"Dolazi nam vrijeme kada treba imati hrabrosti osobe i pojave nazvati pravim imenom, ponosno iskoračiti naprijed i reći da ljudska prava, društvo u kojem će se ravnopravnima osjećati svi, baš kao što će pred zakonom biti jednaki ne smije i neće biti i ostati floskula. Baš kao što to nije ni antifašizam", kaže Ana Brakus.

Glavne poruke s ovih dana održane tribine "LGBTI radnička prava i udruživanje" mogu se svesti pod zajednički nazivnik koji nam govori o tome da su seksualne manjine u Hrvatskoj posebno ugrožene na svom radnom mjestu, piše Novi list. LGBTI aktivisti strahuju da se s dolaskom nove vlasti u Hrvatskoj to neće mijenjati. Štoviše, očekuju da će radnička, ali i građanska prava seksualnih manjina biti dodatno ugrožena.

Gordan Duhaček, novinar, komentator Tportala i jedan od osnivača Udruženja Zagreb Pride, naglašava da su radnička prava u Hrvatskoj takva da su ugroženi svi radnici, naročito u privatnom sektoru. Ljudi koji su gej povrh toga se suočavaju s mogućom homofobnom diskriminacijom na radnom mjestu, pa većina i skriva svoju seksualni identitet od kolega i poslodavaca.

LGBT osobe su dvostruko diskriminirane

Naravno, drži Duhaček, mnogi od njih će reći da je to njihova privatna stvar.

"No, iz mojeg radnog iskustva s brojnim heteroseksualnim kolegama nisam nikad primijetio da oni svoju heteroseksualnost smatraju privatnom stvari i sustavno je prešućuju. Ako nečija heteroseksualnost nije problem na radnom mjestu, ne bi trebala biti ni nečija homoseksualnost.

Odgovarajući zakoni za zaštitu od homofobne diskriminacije na radnom mjestu postoje, no LGBT građani ih zasad nedovoljno koriste. Jedan razlog je svakako reputacija hrvatskog pravosuđa kao neefikasnog, drugi je strah suočavanja s homofobijom okoline, pa se i dalje bira šutjeti i trpjeti. Sve to je tema koja se tek sada počinje otvarati i sigurno će biti još mnogo rasprave o tome i u javnosti i u LGBT zajednici", poručuje Gordan Duhaček.

Ana Brakus, LGBTI aktivistkinja i urednica portala Libela.org., iznosi da je njezin dojam taj da LGBTI tribina šalje poruku o izostanku sustavne podrške za gej osobe koja je potkrijepljena s konstantnim zatiranjem radničkih prava u Hrvatskoj, za sve njezine građanke i građane. 

"Jasna je i veza izostanka podrške ili nereagiranja na diskriminaciju na poslu u situaciji koja je radno nesigurna za sve. Smatram da je redoslijed riječi u sintagmi LGBT radnička prava nesretan odabir, jer upućuje na neka posebna ili drugačija prava, što nije slučaj, radi se samo o radničkim pravima LGBT osoba, osoba koje su dvostruko diskriminirane.

Uz to što se nalaze u nepovoljnim uvjetima rada (neplaćeni rad, nesiguran rad i sl.) baš kao i svi drugi, te osobe izložene su i diskriminaciji temeljem svoje seksualne orijentacije i rodnog identiteta", ocjenjuje Ana Brakus.

"Za prava smo se sami izborili, sad je na nama da ih očuvamo"

Da su svima radnička prava ugrožena ističe i Marko Jurčić iz Zagreb Pridea. Nažalost, čak i kada se LGBT osobe odluče na prijavu diskriminacije na radu, dakle kršenje svojih radničkih i ljudskih prava, često ostaju bez podrške drugih radnika i radnica, odnosno svojih kolega. Jurčić tvrdi da su time diskriminirani radnici i radnice i u radnom sporu u teškoj situaciji, jer nemaju svjedoke.

Hrvatska je dobila novu vlast koja okuplja političare i s krajnje desnice, s poznatim stavovima o LGBT osobama. Brakus kaže da će politički diskurs koji koriste političari u novoj Vladi sasvim sigurno poslužiti kreiranju homofobične i transfobične atmosfere.

"Radno mjesto samo je jedan mikrosvijet u kojem se, najčešće, preslikava sve ono što se događa u društvu. To je društvo trenutno prepuno netrpeljivosti, marševa na kojima tisuće ljudi izvikuju ustaške pozdrave, a onda nam se rugaju u lice govoreći da nisu znali da će se to vikati, prepuno je cenzure u medijima, a ne nedostaje i tumačenja govora mržnje kao prava na slobodu govora, od kuda onda očekivanje da kad se zatvore vrata neke kancelarije to sve prestaje?

Prava koja imamo, izborili smo sami, nitko nam ih nije dao jer im se učinilo da bi to bila dobra ideja, imamo ih zato što smo ih jasno i glasno zahtijevali, a sada je na nama da ih i očuvamo", poručuje Ana Brakus.

Marko Jurčić dodaje da svako poticanje na diskriminaciju, svako izazivanje straha i podjela u društvu dovodi do ohrabrivanja onih koji su spremni provoditi diskriminaciju, pa čak i nasilje. I to se ne tiče samo LGBT osoba.

"Je li se itko zapitao kako je živjeti u Hrvatskoj kao Romkinja ili Srbin, ili izbjeglica? A što je s onima koji osim LGBTIQ identiteta imaju još i neki drugi manjinski identitet? No ništa nemamo od toga ako sve ostanemo u strahu od radikalne desnice, njoj se treba javno i politički suprotstaviti. Zagreb Pride je još u lipnju prošle godine pozvao na antifašizam – bez kompromisa. Znali smo što nas sve skupa čeka, ali isto tako znamo i kako stati u zaštitu ljudi koji trpe diskriminaciju, kako dati podršku, kako pružiti pravnu zaštitu i kako napraviti sve da se pravda postigne", poručuje Marko Jurčić.

"Jedina realna prijetnja Zakonu o životnom partnerstvu kompromitirani i jedva funkcionalni Ustavni sud"

A sudeći prema nekim izjavama takvih sada vodećih političara, prvi na udaru mogao bi se već uskoro naći upravo Zakon o istospolnom partnerstvu.
"Puno je važnije što o ideji dokidanja stečenih prava misle Most i HDZ, jer tamo su vodeći političari, a ne ovi koji prijete Zakonu o životnom partnerstvu, prosuđuje Marko Jurčić.

Gordan Duhaček ne vidi da je moguće u ovom sazivu u Saboru sakupiti 76 ruku kako bi se raščerečio Zakon o životnom partnerstvu, jer je i HDZ u predizbornoj kampanji izjavljivao da ga neće dirati, a Božo Petrov je pak višekratno ustvrdio da podržava životno partnerstvo.

"Ako bi se išli baviti ukidanjem ili oslabljivanjem Zakona o životnom partnerstvu, vladajući bi sami sebi pucali u nogu, jer bi to izazvalo niz protureakcija, i to ne samo na nacionalnom nego i na europskom nivou, koje bi mogla rezultirati i raspadom ove vlade. Vjerujem da je Karamarku fotelja prvog potpredsjednika vlade, koje se jedva dočepao jer je mislio da će biti premijer, ipak važnija od toga da zagorča, po homofobnim željama bizarne desničarske ekipe koju je okupio u Domoljubnoj koaliciji, živote LGBT građana Hrvatske", ocjenjuje Gordan Duhaček koji smatra da je jedina realna prijetnja Zakonu o životnom partnerstvu kompromitirani i jedva funkcionalni Ustavni sud.

Marko Jurčić smatra da čak kad bi se o ozbiljno govorilo o dokidanju tog zakona, to bi prije svega imalo negativne posljedice na sve građane jer bi se destabilizirao sam poredak u našoj zemlji, koja je članica Europske unije koja svojim državama članicama jamči pravnu sigurnost.

Kako god bilo, građane ove zemlje očekuje borba za očuvanje svih svojih stečenih prava, tako i onih za LGBT osobe. Članak u cijelosti pročitajte ovdje.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Komentari  

0 # Krešimir Sivončik 2016-02-01 13:28
Zakon o životnom partnerstvu je na žalost, na tektonski nestabilnom terenu, krov konstrukcije koja nema niti temelja, a kamoli zidova, i kao takav je izložan svim mogućim seizmičkim perturbacijama.

Da bi krov mogao opstati, potrebno je izgraditi osnovu na koju se polaže. A za to treba neusporedivo više inapora i vremena nego što je uloženo u ostvarenje tog zakona.

Zakon će imati svoju opravdanost kad, kao u USA, preko 60% opće populacije RH bude smatralo da nema ništa protiv istospolnih zajednica, a to će biti moguće tek kad preko 60% populacije bude osobno znalo neku osobu koja nije striktno str8.

Dokle god LGBT populacija se bude skrivala i čekala da onih nekoliko osoba koje su out za njih izbori prava, koja će oni opet ormarirano konzumirati, dotle će sasvim logično ta prava biti voda vrh pijeska.
Odgovori | Report to administrator
Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.