Obilježavanje Međunarodnog dana trans* vidljivosti (31. ožujka ) u Hrvatskoj se nažalost svelo samo na dijeljenje sličica preko društvenih mreža. No, spletom okolnosti ili možda pokušajem da se prigodno obradi ova tematika, Treći program Hrvatskog radija je u ponedjeljak, 30. ožujka svoju emisiju "Okrugli stol ponedjeljkom", emitiranu između 15:15 i 16 sati, posvetio temi "Rodni identiteti: biološki i društveni aspekti". Emisiju urednički potpisuje Bojan Munjin, dok je autorica i voditeljica Irena Radej Miličić.

Najava je pak glasila ovako: "Razgovarat ćemo o rodnim identitetima. Sugovornice u emisiji su prof. dr. Nataša Jokić Begić s Odsjeka za psihologiju Filozofskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i dr. Jasenka Grujić Koračin, specijalistica ginekologije i porodništva. Nastojat ćemo osvijetliti ovaj složeni fenomen s više gledišta, ponajprije društvenog i prirodoslovnog, a razgovarat će se i o položaju transseksualnih osoba, pitanju prepoznavanja njihovih temeljnih prava, njihovoj integraciji u društvu te o perspektivama koje im nudi tehnološki razvoj medicinske struke." Njima je pridružena i lingvistkinja i etnologinja dr. sc. Vida Vukoja, koja se istaknula nizom kontroverznih stavova utemeljenih na katoličkim dogmama.

O trans* građanima Republike Hrvatske govori se kao o egzotičnim vrstama s Galapagosa

Cijela rasprava se pak vodila u stilu kao da se o trans* građanima Republike Hrvatske govori kao o egzotičnim vrstama s Galapagosa, neovisno o tome jesu li se gošće legitimirale kao podržavateljice ili protivnice trans* prava, ali još gore je što se nitko od odgovornih nije sjetio pozvati bar jednu trans* osobu da govori o tome kako je biti trans* u Hrvatskoj.

Možete li zamisliti, primjerice, emisiju o braniteljskoj populaciji u kojoj nema niti jednog branitelja? Ili da se govori o ženskim pravima, a da u studiju sjede isključivo muškarci? Na HRT-u je, doduše, sve moguće, ali je pitanje osnovne novinarske profesionalnosti pitati ljude kojih se određena tema najviše tiče što o njoj imaju za reći. Ili možda na Trećem programu Hrvatskog radija misle da trans* osobe nemaju što reći na temu "Rodni identiteti: biološki i društveni aspekti"? To opasno podsjeća na ono vrijeme kada bi se za prihvatljivo novinarsko obrađivanje teme homoseksualnosti i LGBT prava u studio pozvalo Vladimira Grudena, Aleksandra Štulhofera i obaveznog katoličkog svećenika, pa da oni kažu što misle o pederima i lezbama, bipsićima i trans* ljudima, kao da mi nemamo ništa reći o sebi samima.

Tko to više zna o "položaju transseksualnih osobau društvu" nego one same? Bude li se profesorice Jokić Begić, Grujić Koračin i Vukoja svaki dan kao trans* osobe u ovoj i ovakvoj Hrvatskoj, jesu li ikad na vlastitoj koži osjetile homofobiju i transfobiju, je li se njima netko ismijavao na temu "jesu li muško ili žensko", je li njih netko proglašavao bolesnicama i poremećenima zbog toga što su trans*, je li njih netko pretukao zbog rodnog izražavanja ili seksualnog identiteta? Je li se itko s HR3 uopće sjetio pitati nekoga iz udruge TransAid ili nekoga drugoga iz trans* zajednice da gostuju na "Okruglom stolu ponedjeljkom" na temu transrodnosti?

Kako to da se nisu spominjale trans* osobe u Hrvatskoj?

U emisiji su se navodili tabloidni primjeri iz Belgije i Kanade, naravno negativno intonirani, spominjali su se ljudi koji se zovu Nathan Verhelst i Christopher Hambrook, što jest tendenciozno ali je legitimno, no kako to da se nisu spominjale trans* osobe u Hrvatskoj? Pa imaju i one svoja imena i prezimena, neki istupaju u javnosti, a postoji i udruga TransAid koja se primarno bavi tom tematikom.

Riječ je zapravo o primjeru institucionalne transfobije i novinarskoj neprofesionalnosti, što se na jednoj javnoj radioteleviziji ne bi smjelo događati. Naime, možda toga urednici emisije nisu svjesni, ali i trans* osobe plaćaju pretplatu, one u Hrvatskoj postoje, one su također građani/ke ovog društva. Trebalo bi se podrazumijevati da imaju pravo sudjelovati u javnim raspravama koje se izravno tiču njihovih života, iskustava, problema i želja, kao i političke borbe za svoja prava. Dapače, bilo bi poželjno da se ne uzima kao obaveza u svaku emisiju koja obrađuje trans* tematiku zovu samo psiholozi i popovi, koji mogu biti opcionalni gosti, dok je posve novinarski besmisleno i općenito diskriminirajuće izostavljati trans* ljude i aktiviste.

Hrvatska LGBT zajednica ne smije pristati na isključivanje

Pritom ne treba uopće zatvarati oči na prilično raširenu i odvratnu transfobiju u samoj LGBT zajednici, koja je još jedan primjer manjkave emancipacije hrvatskih pedera i lezbi, od kojih su neki spremni naše trans* sestre baciti pod kotače mrzitelja kako bi dobili nekakvu vrstu odobravanja od onih koji nas sve zajedno smatraju sotonistima i bolesnicima. To bi zapravo bila tema vrijedna intelektualne reputacije Trećeg programa HR-a, a ne ovo što se ponudilo u ponedjeljak.

Hrvatska LGBT zajednica nikako ne smije prihvatiti da nas se isključuje iz bilo koje rasprave koja se tiče baš nas, naših prava i naših života, jer se time odustaje od društvene (su)moći koju moramo imati u borbi za našu ravnopravnost.

A od Hrvatskog radija, napose Trećeg programa u ovom konkretnom slučaju, treba tražiti da se ubuduće ne ponavljaju takvi urednički propusti s vonjem diskriminacije. Kad se na javnom servisu priča o LGBT temama, onda tu uvijek mora biti mjesta i za LGBT sugovornike. Kako to očito nekima još nije jasno, treba im to otvoreno reći i govoriti sve dok ne shvate. Da citiram jedan od najpoznatijih aktivističkih slogana – silence = death.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Komentari  

0 # Lux_in_tenebris 2015-04-11 21:40
Pa, to što je netko trans*, ne čini tu osobu automatski i stručnjakom na području sociologije ili psihologije ili kojegod već znanosti kroz čiju se prizmu može neki fenomen promatrati.

Stručnjaci bi te vrste, konkretno, mogli ponuditi i interpretaciju dobivenih rezultata istraživanja u skladu sa svojim znanjem o tim temama te bi ipak mogli podići raspravu na neku višu razinu od "rekla-kazala".

Nadalje, pretpostavljam da je nekim trans* osobama u interesu da se niti ne sazna da su trans* te da nastave živjeti "normalan" život.

Besmisleno je, a po mojem mišljenju i ponižavajuće, imati trans* osobu u emisiji čisto da bi se "pokazala" kao što bi se pokazivao medvjed koji pleše u cirkusu prije stotinjak godina. Nečiji privatni životi nisu spektakl niti trač magazin. :S
Odgovori | Report to administrator
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.