Austrijska teologinja i povjesničarka Anna-Maria Gruenfelder  u razgovoru za portal Novosti komentirala je miješanje Crkve u politiku, kao  i nedavne izjave sisačkog biskupa Vlade Košića koji je istospolne zajednice nazvao "okrutnima i dekadentnima".

Komentirajući izjave sisačkog biskupa Vlade Košića o hrvatskim političarima, austrijska povjesničarka i teologinja Anna-Maria Gruenfelder je u razgovoru za portal Novosti kazala kako se sisački biskup "već  'proslavio' svojim 'osebujnim' stilom komentiranja političkih događaja", te dodaje kako na to ima pravo kao građanin i pojedinac, jer "svaka osoba ima pravo na svoje stavove, makar bili pogrešni",  no kako je "stvar političke kulture kako se izražavati". Ističe kako "Katolička crkva, na sreću, ima i kulturnijih biskupa – pa u svakom žitu ima kukolja".

O Košićevoj propovijedi za Božić kada je s oltara poručio da su istospolne zajednice "okrutne i dekadentne", Gruenfelder kaže kako "Crkva istospolnu zajednicu doživljava kao 'ateističku', a bori se i protiv modernističkog shvaćanja čovjeka, društva i države", te dodaje:

"Crkva u njima vidi na djelu 'razorne snage' koje destabiliziraju obitelji, vidi uravnilovke kojom radikalni homoseksualci nastoje izbrisati prirodne razlike između muškaraca i žena, proglasivši ih pukim društvenim konstrukcijama", kazala je.

"Vjernici moraju preći preko svih pokušaja uplitanja Crkve"

Zaključuje kako je u pozadini svega zapravo "borba za duše, pa time i svojevrsna borba za vlast, ali ne za vlast u državi, nego za onu veću – za vlast nad čovjekom".

O tome koliko je nužno da se Crkva suzdrži od svojih poruka u političkom prostoru, Gruenfelder je kazala:

"Vjernici odnosno pripadnici vjerskih zajednica uglavnom su odrasle osobe, (uglavnom) pri zdravoj pameti (kako tko) i znaju razmišljati, procjenjivati i odlučivati – netko više, netko manje. Kao glasač svatko snosi odgovornost, a tu odgovornost ne može svaljivati na Crkvu, niti mu Crkva može dati pravo odlučivati, uskratiti ga ili ograničavati".

Podsjeća kako crkveni rječnik sadrži pojmove poput 'stado', 'ovce', 'vjernički puk', 'laici', te kako su svećenici stoljećima bili jedini obrazovani sloj, te dodaje:  

"Oni su ostali pri uvjerenju da samo oni znaju i da pred sobom imaju 'laos', što doslovno znači 'idiot', 'neuki čovjek', ovce koje moraju voditi kao pastiri. Drugi vatikanski sabor je isticao zrelost vjernika kao osobinu, a ne kao poželjnu, no neostvarenu osobitost. Vjernici jednostavno moraju preći preko svih pokušaja uplitanja Crkve. A to što je crkvenim strukturama problem odvojenost Crkve i vjere od države i javne sfere, to je razumljivo. Odvojenost znači gubitak utjecaja na javni život. Vjerske zajednice u sekularnom društvu imaju utjecaja koliki 'zasluže' svojom uvjerljivošću i snagom argumenata kojom zastupaju vrijednosti", zaključuje povjesničarka i teologinja Anna-Maria Gruenfelder .