- Autor/ica J.T.
-
Objavljeno: 24. prosinca 2014.
Što napraviti kad pred sobom imate represivan državni aparat i neprijateljski nastrojene medije? Izdati vlastitu publikaciju u kojoj možete argumentirano pobiti sve teze koje kruže o vama. Barem je tako postupila LGBT zajednica iz Ugande.
Naime, objavili su novi, besplatni časopis nazvan Bombastic u kojem tamošnja LGBT zajednica može imati vlastiti glas. Pokretanje LGBT publikacije posebice je važno u zemlji u kojoj su se mainstream mediji, slijedom uvođenja zakona o zabrani promicanja homoseksualnosti i obavezi prijavljivanja homoseksualnih osoba, "zabavljali" tako što su na naslovnim stranicama autali gejeve.
Strah, mitovi i neobrazovanost glavni uzroci homofobije
U takvom kontekstu, pionirska publikacija ima prije svega pedagošku svrhu. Uvodnik potpisuje glasovita aktivistkinja Kasha Jacqueline Nabagasera u kojem tvrdi da je cilj publikacije pružiti široj publici uvid u LGBT zajednicu Ugande. Radi se o pravim životnim pričama koje mogu biti "priče vaše rodbine, prijatelja, nastavnika i svećenika", podsjeća aktivistkinja.
Stavovi o LGBT osobama u Ugandi ukorijenjeni su u strahu, mitovima i manjku obrazovanja , a političari, kao i mediji, koriste to neznanje kako bi ojačali populističku potporu, stoji u uvodniku. Cilj je, dakle, obrazovati Uganđane koje uvjeravaju da postoji samo jedna spolna orijentacija i dati glas mnogim LGBT osobama koje dosad nisu imale priliku javno progovoriti i boriti se protiv ozakonjene homofobije. Naime, iako je Ustavni sud srušio antigej zakon, većina LGBT zajednice i dalje živi u strahu.
Tabloid Rolling Stone prednjačio je u autanju gejeva, a u izdanju iz listopada 2011. objavio je fotografije stotinu muškaraca uz nadnaslov "Nacionalni skandal" i poruku "Objesite ih"
Svjedočanstva svećenika koji se nisu dali zavesti
Stoga je većina časopisa posvećena raspirivanju mitova o homoseksualnosti i HIV/AIDS-u, i to kroz ispovijesti članova tamošnje LGBT zajednice. Tako jedna lezbijka, potpisana kao Angel, poručuje da homoseksualnost nije bolest koja se može širiti, za razliku od mržnje. Nadalje, nastoje skrenuti pažnju na prave probleme u državi (nezaposlenost, korupciju,…) o kojima se ne raspravlja budući da se većina političara bavi populističkim parolama tipa "Bez minisuknji, bez pornografije, bez gejeva". Iza većine ispovijesti stoje tek pseudonimi što je lako razumljivo s obzirom na ugroženost LGBT manjine.
U zemlji u kojoj vjerska zajednica također snažno rogobori protiv LGBT osoba, časopis donosi izjave dijela svećenstva koje se nije dalo zavesti homofobijom (42 posto stanovništva izjašnjava se kao katolici, a isto toliko kao anglikanci, muslimana ima oko 12 posto).
Dio publikacije posvećen je i zdravlju, posebice HIV/AIDS-u, a na kraju je tiskan i pojmovnik u kojem se objašnjava razlika spolnog i rodnog identiteta, tranzicije u slučaju transrodnih osoba te pojmovi kao što su heteronormativnost, androginost, homofobija,...
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.