Po prirodnim zakonima, izmjena godišnjih doba samo je prirodnija izmjena političkih opcija. Kod nas su na tronu dvije, i navodno vladaju jer treće opcije nema. Pojavila se jedna, ne tako davno ali trajala je kraće od turističke sezone pojavnost je ostala, no kredibilitet vrlo upitan. Dok su svi bitni akteri priče shvatili da gore od trenutačnog stanja ne može biti i da je sve ostalo samo vegetiranje, u lipnju je pacijent je skinut s aparata. Cjelokupna nacija je odahnula. I što sad?

Nacionalna sreća je što nova predizborna kampanja kratko traje jer bi se vjerojatno samouništili. Dovoljno nam je što nas je pohvalio Erdoğan. U vječitoj borbi dviju najvećih političkih opcija našla se tu i poneka mala koalicijska potpora stranaka koje svjetonazorski odskaču no što je tu je, bitan je cilj, ne i sredstvo.

Odjednom svi oru, kopaju, puše travu, kuhaju, peru, boćaju. Svi su baš ti obećani spasioci svog naroda, izmučenog i ispaćenog i vrijeme je da se ovce vrate u matično stado. Jer tamo teče med i mlijeko, barem dok je kampanja u tijeku. Na set naših predizbornih pitanja odgovarala je Karolina Leaković, kandidatkinja SDP-a na listi Narodne koalicije.

U ovoj predizbornoj kampanji, LGBT teme su nepostojeće ili se spominju u blokovima svjetonazorskih pitanja. Ako se i spomenu, političari/ke uglavnom ne govore ništa konkretno, premda klerikalna desnica još od prošlogodišnje kampanje uporno nasrće na LGBT prava, pa i instituciju životnog partnerstva. Kako to objašnjavate?
– Nije li tako bilo i u prijašnjim kampanjama? Hoću reći, mnogo je faktora koji određuju teme političkih kampanja. One koje se u tom kondenzatu nametnu kao presudne, nisu nužno ljudskopravaške, u užem smislu. Složit ćete se da kampanjama dominiraju pitanja ekonomije, obrazovanja, zdravstva... To da desnica nasrće na LGBT - nasrće ona i prije kampanje, i u kampanji i poslije. Pa to je naprosto njihovo političko opredjeljenje, ne moraju se skrivati, a to i ne čine. U ovoj kampanji, a znamo da je riječ o izvanrednim, prijevremenim izborima nakon šest mjeseci agonije koju su nam servirali Domoljubna koalicija i Most, nasreću, izravne prijetnje ukidanjem Zakona o životnom partnerstvu ili prava na prekid trudnoće, marginalne su. Ali ne znači da ih nema i da ih neće biti. Sve to ovisi o rezultatu izbora.

Nije isto je li riječ o obiteljskoj zajednici dviju visokoobrazovanih žena s djecom ili o obitelji koju čine dva nezaposlena muškarca s djetetom. Obje su istospolne, no i sami znate da osim te činjenice malo toga dijele. Drugim riječima, klonim se esencijalističkog pristupa

U raspravu o obitelji ili o tipovima obitelji u Hrvatskoj rado bih uvela klasnu dimenziju

Političari istospolne obitelji vjerojatno ne smatraju bitnim čimbenikom, odnosno temom na koju bi se trebali osvrnuti, jer ih zasad ima malo. No, je li to uopće valjan "argument"?
– Pretpostavljate da ih ne smatraju bitnima ili to znate? Ne znam na temelju čega izvodite ovu argumentaciju. Uostalom, koje političarke i koji političari? U raspravu o obitelji ili o tipovima obitelji u Hrvatskoj rado bih uvela klasnu dimenziju: nije isto je li riječ o obiteljskoj zajednici dviju visokoobrazovanih žena s djecom ili o obitelji koju čine dva nezaposlena muškarca s djetetom. Obje su istospolne, no i sami znate da osim te činjenice malo toga dijele. Drugim riječima, klonim se esencijalističkog pristupa. Gdje ljudi žive, kakva su im primanja, jesu li zbog izraženih nejednakosti i slabe obrazovne i socijalne infrastrukture zakinuti za javne usluge dostupne istim takvim "tipovima" obitelji u drugim dijelovima Hrvatske - e to treba zanimati akterice u politici. Uostalom, političke se odluke ne bi smjele donositi na temelju "osobnih procjena i osobnog iskustva". Pa zamislite da svatko od nas mjeri vlastitim metrom. Donošenje odluka ipak je mnogo kompleksnije. Jednako tako i preuzimanje odgovornosti i to kako se nosite s posljedicama.

To da desnica nasrće na LGBT - nasrće ona i prije kampanje, i u kampanji i poslije. Pa to je naprosto njihovo političko opredjeljenje, ne moraju se skrivati, a to i ne čine. U ovoj kampanji, a znamo da je riječ o izvanrednim, prijevremenim izborima nakon šest mjeseci agonije koju su nam servirali Domoljubna koalicija i Most, nasreću, izravne prijetnje ukidanjem Zakona o životnom partnerstvu ili prava na prekid trudnoće, marginalne su. Ali ne znači da ih nema i da ih neće biti

U 15 godina Povorke ponosa u Hrvatskoj nismo zabilježili dolazak kako predsjednika/ce republike tako niti predsjednika/ce vlade. Nije li vrijeme da LGBT zajednica dobije svog Justina Trudeaua?
– Treba li joj? Na to LGBT zajednica mora dati odgovor, ne ja... Nakon, spomenuli ste - 15 godina marširanja - pa stvar je elementarne političke kulture i javnog angažmana - ne kao akterica u politici, nego kao građanka, podržati pravo na izbor. O tome se radi. Neke sam političarke i političare viđala na Povorkama ponosa, neke nisam. Pretpostavljam da će tako biti i ubuduće. Neke sam također viđala i na sindikalnim i drugim prosvjedima, neke nisam. Mislim da borba za ljudsko dostojanstvo i pravno uređenje za LGBT zajednicu nije pitanje "autanja" političarki i političara nego pitanje postizanja konsenzusa o tome što mi kao društvo smatramo civilizacijskim dosegom, kao i standarda ispod kojih ne možemo ići. A to je mnogo teže nego nakon 15 godina pojaviti se na Prajdu.

Dobar dio LGBT zajednice osjetio se izdanim u vrijeme referenduma o braku, nakon što Odbor za Ustav i poslovnik na čelu s predsjednikom odbora Peđom Grbinom nije iskoristio pravo za traženjem ocjene ustavnosti referendumskog pitanja, pa su to morale napraviti organizacije civilnog društva. U međuvremenu je Vlada Zorana Milanovića donijela solidan Zakon o životnom partnerstvu, mislite li da vas to "iskupljuje" u očima LGBT zajednice na predstojećim izborima?
– E sad jesu li te dvije stvari - naime referendum i zakon - u tako izravnoj vezi - o tome bi se dalo razgovarati. Sugerirate kako bez referenduma o ustavnoj definiciji braka ne bi bilo ni zakona. Ja nisam baš sigurna da je tako, ne moramo se složiti u vezi s tim. Tko kaže da lijevo-liberalna koalicija ne bi spomenuti zakon (i neke druge) donijela i bez referenduma? Pretpostavljate također da baš svi pripadnici i pripadnice LGBT zajednice u Hrvatskoj pripadaju ovoj političkoj opciji, naime ovoj koja ih je, kako vi kažete, "izdala".

Mislim da borba za ljudsko dostojanstvo i pravno uređenje za LGBT zajednicu nije pitanje "autanja" političarki i političara nego pitanje postizanja konsenzusa o tome što mi kao društvo smatramo civilizacijskim dosegom, kao i standarda ispod kojih ne možemo ići. A to je mnogo teže nego nakon 15 godina pojaviti se na Prajdu

SDP-u se uvijek prigovara da nije učinio koliko je mogao, trebao (ili želio), i ja nemam načelno ništa protiv toga

A ja na to mogu samo reći kako su politički izbori mnogo kompleksniji i ne određuje ih samo seksualna orijentacija ili rodni izbor. Određuje ih socioekonomski i obrazovni status. I društvena "klima", uvjetno rečeno. A ta se ne mijenja jednim ili dvama zakonima, kao, nažalost, ni izbornom apstinencijom. Naravno da se SDP-u uvijek prigovara da nije učinio koliko je mogao, trebao (ili želio), i ja nemam načelno ništa protiv toga. Skrećem pozornost samo na ograničenja i na kontekst.

Planira li Narodna koalicija (SDP, HNS, HSS, HSU) planira proširivati/nadograđivati prava LGBT građanki i građana ili smatra da je postojeća razina prava dovoljna i da se ne treba mijenjati?
– Kao kandidatkinja na izborima i članica socijaldemokratske stranke - po prirodi sam zainteresirana za društvenu promjenu. Nema tog strateškog dokumenta ili propisa kojeg se ne bi moglo unaprijediti. I nema tog društvenog odnosa kojega ne bi trebalo preispitati. Tako o LGBT pravima, tako i o radničkim pravima pripadnica LGBT zajednice. I ostalih.

Sljedeći se tjedan pod visokim pokroviteljstvom Rimokatoličke crkve i predsjednice Kolinde Grabar-Kitarović u Topuskom održava ginekološki kongres s međunarodnim sudjelovanjem. S obzirom na odnos Crkve i reproduktivnih prava žena, sve snažnijeg zauzimanja za kontrolom nad reproduktivnim pravima žena na svim razinama – od medicinski potpomognute oplodnje preko kontracepcije pa sve do prava na pobačaj, i nije bilo nekog većeg političkog odjeka. Kakav je stav Narodne koalicije?
– Priznajem kako ne razumijem zašto predsjednica Republike drži svijeću kleru i nekim liječnicima kojima je zatiranje prava žena na autonomno odlučivanje o vlastitu tijelu "core business". Ne zavaravajmo se - riječ je o aktivizmu, o pokretu sa snažnom međunarodnom dimenzijom i jednim jedinim ciljem: žena je "izvedenica" od muškarac. Za mene dvojbe nema: protiv uplitanja vjerskih i inih dogmatika u autonomiju ženskog tijela - uopće u pravo žena da donose odluke. Stav moje stranke o pobačaju, odnosno o ljudskim pravima žena kristalno je jasan. Da nije takav, ne bih nikada bila njezinom članicom, u to budite sigurni.

Hrvatska je ustavno sekularna država. Iako potpisnica četiri ugovora sa Svetom stolicom kojima se uređuju obveze Hrvatske prema Vatikanu uz mogućnost revidiranja. Svi ugovori su vrlo netransparentni, štetni u vrijeme kad je hrvatska pred socijalnim slomom, a dosad ni jedna politička opcija nije pokazala ni želju ni volju za njihovom revizijom. Svakodnevno s crkvenih oltara slušamo oštre riječi klera o pošastima modernog društva, često svoje teze potkrepljuju govorom mržnje, osuđivanjem i netolerancijom. Postoji li politička volja da se konačno pokrenu stvari s mrtve točke, politika uhvati ukoštac s gorućim pitanjem "gdje je Crkvi mjesto"?
– Politička volja se - valjda - formira u određenom društvenom kontekstu, ne vjerujem da postoji "po sebi". To je neki mistični pojam - svi se u nju zaklinju, a nitko je nije vidio, to bi bio neki cinični pristup. Akterice i akteri koji imaju neki maglovit osjećaj da bi nešto trebali učiniti, a zapravo ne žele ili ne znaju kako, izvlače to pitanje političke volje kao glavnu prepreku. No, nije riječ o tome, pa ni u ovome pitanju sekularnosti i uloge - pretpostavljam da mislite - Katoličke crkve u hrvatskom društvu. Nije stvar u tome da Crkva ne zna gdje joj je mjesto.

Priznajem kako ne razumijem zašto predsjednica Republike drži svijeću kleru i nekim liječnicima kojima je zatiranje prava žena na autonomno odlučivanje o vlastitu tijelu "core business". Ne zavaravajmo se - riječ je o aktivizmu, o pokretu sa snažnom međunarodnom dimenzijom i jednim jedinim ciljem: žena je "izvedenica" od muškarac

Nema dileme oko prava transrodnih osoba

Mislim da to znaju i Crkva i vlast, a i mi građanke. Primijetit ćete kako se pitanje vjerskih dogmi iz sfere duhovnoga premjestilo u sferu političkoga. Kada vjerske dogme postanu politički program (a i obratno), tu nastaje problem. Kad se vjerske dogme upisuju u propise i programe - od obrazovnih do zdravstvenih - to su za mene onda politički stavovi i nemaju veze s vjerom kao osobnim izborom. Pitanje ugovora koje spominjete u tom kontekstu treba tretirati kao u prvom redu, pravno i ekonomsko pitanje, a pitanje klerikalizacije javnog prostora, uključujući obrazovanje, zdravstvo, kulturu - kao političko pitanje. Za sve ostalo - uključujući i političke poruke i navijanja s oltara - Crkva ima svoje mehanizme i nadam se da će ih potegnuti.

Često, kad želimo prebaciti odgovornost koristimo frazu "šira javna rasprava" pa se tako i uoči prošlih parlamentarnih izbora postavilo pitanje prava transrodnih osoba koje traže brz, transparentan i pristupačan postupak pravnog priznanja roda koji je temeljen na samoodređenju, te da im se osigura kvalitetna i subvencionirana zdravstvena skrb vezana uz proces tranzicije, odnosno prilagodbe spola. Osim mukotrpne administrativne procedure transrodne osobe u Hrvatskoj nisu u mogućnosti i dalje obaviti kompletan rekonstrukcijski kirurški postupak, već su ograničene na hormonalnu terapiju te uklanjanje dojki. Ostali postupci koji su potrebni izvode se van granica Hrvatske. Nije li takav postupak diskriminatoran i što Narodna koalicija može poduzeti po tom pitanju?
– Ne vidim nikakvih prepreka da se prava transrodnih osoba ne unaprijede u smjeru koji sugerirate te da u okviru javnog zdravstva osiguramo pristup i zahvatima u vezi s promjenom spola, uključujući i kirurške postupke. To su ti civilizacijski standardi koje sam i ranije spomenula. Za mene osobno, i u pravnom i u medicinskom smislu - tu dileme nema.

Primijetit ćete kako se pitanje vjerskih dogmi iz sfere duhovnoga premjestilo u sferu političkoga. Kada vjerske dogme postanu politički program (a i obratno), tu nastaje problem. Kad se vjerske dogme upisuju u propise i programe - od obrazovnih do zdravstvenih - to su za mene onda politički stavovi i nemaju veze s vjerom kao osobnim izborom

Civilni sektor je oslonac svakoj vladi i "gura" stvari tamo gdje Vlada zakaže, ili u partnerskom odnosu vodi ka otvorenom demokratskom društvu. Naročito bih tu istaknuo dobar odnos tijekom pristizanja vala izbjeglica. Svjesni smo da će se taj proces nastaviti i dalje. Imamo vrlo rigorozne zakone i vrlo mali broj odobrenih zahtijeva za azilom. U kolikoj mjeri je Narodna koalicija spremna zaštititi zakonskim okvirima najranjivije, prvenstveno mislim na LGBT tražitelje azila, kad znamo da se u mnogim zemljama LGBT ljudi kažnjavaju, pa i osuđuju na smrtne kazne?
– Situacija prividnog zatišja na takozvanoj balkanskoj izbjegličkoj ruti zapravo je krhka. Svaka odgovorna i ozbiljna politička opcija mora biti svjesna kako će prije ili kasnije morati odgovoriti izazovima migracija. One neće prestati, ma kakva bila budućnost dogovora na relaciji EU - Turska. I ne samo zbog ratova, nego i klimatske promjene, recimo. Ljudi se, naprosto, kreću, milijuni su ih u pokretu sada. Odgovore na taj izazov ne možemo početi smišljati kad nam se pojave na granici, i ne možemo ih dati sami. Kao članica Europske unije, Hrvatska se mora dogovarati i dogovoriti i mora aktivno sudjelovati, kako u kratkoročnom, tako i u dugoročnom planiranju migracijskih politika, kao i prevencije sukoba i spomenute klimatske promjene koja dovodi do iseljavanja.

Obrazovanje je prije svega emancipacija

Jedno je pružiti humanitarni odgovor, reagirati ljudski, organizirano i solidarno u konkretnom slučaju. Posve je drugo razraditi mehanizme dugoročnog karaktera. I ne samo kao ljudi, nego i kao politička zajednica, moramo biti otvoreniji. I naravno, moramo prepoznati kako diskriminacija dvostruko pogađa djecu, migrantkinje, pripadnike svih marginaliziranih skupina, pa tako i LGBT zajednice. To se gotovo ne mora niti izreći, podrazumijeva se da se tim skupinama mora pristupiti sofisticiranije no ostalima.

Za dobru javnu školu zainteresirani su svi - i učenice, i roditelji, i nastavnice, i svi drugi koji ne sudjeluju izravno u obrazovnom procesu. Ma ne da je treba nastaviti - ta rasprava o obrazovnoj politici nikada ne smije prestati. Kao niti rasprava o kulturi, o medijima, o zdravstvu

Javnost, mediji, politika su se digli "na noge" i izišli na ulicu kad je dovedena u pitanje budućnost obrazovanja nosioca ovog društva – mladih. Kurikularna reforma je zaustavljena, prezentirana kao jednosmjerna ideološka tvorevina krajnje neprimjerena obrazovnom sustavu. Njezini tvorci su raspušteni, dovedeni su novi, stručniji i bolji. Bilo javnosti se nije željelo čuti, već se komunikacija odvijala jednosmjerno unutar konzervativne desnice. Ministar Šustar izlazio je pred medije u iznimnim situacijama, no uglavnom ih je izbjegavao što je više mogao. Gdje vidite Hrvatski obrazovni sustav?
– U najmanju ruku kurikularnu reformu treba nastaviti. Mi smo u mandatu koalicije od 2011. godine postavili temelje za obrazovnu politiku. Nije riječ samo o kurikulumu, nego i o onome na čemu se cijeli proces temelji - na Strategiji obrazovanja, znanosti i tehnologije. Osobno mi je izuzetno važan i način na koji su se te široke konzultacije u vezi s obrazovanjem odvijale. To je u svakom slučaju jedan od najdemokratskijih procesa oblikovanja jedne javne politike kojega smo u Hrvatskoj ikada imali. Pa kako i ne bi? Za dobru javnu školu zainteresirani su svi - i učenice, i roditelji, i nastavnice, i svi drugi koji ne sudjeluju izravno u obrazovnom procesu. Ma ne da je treba nastaviti - ta rasprava o obrazovnoj politici nikada ne smije prestati. Kao niti rasprava o kulturi, o medijima, o zdravstvu... I naravno - odmaknimo je od tržišta rada, molim vas... Obrazovanje je, prije svega - emancipacija.

Pin It

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.