"I tako sam, draga djeco, nakon naše domovine, definirala obitelj u čitavoj Europi", završila je priču svojoj unučadi zadovoljna Željka M., udobno zavaljena u stolcu nove luksuzne vrtne garniture koju je dala posebno izraditi kako bi se uklopila u brižno uređen okoliš njezine vile na Šipanu. A onda je zazvonio alarm (I want to break free, ta budi lijepe uspomene) i ona se probudila u sadašnjosti, kao i mnogo puta dosad, nakon istog sna.

A stvarnost za gospođu M. u Hrvatskoj, godine 2016., nije onakva kakvom se nadala još skoro pa jučer: iza nje je (zasad) neuspio desant na ženska reproduktivna prava, a nakon nekoliko neslavnih i mučnih mjeseci njezine su uzdanice, Zlatko Hasanbegović i Tihomir Orešković, krenule putem političkog zaborava. Mora da je osobito bolno pomiriti se s činjenicom da prijatelj Zlatko neće moći nastaviti provoditi njezin plan financijskog uništenja, recimo, neprofitnih medija.

A tako mu je dobro krenulo i razvoj je događaja obećavao sretan kraj. Novu je godinu gospođa M. trebala dočekati nazdravljajući njihovim postignućima, bez prepreka na stazi kojom odlučno korača ne obazirući se na kritičare i protivnike njezinih ideja. Uostalom, što je više napadaju, to će narodu biti draža. Vidjet će oni da njezino vrijeme tek dolazi.

Ako (ni)je prošlo u Hrvatskoj, možda može šire?

Izborni poraz njezine stranke nije se dogodio baš jučer, ali i dan-danas ostavlja gorak okus. U međuvremenu se, kakva smola, izjalovila i ideja o članstvu u Savjetu za razvoj civilnog društva, a i ta je kockica bila veoma važna u mozaiku koji strpljivo i uporno slaže gospođa M.

Ali nema veze, ima ona svo vrijeme svijeta, a bome i logistiku. I veze. I lovu.

I, u skladu s dokazano efikasnim new age savjetima, ona sanja veliko i radi ono što voli, a s takvom se filozofijom ne može se pogriješiti: govori ljudima kako bi trebali živjeti, s kim bi trebali biti u braku i kako bi trebali odgajati djecu, a ako bi se sve to skupa moglo još urediti u obliku nekakvih zakona i/ili propisa, bilo bi super. Evo recimo, u Hrvatskoj je to uspjelo s Ustavom, a kad bi se nešto slično sad izvelo na razini Europske unije, gdje bi joj bio kraj!

Novu je godinu gospođa M. trebala dočekati nazdravljajući njihovim postignućima, bez prepreka na stazi kojom odlučno korača ne obazirući se na kritičare i protivnike njezinih ideja. Uostalom, što je više napadaju, to će narodu biti draža. Vidjet će oni da njezino vrijeme tek dolazi

Rečeno-učinjeno, samo se treba dobro povezati i organizirati, a u tome je gospođa M. prava majstorica. Zašto, zaboga, njezino ime ne bi zlatnim slovima bilo uklesano u povijest krvave borbe za brak i obitelj, za ono što je stvarno važno i ugroženije no ikad prije? Kad se već godinama trudila, kopala i mučila s tim nesretnim umrežavanjem, da barem ima još nekakvu korist od toga.

Pa se pridružila inicijativi "Mama, tata i djeca" čiji naziv nedvosmisleno kazuje čemu stremi. Kako navode, nju pak organizira "građanski odbor koji se sastoji od sedam članova iz sedam zemalja-članica Europske unije", a u tom probranom društvu, već rekosmo, našla se i gospođa M.

Oni bi htjeli da EU složi prikladan propis koji definira značenje braka i obitelji: brak je zajednica između jednog muškarca i jedne žene, a obitelj je utemeljena na braku i/ili na porijeklu. Odnosno, brak je trajna i vjerna zajednica muškarca i žene sa svrhom zasnivanja obitelji. Obitelj su pak otac, majka i njihova djeca, a obiteljski odnos je zakonski odnos između dvoje supružnika, ili između roditelja i djeteta.

I točka.

Mreža? Mrežetina!

Elitna je to ekipa, pa odmah u oko upada Ludovine de La Rochère, šefica agresivne i moćne francuske obiteljaške organizacije Manif pour tous koja se borila protiv bračne jednakosti, potpomognute oplodnje i surogat-majčinstva te organizirala masovne prosvjede, kako u Francuskoj, tako i drugdje u Europi gdje ima podružnice. U ljeto 2013., uoči referenduma o braku, malo su plovili po Jadranu, ali to sto posto nije imalo veze s onime što se pripremalo u Hrvatskoj.

Tu je i Edit Frivaldszky iz Mađarske, liderica inicijative One of Us te Centra za ljudsko dostojanstvo, "neprofitne organizacije za zaštitu obitelji i života". Aktivno je promovirala peticiju organizacije CitizenGo protiv spolnog odgoja kako bi se "zaustavilo širenje rodne ideologije", termin kojim se europska desnica koristi u borbi protiv LGBT i reproduktivnih prava.

S njima je i Jose Manuel Silva Veiga de Macedo, nekadašnji član upravnog odbora portugalske radiotelevizije, ali i državne duhanske kompanije Tabaqueire. Impresivnom životopisu valja dodati i nacionalnu izdavačku kuću Mint i državnu izdavačku kuću Portugala, mjesto izvršnog potpredsjednika Nacionalne lutrije i humanitarnih aktivnosti, predsjednika nadzornog odbora Državnog poduzeća za vodoopskrbu te nadzornog odbora tvrtke za istraživački inženjering u papirnoj industriji... a danas je član odbora i izvršni direktor zaklade AJB – A Junção do Bem.

Ta je pak zaklada članica Federacije katoličkih obiteljskih udruga (FAFCE) u Europi među kojima se nalazi i Hrvatski bračni i obiteljski savez CRO-BIOS koji operira s kaptolske adrese (Kaptol 21) čiji je predsjednik Krešimir Miletić, inače i predsjednik Udruge za promicanje obiteljskih vrijednosti – blaženi Alojzije Stepinac te nekadašnji dopredsjednik udruge Građani odlučuju.

Ako se ne možete sjetiti, to je onaj koji se u posljednje vrijeme proslavio fotografijom na kojoj je obilježio sve koji su na Trgu bana Jelačića čekali tramvaj u vrijeme masovnog prosvjeda podrške cjelovitoj kurikularnoj reformi "Hrvatska može bolje".

Na popisu se nalazi i Maria Hildingsson iz Švedske, koja je pak glavna tajnica FAFCE-a.

Slovački predstavnik Inicijative koja jednom za svagda želi definirati obitelj je pravnik Roger Kiška, viši savjetnik i zamjenik direktora organizacije ADF International, odnosno Saveza za obranu slobode življenja vjere kojem je u fokusu i svetost života te brak i obitelj, što su ljepši izrazi za zabranu pobačaja i definiranje braka kao zajednice žene i muškarca i sve što uz to ide.

Hoće li do milijuna?

Inicijativi treba milijun potpisa, a prikupljanje je počelo u prosincu 2015., kad je i registrirana pri Europskoj komisiji.

Uspije li ova inicijativa do 11. prosinca ove godine prikupiti potreban broj potpisa iz najmanje sedam različitih država-članica, Komisija će morati reagirati u roku od tri mjeseca, a potom može odlučiti hoće udovoljiti zahtjevu ili ne, a u oba slučaja mora dati obrazloženje svoje odluke

Dosad je, barem na internetu, prikupljeno 81.541 potpis, no ta brojka nije posve realna jer se oni prikupljaju i izvanmrežno, putem obrasca koji se može preuzeti i onda odnijeti "na obiteljska okupljanja, u klubove, na putovanja ili susrete s prijateljima".

U skladu s dokazano efikasnim new age savjetima, ona sanja veliko i radi ono što voli, a s takvom se filozofijom ne može se pogriješiti: govori ljudima kako bi trebali živjeti, s kim bi trebali biti u braku i kako bi trebali odgajati djecu, a ako bi se sve to skupa moglo još urediti u obliku nekakvih zakona i/ili propisa, bilo bi super

Svaka zemlja ima određeni prag, a za Hrvatsku on iznosi 8250 potpisa. S trenutkom zaključenja ovog teksta bilo ih je 2762 tako da prag nije prijeđen, kao niti u jednoj drugoj zemlji. Među zemljama čijim je građanima i građankama ova tema zadnja rupa na svirali su Švedska (91 potpis, prag je 15.000), Ujedinjeno Kraljevstvo (3431 potpis, prag 54.750), Portugal (915 potpisa, prag 15.750), a i Slovencima je ta tema prilično nebitna (707 potpisa, prag 6000).

Nije se iskazala ni Estonija (40 potpisa, prag 4500), a čini se i da je Francuzima puna kapa vojevanja Ludovine de La Rochère (5795 potpisa, prag 55.500).

Ova megalomanska operacija još je jedna u nizu onih kojima Željka Markić pokazuje svoj apetit za moći, ali i mišiće te povezanost s odgovarajućim ljudima za pravi trenutak, a ovaj put nisu u pitanju samo hrvatske veze. Hoće li sa svojim suborcima uspjeti u ovom naumu tek ćemo vidjeti, ali, i ako dožive poraz, možemo se smatrati upozorenima.