Hrvatska je krajem srpnja dobila preporuku UN-ova Odbora CEDAW da u iduće dvije godine osigura dostupnost pobačaja i moderne kontracepcije, pilule za "dan poslije", tako da taj trošak u potpunosti pokriva zdravstveno osiguranje. Protiv toga su promptno ustali "aktivni građani" koji su čak pokrenuli i peticiju i zatražili podršku nadležnih državnih tijela.

Organizacija pod nazivom CitizenGO, koja se na web stranici opisuje kao "zajednica aktivnih građana koji surađuju koristeći online peticije i pozive na djelovanje radi zaštite i unapređenja života, obitelji i ljudskih prava", pokrenula je peticiju pod nazivom Pobačaj i kontracepcija nisu osnovna zdravstvena zaštita. Peticija su poslali i ministru zdravlja Siniši Vargi, saborskom Odboru za zdravstvo i vladinom Uredu za ravnopravnost spolova i traže "obustavu već započetih kao i planiranih radnji kojima bi se pobačaj i kontracepcija uvrstili u primarnu zdravstvenu zaštitu".

Kako će nadležne institucije reagirati na preporuke UN-ovog Odbora koji prati provedbu Konvencije za uklanjanje svih oblika diskriminacije nad ženama (CEDAW) teško je reći, pogotovo ako se prisjetimo nedavne preporuke koju je ministar zdravlja Siniša Varga uputio ljekarnama vezano uz pilulu za "dan poslije". Podsjetimo, provodeći odluku EU-a koja omogućuje prodaju pilule za "dan poslije", za hitnu kontracepciju bez liječničkog recepta, ministar Varga je odredio da ljekarnici temeljem priziva savjesti nisu obavezni prodati tu pilulu, a oni bez priziva savjesti smiju to učiniti tek nakon što ženu koja ju je zatražila podvrgnu isljedničkom ispitivanju o detaljima njezinog seksualnog života i reproduktivnog zdravlja.

"Uistinu imamo pred očima borbu Davida i Golijata"

O najnovijoj akciji protiv reproduktivnih prava žena razgovarali smo s poznatom aktivistkinjom Sanjom Sarnavkom iz udruge B.a.b.e. , Danielom Drandić, voditeljicom programa Reproduktivna prava iz udruge RODA - Roditelji u akciji i Natašom Vajagić, voditeljicom projekata u Centru za građanske inicijative Poreč.

Sanja Sarnavka ističe kako su u Hrvatskoj "već duže vrijeme aktivne poslovno uspješne, obrazovane, a izuzetno konzervativne osobe, evidentno educirane u SAD-u, koje sustavno prate sve što se u državi događa glede reproduktivnih prava žena, rodne ravnopravnosti i ljudskih prava LGBT osoba, pa na ono što im svjetonazorski ne odgovara promptno reagiraju".

U svemu tome bitan je i financijski faktor, te podrška crkvenih struktura.

"Imaju dovoljno novca, što vlastitog, što od konzervativnih, uz katoličku crkvu vezanih, redova i/ili udruženja/sekti, savladali su PR tehnike i stoga uspijevaju doprijeti do mnogih i motivirati ih na akciju, a nerijetko zastraše i one na vlasti koji se s njima inače nikad ne bi složili", kaže nam Sarnavka i dodaje kako su s druge strane ljudi koji nemaju ni približnu količinu novca.

"Kako su slobodno misleća bića, ne mogu nikada postići umnu i djelatnu monolitnost ultra konzervativaca, tako da, citirat ću gospođu Markić, uistinu imamo pred očima 'borbu Davida i Golijata'. Mislim da ne trebam pojašnjavati tko je tu zapravo David, a tko Golijat".

Ženska prava ionako teško dolaze na radar međunarodnih institucija

Napominje kako je poznato da su preporuke Odbora CEDAW neobavezujuće, no istovremeno predstavljaju iskaz standarda kojima bi u borbi za ravnopravnost trebalo težiti.

"U svijetu u kojem dnevno od gladi ili posljedica nasilja, bilo ratnog ili mirnodopskog, dnevno umire 21. 000 djece, odurno je i licemjerno tvrditi da nam je svačiji život svetinja i da u ime ljubavi prema svakom ljudskom biću, od začeća do smrti, gajimo iste osjećaje i pokazujemo istu skrb.
Sarnavku posebno ljuti priča kako će porezni obveznici plaćati tuđu kontaracepciju i pobačaj i kaže kao je to "notorna svinjarija".

"Kada urede oporezivanje tako da ja sama biram za što ću izdvajati novac, pa ću ja odbiti davati novce za brojne uhljebe, naoružanje, militantnu, sebeljubivu i rastrošnu hrvatsku katoličku crkvu itd. , onda možemo raspravljati i o tome što će tko financirati od zdravstvenih usluga. Neću posebno govoriti o ekonomskoj situaciji u Hrvatskoj, odlasku mladih u druge zemlje kako bi se zaradilo za pristojan život. Pametnome je i ovo do sada dosta. Pobrinimo se za žive, a onda tek smijemo početi raspravljati o nerođenima", poručuje Sanja Sarnavka.

Daniela Drandić iz RODA kaže kako je ovakve peticije zapravo žaloste, jer je i bez takvih akcija dovoljno teško staviti u fokus teme poput reproduktivnih prava žena.

"Vidjela sam peticiju prije par dana, ne znam što bih rekla, jer toliko se trudimo i mučimo da neka ženska pitanja i reproduktivna prava stavimo na radar međunarodnih institucija zbog činjenice kako ta prava žene u ovom dijelu svijeta i nemaju i onda se pojavi ovako nešto. Zadovoljna sam da smo mi uspjele prema Odboru CEDAW u tome da u svoje preporuke uvrste sve, osim jedne stvari iz našeg izvještaja. I kad smo konačno aktualizirali te teme i kad se konačno o tome govori, vidimo ovakve stvari. To je žalosno", kaže.

Limitiranje usluge najviše bi osjetio siromašniji i marginalizirani dio populacije

Nikome ne negira pravo na mišljenje i svjetonazor, ali "to ne znači da navedena prava ne trebaju biti dostupna većini žena. Neke stvari jednostavno ne smijemo zabraniti", te dodaje:

"Te skupine prezentiraju problem na vrlo pojednostavljen način po principu 'žene rade što žele', a to naravno nije baš tako. Nije to tako jednostavno i žene sigurno ne koriste pobačaj kao metodu kontracepcije".

Drandić kaže kako u svoje osobno ime može reći kako ne vidi razloga zašto pobačaja i moderna kontracepcija ne bi bile pokrivene osnovnom zdravstvenom zaštitom i upozorava kako će se u suprotnom to najviše odraziti na siromašniji i marginalizirani dio populacije, poput žena u manjim sredinama.

"Druga strana priče je recimo da kad žena traži abortus na zahtjev to se piše kao medicinski indiciran abortus, iz tko zna kojih razloga. U velikom broju slučajeva doktori uzimaju novac u džep, a HZZO nema od toga ništa. Primjerice KBC Rijeka ima manji broj kiretaža, a više abortusa na zahtjev, dok je u KBC Split zrcalno drugačija slika - simboličan broj abortusa na zahtjev, a znatno veći broj kiretaža".

I Nataša Vajagić iz Centra za građanske inicijative Poreč ističe kako se jasno iz jednog pogleda na kampanje koje su do sada vodili "aktivni građani" pod nazivom CitizenGO vidi da je riječ "o još jednoj religijski indoktriniranoj skupini sličnoj 'obiteljašima' ", te kako se tu radi o još jednom dijelu pro - life kampanje koja je sve prisutnija u Hrvatskoj i kojoj je cilj zabraniti pobačaje.

"Ono što isti/e zaboravljaju je da zabranama postižu samo rast obavljanja pobačaja 'na crno', rast rizičnih postupaka i više mrtvih žena kao posljedica loše obavljenih pobačaja".

Moguće potpisnike peticije dovode u zabludu neistinitim informacijama

Osvrnula se i na navode iz peticije kojima se ističe kako bi u slučaju da pobačaj i pilulu za "dan poslije" pokriva osnovna zdravstvena zaštita to išlo na teret poreznih obveznika.

"Zdravstveno osiguranje kojeg svi i sve jednako plaćamo, koristi se za mnoštvo zdravstvenih stanja, procedura i sl. To bi bilo kao da ja kažem da ne želim da se liječenje raka pluća financira mojim novcem, pošto plaćam porez, jer se, eto, protivim pušenju i svjesnom nanoštenju štete vlastitom tijelu".

Vajagić upozorava kako autori/ce peticije navode moguće potpisnike u zabludu neistinitim informacijama, jer članove/ice UN-ovog odbora CEDAW nazivaju "pro-abortivnim aktivistima/kinjama".

"Ne radi se o osobama koje zagovaraju abortuse, što kod članova/ica odbora, što kod pro-choice aktivista/kinja, već se radi o zagovaranju prava na izbor žene da sama odlučuje o svome tijelu".

Posebno licemjernim ističe navode ove zajednice građana koja je pokrenula peticiju u kojoj ističu kako "CitizenGO svoje odnose temelji na uvjerenju da svaka osoba zaslužuje poštovanje i razumijevanje", na što Vajagić dodaje "osim ako ste lezbe, gejevi, biseksualne ili transrodne osobe. Ili žene".

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.