Na sjednici Odbora za ravnopravnost spolova na kojoj se govorilo o suzbijanju nasilja nad LGBT osobama izlagali su predstavnici i predstavnice udruga, među kojima i Crol.

Ispred Crol.hr-a govorila je glavna urednica Iva Tomečić čije izlaganje prenosimo u cijelosti:

"Poštovani predsjedniče Odbora, poštovane zastupnice i zastupnici, poštovana pravobraniteljice Ljubičić,

Drago mi je što ispred Crola mogu govoriti na ovoj sjednici na temu suzbijanja nasilja nad LGBT osobama u Republici Hrvatskoj. Riječ je o temi koja je svakodnevno aktualna za LGBT građane Hrvatske, jer su oni svaki dan – i to nije nikakvo pretjerivanje – izloženi nasilju ili mogućnosti nasilja isključivo zato jer su gejevi, lezbijke, biseksualni ili transrodni.

To što se nekoga iz LGBT zajednice prepoznaje na ulici kao gej osobu, a to prepoznavanje onda potiče uvredljivo dobacivanje ili fizički napad - zapravo je krajnja manifestacija homofobnih stavova u hrvatskom društvu, to je vrh ledenog brijega. Taj svakome vidljivi dio nasilja nad LGBT osobama u Hrvatskoj se u proteklih dvadesetak godina, otkad kod nas djeluje sustavan i vidljiv LGBT aktivizam, dosad je rezultirao raznim napadima na Povorke ponosa u Zagrebu i Splitu te premlaćivanjem LGBT ljudi na ulicama.

Tko obrazuje roditelje koji izbacuju svoju gej djecu na ulice? Koje primjere oni slijede, gdje će naučiti i shvatiti koliko je neljudski i pogrešno izbaciti na ulicu vlastito dijete? Komu se ta djeca mogu obratiti i tko će ih na koncu spasiti da im životi ne budu posve uništeni? Tko će educirati poslodavce koji bi otpustili nekoga zbog drugačije spolne orijentacije?

Žalosna je istina da gotovo svatko u hrvatskoj LGBT zajednici poznaje nekoga tko je bio izložen nekoj vrsti homofobnog nasilja.

Jednako kao i fizičko nasilje, vidljivo je i ono verbalno koje je katkad samo uvod u fizičko, a ponekad i kao opravdanje homofobnog napada nakon što se dogodio. To da su pederi i lezbe dobili što su zaslužili, da su svojim javnim postojanjem provocirali i nametali, da su sami krivi kad ih se pretuče – to ste sigurno svi vi ovdje prisutni morali čuti ili pročitati.

Pretpostavljam da mnogi to ne žele čuti, no ako se želimo ozbiljno baviti suzbijanjem nasilja nad LGBT osobama u Hrvatskoj, onda to znači da se moramo baviti promjenom prevladavajućeg stava da je u redu biti nasilan prema LGBT osobama jer su manje vrijedne, kao i promjenom prevladavajućeg stava da su LGBT građani nekako sami krivi za nasilje kojem su izloženi.

Glasno pozivanje na ukidanje stečenog instituta životnog partnerstva od strane klerikalne desnice i ledena šutnja vladajućih struktura na to, također je nasilje. Nasilje je i nijekanje postojanja istospolnih obitelji i činjenice da sve više njih podiže vlastitu djecu, njihovim isključivanjem iz, kako smo nedavno vidjeli, Prijedloga Obiteljskog zakona. Nasilje je isključivanje životnih partnera iz Prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi.

Mora se, dakle, shvatiti i prihvatiti da su LGBT sugrađani jednako vrijedni i zaslužuju jednako poštovanje, a to se može postići samo sustavnim informiranjem i poučavanjem svih slojeva društva, ali i jasnim stavom predstavnica i predstavnika izvršne i zakonodavne vlasti da je svako nasilje nedopustivo i da će se najstrože kažnjavati.

Tko obrazuje roditelje koji izbacuju svoju gej djecu na ulice? Koje primjere oni slijede, gdje će naučiti i shvatiti koliko je neljudski i pogrešno izbaciti na ulicu vlastito dijete? Komu se ta djeca mogu obratiti i tko će ih na koncu spasiti da im životi ne budu posve uništeni? Tko će educirati poslodavce koji bi otpustili nekoga zbog drugačije spolne orijentacije?

Tko će jasno i nedvosmisleno poručiti svima koji na ulici urlaju, ili po društvenim mrežama pišu "ubi ubi pedera", da se time ne trebaju ponositi nego se toga sramiti? Govor mržnje postao je naša svakodnevica, a nerijetko ga nažalost možemo čuti i u ovom uvaženom domu.

Glasno pozivanje na ukidanje stečenog instituta životnog partnerstva od strane klerikalne desnice i ledena šutnja vladajućih struktura na to, također je nasilje. Nasilje je i nijekanje postojanja istospolnih obitelji i činjenice da sve više njih podiže vlastitu djecu, njihovim isključivanjem iz, kako smo nedavno vidjeli, Prijedloga Obiteljskog zakona. Nasilje je isključivanje životnih partnera iz Prijedloga Zakona o socijalnoj skrbi.

Ako taj prijedlog prođe, to znači, primjerice, da partnerica žene pogođene invalidnošću neće imati pravo na status njezine njegovateljice samo zato što su lezbijke iako uredno plaćaju porez i poštuju zakone ove države, a u Ustavu piše da smo svi jednaki.

Nasilje je i šutnja na uporno ponavljanu floskulu gore spomenutih koja je preplavila javni prostor, da bi se ratifikacijom Istanbulske konvencije zapravo pojačalo nasilje nad ženama jer bi se muškarci masovno identificirali kao žene samo zato da bi mogli ulaziti u isključivo ženske prostore – primjerice, toalete, svlačionice i sigurne kuće za žene žrtve obiteljskog nasilja. Osim što su glupe i zlonamjerne, takve tvrdnje vrijeđaju i podcjenjuju i muškarce.

Mora se, dakle, shvatiti i prihvatiti da su LGBT sugrađani jednako vrijedni i zaslužuju jednako poštovanje, a to se može postići samo sustavnim informiranjem i poučavanjem svih slojeva društva, ali i jasnim stavom predstavnica i predstavnika izvršne i zakonodavne vlasti da je svako nasilje nedopustivo i da će se najstrože kažnjavati

Poštovani predsjedniče Odbora Sinčiću, u intervjuu za Crol uoči predsjedničkih izbora 2014. pitali smo vas i namjeravate li sudjelovati u Povorci ponosa. Ovako ste nam odgovorili: “Nisam i ne namjeravam sve dok se naša zemlja ne oslobodi ključnih problema poput nezaposlenosti, siromaštva, kreditnog ropstva koji u jednakoj mjeri tlači svu populaciju", i poručili LGBT zajednici da se treba solidarizirati s drugim potlačenim slojevima.

Važno je da razumijete kako smo i mi kao LGBT građani, podjednako kao i svi drugi, pogođeni svim problemima koje ste naveli, od nezaposlenosti preko prezaduženosti do siromaštva. No osim toga imamo i probleme koji su rezultat činjenice naše različitosti i života u državi koja nam još uvijek ne jamči jednakost u svim našim građanskim i ljudskim pravima.

Zbog toga tražimo osiguravanje sredstava za sustavno obrazovanje i informiranje s ciljem senzibiliziranja javnosti o posljedicama nasilja, napose onog nad LGBT osobama, oštrije kazne za zločine iz mržnje i govor mržnje, uključivanje Centara socijalne skrbi u zbrinjavanje LGBT djece žrtava obiteljskog nasilja i oštre kazne za roditelje koji izbacuju svoju gej ili transrodnu djecu iz obiteljskog doma.

Vi imate priliku to početi mijenjati, imate priliku Hrvatsku učiniti boljom za sve njezine građanke i građane, zato krenite već danas."