Danima se u javnosti govori o Istanbulskoj konvenciji i izopačenoj "rodnoj ideologiji" koju promiče. Vješti spin doktori plasirali su u uši nezainteresiranih građana pogrešne interpretacije dokumenta koji je beziznimno koristan za apsolutno svakog građanina i građanku. Pa, pokušajmo još jednom objasniti što to Konvencija zagovara i zašto nijedan dječak njezinom ratifikacijom neće postati djevojčica niti će ako odmah ne otkine barbiki obje noge, postati gej.

Istanbulska konvencija međunarodni je sporazum kojim se sankcionira kršenje ženskih prava. Cilj joj je zakonski regulirati nasilje nad ženama i suzbijati nejednakost među muškarcima i ženama, iz kojeg, uostalom, nasilje i proizlazi. Konvencijom se predviđaju mnogobrojni neophodni potezi – obuka stručnjaka za rad sa ženama koje su žrtve nasilja, senzibilizacija institucija za nasilje nad ženama, otvaranje sigurnih kuća i uspostavljanje telefonske linije koju bi zlostavljane žene mogle u bilo koje doba nazvati.

Konvencija ujedno demaskira i predviđa sankcije za stare, ali potpuno prazne argumente tradicije i časti koji su dugo opravdavali barbarske postupke nad ženom i njezinim tijelom – prisilne abortuse i sterilizacije, genitalno sakaćenje, silovanje.

Koncept roda ne nalaže ljudima kako da žive

Jedina instanca u kojoj se u Istanbulskoj konvenciji spominje rod jest kako bi ga se razlikovalo od spola i uputilo na to da pretpostavlja društveno konstruirana očekivanja i uloge muškaraca i žena. Ovakva definicija očigledno je inspirirala protivnike Konvencije na najkreativnije interpretacije koje pokazuju apsolutno (no, vjerojatno namjerno) nerazumijevanje pojma rod.

Rod je, zapravo, potpuna fikcija. Rod ne postoji. On je termin koji je izumljen kako bi se razdvojio spol kao biološka činjenica od skupa tobožnjih osobina muškaraca i žena koje su izmišljene, podvaljene kao istinska priroda dvaju spolova i usvojene kao prirodna istina tijekom godina ponavljanja.

Jednostavno rečeno, muškarcima je bilo potrebno konstruirati žene kao sebi inferiorne, zato su im pripisali osobine slabosti, prevrtljivosti, pretjerane osjećajnosti, nestabilnosti. I uspjelo im je jer žene se tako i dalje promatraju – kao manje racionalne, intelektualno inferiorne, zadužene za privatnu sferu. Ne treba ni govoriti da je takvo razmišljanje potpuno neosnovano.

Žene treba osloboditi od uvjerenja da sve moraju podrediti svojim obiteljima i potpuno zanemariti vlastite želje, da im nitko nema pravo nalagati što je ponašanje žene

Koncept roda ne nalaže ljudima kako da žive, koncept roda samo prokazuje stoljeća diskriminacije žena koje su osnova za nasilje. Rod objašnjava da žene nisu slabe i bezvrijedne, već ih se samo stoljećima tako prikazuje kako bi se muškarci održali na svojim pozicijama moći. Lako je vidjeti kako muškarci iskorištavaju svoju moć – prisjetimo se samo Harveya Weinsteina, nominalno liberala, kojem je pozicija omogućila da seksualno uznemirava žene koje su primorane na šutnju činjenicom da muškarci u šaci drže institucije koje bi tim ženama trebale pružati utočište.

"Izvolite, curo", "Mogu li vam pomoći, mladiću?"

Rod ne pretendira na to da bi žene trebale vladati svijetom. On samo želi pokazati da ponašanja, preferencije i uloge koje pojedinac odabire nisu uvjetovane njegovim spolom, odnosno da je jednako normalno da se dječak igra lutkama, kao i da se djevojčica igra loptom. Rod ne zahtijeva od roditelja da tjeraju djecu da se igraju igračkama za suprotni spol ako djeca za to ne pokazuju interes, rod samo osvještava roditelje da nema razloga zašto svom djetetu ne bi ponudili obje mogućnosti i bili zadovoljni s bilo kojom koju ono odabere.

Rod je poziv na otvorenost prema drugačijim ljudima. Rod ne negira da postoji spol kao biološka činjenica, no upozorava na kategorijalno i lingvističko nasilje, nastojanja da se sva tijela svedu na nama poznate dihotomije, što nije ugodno za svakog pojedinca. Zamislite samo jednostavan razgovor u trgovini. "Izvolite, curo", "Mogu li vam pomoći, mladiću?". Nerijetko ta cura koju se oslovljava bude dečko, ili obratno. Otkud tolika potreba za oslovljavanjem nepoznate osobe na temelju spola?

Koncept roda ne nalaže ljudima kako da žive, koncept roda samo prokazuje stoljeća diskriminacije žena koje su osnova za nasilje. Rod objašnjava da žene nisu slabe i bezvrijedne, već ih se samo stoljećima tako prikazuje kako bi se muškarci održali na svojim pozicijama moći

Pojedinac kao da je sveden na svoj spol, kao da je esencija njegove ličnosti. Kao da najbitnije karakterne osobine osobe proizlaze iz njegova spola. Pojedinac je neshvatljiv ako mu se ne pripiše spol, a u paketu s njim dolazi i rod, sva ona očekivanja koja su se godinama oblikovala.

Od banalnih uvjerenja poput onog da žene loše voze do uvjerenja da žene nisu za "mudrace nego za madrace", sve ove teze proizlaze iz jedne jedine osobine pojedinca, njegova spola i potpuno zanemaruju činjenicu da se i muškarci i žene mogu ponašati na milijune različitih načina – muškarci mogu kuhati, žene mogu zavarivati, djevojčice se mogu hrvati, a dječaci igrati preskakanja konopca.

Rod treba pokazati ženama da one nisu krive za nasilje koje im se događa i da ga ne zaslužuju

I ništa od toga nije čudno jer ženstvenost i muževnost potpuno su izmišljeni, diskriminatorni termini kojima se u ideološke svrhe želi ograničiti mogućnost izbora pojedinaca kako bi se održao jedan poredak moći, onaj poredak moći koji stvara razlike u plaćama između muškaraca i žena, zbog kojeg se uvode ženske kvote u različite institucije, zbog kojih žene ostaju sa zlostavljačima u strahu, zbog kojih se ne prijavljuju silovanja, zbog kojih se svaka žena koja se ponaša slobodnije promatra kao promiskuitetna, kao netko tko zaslužuje nasilje, kao netko koga pravi frajer treba pripitomiti.

Žalosno je što su žene uslijed tolikih godina opresije internalizirale patrijarhalne norme i postale jednako opasne za druge žene kao i muškarci. Rod treba pokazati ženama da one nisu krive za nasilje koje im se događa i da ga ne zaslužuju, treba im dati mogućnost da otkriju što njih zadovoljava, treba ih osloboditi od uvjerenja da sve moraju podrediti svojim obiteljima i potpuno zanemariti vlastite želje, da im nitko nema pravo nalagati što je ponašanje žene.

Rod ne zahtijeva od roditelja da tjeraju djecu da se igraju igračkama za suprotni spol ako djeca za to ne pokazuju interes, rod samo osvještava roditelje da nema razloga zašto svom djetetu ne bi ponudili obje mogućnosti i bili zadovoljni s bilo kojom koju ono odabere

Jedina, dakle, loša ideologija u Istanbulskoj konvenciji jest ona koja podržava sustav moći koji stoljećima diskriminira žene.

Ne slagati se s ratifikacijom Istanbulske konvencije znači podržavati okretanje glave na obiteljsko nasilje. Znači podržavati policijske službenike koji na vrata zlostavljane žene pokucaju i, prihvativši objašnjenje da je modra jer je pala niza stepenice, mirno odlaze natrag u svoje prostorije. Znači ne mariti za žene koje nikad nisu radile, nikad se nisu školovale, i od svojih zlostavljača ne mogu otići. Znači ograničavati slobodu osoba na starinske predrasude koje su temelj za nasilje.

Znači emotivno osakatiti svoje dijete ako se igra s prijateljima istog spola dulje nego što je netko predvidio; poznata je teza filozofa Jacka Halberstama o tome kako se muškobanjasto ponašanje kod djevojčica tolerira u djetinjstvu, kad se percipira kao težnja za većom slobodom koju dječaci imaju, ali ne i u adolescenciji jer tada postaje znak pretjerane identifikacije s muškim rodom.

Bez sumnje ni jedan muškarac i ni jedna žena ne bi se trebali slagati s ovakvim nasiljem.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crolova Petica

Ova stranica koristi web kolačiće. Neki od kolačića koje koristimo su neophodni za rad dijelova stranice. Ukoliko ne želite instalirati kolačiće s ovih stranica, možete nastaviti pregledavati stranice bez klikanja na "Prihvaćam kolačiće", kolačići se neće instalirati.