanju onamo kamo nije trebalo. I to ne na način da će ona prestati s djelovanjem; Dota će se pobrinuti da je i dalje koristi za samopromociju. Već na način da je stekla antipatije i zajednice koju zastupa.

Kredibilitet Zagreb Pridea u posljednjem se razdoblju urušio, no možda ih ova analiza pogrešnih poteza osvijesti i zatraže pomoć. Preporučio bih agenciju za organizaciju događanja, agenciju za vođenje društvenih mreža i PR te Veliki rječnik hrvatskoga standardnog jezika.

Jack of all trades, master of none.

Čaopusabok.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.