Propagandna kampanja koju Katolička crkva te klerikalne i desničarske udruge mjesecima provode protiv Istanbulske konvencije, a koja se užarila proteklih dana otkako je premijer Andrej Plenković najavio njezinu ratifikaciju, na prvi pogled se čini kao najviše usmjerena protiv prava žena. No, njezino je temeljno obilježje kroz širenje moralne panike o pojmu roda i izmišljenoj “rodnoj ideologiji” zapravo najpodmuklija transfobija i demoniziranje svih trans ljudi kao egzistencijalne prijetnje Hrvatskoj.

U Hrvatskoj nije teško nešto napraviti prvi put, jer se toliko toga nikad nije napravilo. Tako s jedne strane nije teško pokrenuti najgoru kampanju u hrvatskoj povijesti, jer takvih kampanja prije baš i nije bilo, napose onih koje su tako direktno usmjerene na demoniziranje trans ljudi, no s druge strane je ipak odbojno koliki je intenzitet u javnosti izraženih transfobnih stavova kojih je puna općeraširena propaganda protiv Istanbulske konvencije.

Egzistencija trans ljudi se svodi na ulaženje u javne zahode s ciljem silovanja žena

Kao i u slučaju homofobnog referenduma u braku, predvodnici transfobnog verbalnog pogroma su Katolička crkva, klerikalne udruge poput Vigilarea i U ime obitelji, dio veteranskih udruga poput odnedavno jako živahnih udovica, te niz desničarskih medija i političara koji šire laži o “rodnoj ideologiji” kao nečemu što će uništiti hrvatsku naciju.

Jedna od ključnih teza koju svi oni ponavljaju jest da su trans ljudi zapravo prijetnja za žene i cijelo društvo, egzistencija trans ljudi se svodi na ulaženje u javne zahode s ciljem silovanja žena, a mogućnost da nečiji biološki spol i od društva dodijeljeni rod nisu u skladu se predstavlja kao smak svijeta.

Ladislav Ilčić kliče da njega nitko neće natjerati da bude žena (kao da ga itko tjera), Željka Markić drži predavanja u kojima nekog silovatelja iz Kanade navodi kao razlog zbog čega trans ljudi ne bi smjeli imati svoja prava, biskupi pišu izjave i priopćenja u kojima se trans ljudi proglašavaju protuprirodnima i prijetnjom, HDZ-ovci iz desnijeg krila stranke lamentiraju nad time kako svatko tko nije cisrodan ugrožava Hrvatsku i kršćanstvo, veteranske udruge pjevaju svoj uobičajeni refren o “zemlji natopljenoj krvlju” (doslovno nacistička Blut und Boden retorika), a svemu tome se pridružuju i intelektualne perjanice nacionalističko-klerikalne desnice.

Omiljeni domobranski sociolog svojim se stavom tek nadovezuje na ono što u javnosti šire mnogi drugi s klerikalne desnice, pritom se predstavljajući kao zaštitnici djece od “rodne ideologije”, a da se nikad ne osvrnu na to kako je djeci koja nisu cisrodna i koja doživljavaju psihičko i fizičko nasilje jer im se spol i rodni identitet ne poklapaju

Primjera je toliko da jedva ima smisla navoditi ih pojedinačno, no neki se po svojoj monstruoznosti doista izdvajaju i vrijedi im posvetiti pozornost. Primjerice, neki je dan notorni Slaven Letica u Večernjem listu objavio tekst u kojem se zalaže za ratifikaciju Istanbulske konvencije, pozivajući se pritom na pokojnog kardinala Franju Kuharića.

Letica je u komunizmu hvalio Tita, devedesetih se odmah prikačio Franji Tuđmanu za savjetnika, a i inače obožava zauzimati poziciju apologeta vlasti, pa ne čudi što se sada ulizuje premijeru Andreju Plenkoviću u svojim pisanijama, ali se istovremeno ulizuje i biskupima, jer i njih ispravne prepoznaje kao vlast u Hrvatskoj. Letica tako ističe da je napad biskupa na Istanbulsku konvenciju utoliko opravdan jer predstavlja reakciju “protiv spolno-rodne anarhije i kaosa koji stvaraju 'rodni radikali' koji bi željeli ozakoniti pravo svakog pojedinca na spolno i rodno samoodređenje koje se danas već penje na 50-tak mogućnosti”, čime zapravo brani stari režim heteropatrijarhata i kršćanskog terora nad slobodom pojedinca, no najgore ostavlja za kraj svog teksta:

Što to zaziva Letica?

"Veliku duhovnu snagu koju Crkva u Hrvata neosporno ima trebala bi razborito, pravedno, umjereno i jako usmjeriti u smjeru stvaranja društvene klime, pa i pravnih barijera, koje sprečavaju situacije u kojima djeca prije i nakon puberteta mijenjaju spol uz potporu profita i publiciteta gladne farmaceutske industrije i neodgovorne kirurgije”, zaključuje Letica, zapravo pozivajući da se transrodnim ljudima život pretvori u još veći pakao. Zagovara da se stvori i društvena klima i promijeni važeće hrvatsko zakonodavstvo kako bi se spriječilo da “djeca prije i nakon puberteta mijenjaju spol”.

Inače, “djeca nakon puberteta” su većinom punoljetna, dakle po zakonu odrasli ljudi koji imaju pravo samostalno donositi odluke o svom životu te Letica zastupa stav da bi kroz društveni pritisak i nova zakonodavna rješenja trebalo i punoljetnim trans ljudima oduzeti mogućnost promjene spola ako je žele. To je najgori totalitarizam u kojem se traži da društvo i država kroz zakone direktno interveniraju u autonomiju tijela svojih građana i građanki. Doista je teško pretjerati u izražavanju toga koliko je Letičin stav čudovišan i nehuman.

No, omiljeni domobranski sociolog svojim se stavom tek nadovezuje na ono što u javnosti šire mnogi drugi s klerikalne desnice, pritom se predstavljajući kao zaštitnici djece od “rodne ideologije”, a da se nikad ne osvrnu na to kako je djeci koja nisu cisrodna i koja doživljavaju psihičko i fizičko nasilje jer im se spol i rodni identitet ne poklapaju. Kad takvi trans ljude u rijetkim prilikama spomenu, proglašavaju ih bolesnima i poremećenima, još jednom ugrozom za Hrvatsku.

Jedna od ključnih teza predvodnika transfobnog verbalnog pogroma jest da su trans ljudi zapravo prijetnja za žene i cijelo društvo, egzistencija trans ljudi se svodi na ulaženje u javne zahode s ciljem silovanja žena, a mogućnost da nečiji biološki spol i od društva dodijeljeni rod nisu u skladu se predstavlja kao smak svijeta

Zatupljene mase fanatičnih “Hrvata katolika”, očekivano, sve to prihvaćaju kao neupitno, a uostalom obožavaju kad imaju nekog novog neprijatelja za progon (ne može se stalno histerizirati oko Srba, pederi trenutačno nisu modi, a migranata u Hrvatskoj baš i nema), te se u realnosti doista i stvara ono što Letica zaziva – još gora od postojeće društvena klima protiv slobode i prava trans ljudi, navodno ravnopravnih građana i građanki RH.

Iz LGBT udruga i LGBT zajednice na sve to nema nikakve reakcije, niti jednog jedinog priopćenja koje se može napisati u sat vremena, a kamoli nečega konkretnijeg. Nije iznenađujuće, ali treba ipak konstatirati. Uostalom, nije mali dio LGBT populacije koji o trans ljudima ima iste primitivne stavove kakve šire Crkva i njezine falange. Ostavljeni sami na vjetrometini uragana transfobije - bez ikakve solidarnosti ostatka LGBT zajednice – šute, naravno, i trans ljudi. Nije ni to iznenađujuće, ali također treba konstatirati.

Eto, sve smo konstatirali i to je kraj ovog teksta.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.