Godina je 2010. i iz svih zvučnika urla svjetskoprvenstvena Shakira: Waka waka eh eh, this time for Africa! Na maturalcu smo u Tunisu i razmišljamo samo o kupanju u toplom Sredozemnom moru, neograničenoj količini alkohola u hotelu, jahanju deva u pustinji i tko će zabrijati s kime.

Baš u to vrijeme razredu sam se autao kao biseksualan, ali polako sam se svjesno odmicao od društvenog pritiska da mi se moraju sviđati cure i fokusirao se na istraživanje svijeta s dečkima. No znajući da pederluk baš i nije bio dobro prihvaćen, to je istraživanje bilo vezano za internetska dopisivanja.

I to je sve od opreznosti što sam znao. Tek sam otkrivao svoju seksualnost i ni u peti mi nije bilo da postoje različiti zakoni i običaji čim pređeš granicu. Jedan od običaja u Tunisu jest cjenkanje. Pa kad smo se šetali tuniškim pazarom s hrvatskim džeparcima, pokušao sam sniziti cijenu keramičkog tanjurića u dućanu gdje su radila dvojica muškaraca.

- Koliko vam je ovo dinara?
- 10.
- Može li za dva?
- Što dva? Dva dinara ili dvije minute sa mnom?

Svi se smiju. Meni je neugodno jer iako pretpostavljam da se šali, kolike su šanse da je baš meni, stereotipno feminiziranom teenu nazalnog glasa, odlučio uputiti tu upucavalačku "šalu"? I dok se pokušavam izvući da pričam o tanjuriću, on me poziva k sebi doma gdje ima coke. E sad, je li dečkića pokušao omađijati Coca Colom ili kokainom, nisam saznao. Ali duboko u meni vrištao je avanturist kako bi jebeno bilo da se vratim u hotel ekipi i pričam im kako je moje prvo iskustvo s tipom bilo s tamnoputim Mohamedom na drugom kontinentu!

Razmišljajući iz današnje perspektive, velika je vjerojatnost da bi mi to bilo i zadnje iskustvo. Homoseksualnost je u Tunisu ilegalna i kažnjiva s do tri godine zatvora. Razrednica koja ondje često ljetuje i koja nam je preporučila Tunis kao maturalnu destinaciju na prepričavanje te priče rekla nam je da se vjerojatno radilo o tajnom policajcu koji bi me priveo da sam u bilo kojem trenutku zavođenja rekao "da".

Afrička homohisterija

Ozbiljnost situacije počeo sam shvaćati svakom novom viješću o prebijenim, kamenovanim, zatvorenim i ubijenim pederima. Pa eto, Uganda je nedavno otišla u toliko ekstremnom zakonodavnom smjeru da će smrću kažnjavati istospolne odnose. Kriminalizacija gej ljudi zbog onog što jesu odvija se, pogađate, pod izlikom zaštite tradicionalne obitelji i vjerskih vrijednosti. U dodatku, LGBT osobe toliko su izopćene da se "normalni" ljudi boje biti u ikakvom kontaktu s njima jer ih se smatra kriminalcima ako ne dojave da je netko gej. O samoubojstvu unutar LGBT zajednice da ni ne pričamo.

Burundi je u svojoj recentnoj homofobnoj čistki u zatvor bacio 17 muškaraca i sedam žena zbog "homoseksualnog djelovanja i poticanja na homoseksualnost". Policija je na mjestu "zločina" pronašla kondome i dokumente na temu gej prava. Ako ih se osudi, u zatvoru će provesti od tri mjeseca do dvije godine.

Nedavno je predsjednik Kenije izjavio kako za njegovog mandata neće biti dopušteni homoseksualni činovi i istospolni brak. Ostaci su to kolonijalizma o kojemu smo pisali ovdje.

Sad postoji bojazan da će se, baš kao što se u Europi proširila propaganda uvođenja braka kao zajednice muškarca i žene u ustave država, isto početi događati po afričkim državama. Zapravo, nažalost, već se događa zbog čega globalne organizacije i visoki dužnosnici diljem svijeta pozivaju na reviziju zakona i širenje prava građana.

S druge strane, neke afričke države to i rade zadnjih godina. Primjerice Angola koja je 2020. godine legalizirala istospolne odnose, Bocvana koja je 2019. godine dekriminalizirala homoseksualnost ili Gabon koji je ublažio kaznu za istospolni seksualni odnos na "samo" šest mjeseci zatvora i novčanim izdatkom.

Od ostalih pozitivnih zemalja samo Južnoafrička Republika i francuski otok Réunion dopuštaju gej brakove i civilna partnerstva. I kako Shakira nastavlja pjevati You paved the way, believe it, tako bih volio vjerovati kako će homofobne afričke zemlje napraviti zaokret i pridružiti se glasu vapijućeg u pustinji koji utire put jednakopravnom društvu.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Podrži Crol donacijom :)

qrcode 9c3b0d27 127a 4867 a764 f80c95d6f267

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.