Uz zvukove pjesme "Tvoja zemlja", nedavno iskorištene u reklami Erste banke koja poziva na toleranciju i usmjeravanje na budućnost, nekoliko tisuća prosvjednika okupilo se da bi se zgražalo nad.... Nad čime? Nažalost, izjave su pokazale da ni sami nisu sigurni. Ipak, to ih nije spriječilo da groteskno iracionalno šire svoju mrziteljsku paranoju, potpuno nesvjesni da po stoti put paradiraju po instrukcijama pojedinaca i institucija koje se prikazuju moralnim vertikalama zabrinutima za moralno zdravlje hrvatskog naroda, ali zapravo fundamentalno ne mare ne ni za njih ni za njihovu djecu.

Kao i uvijek, organizatori prosvjeda pompozno su se rasipali brojkama ljudi na prosvjedu protiv Istanbulske konvencije. Broj prosvjednika, zapravo, sasvim je nevažan. Ono što je važno jest upozoriti na dvije činjenice.

Odakle novac?

Prvo, kao i kad stanovnike raznih ruralnih područja i/ili drugih zemalja kombijima dovozi na birališta, desnica je doslovce organizirala prijevoz na prosvjede. Drugim riječima, ista ta desnica koja je prozivala Vladu da će ratifikacija Istanbulske konvencije koštati milijardu kuna i koja Povorku ponosa uvijek proglašava događajem skupim maltene kao Mardi Gras ili brazilski karneval sada dovlači ljude na svoje demonstracije kao na promociju Tupperware posuđa, gdje će im svečano biti uručen luksuzna, futuristička plastična zdjela.

Ali, gle čuda – nitko se ne pita odakle desničarskim udrugama i crkvenim institucijama novac da organizira prosvjede i mobilizira svoje pristaše. Drugo, intervjui s prosvjednicima otkrili su krajnje poraznu činjenicu, koje smo, zapravo, i bili svjesni – nitko nema blagog pojma o tome što je Istanbulska konvencija ni zašto zapravo prosvjeduju. Izjave koje su različiti reporteri prikupili apsolutno su morbidne.

Istanbulsku konvenciju, kažu prosvjednici, nameću nam masoni i partizani/komunisti. Narod ne želi da nam pedofili uvode pedofiliju u škole i smatra da su biskupi ti koji trebaju donositi zakone. Ironično da su čelnici europskih institucija i LGBT osobe pedofili, a Crkva u kojoj se svaki treći dan otkrije nova afera vezana za zlostavljanje maloljetnika moralna je institucija kojoj se duguje slijepa poslušnost.

Ni ljevica ne pada preko sebe da podrži pozitivne promjene – jer znaju da temeljita reforma koja bi otvorila horizonte budućim generacijama nužno znači i njihovo konačno izumiranje. Jer kad napokon odrastu odgojeni i obrazovani mladi, više neće imati strpljenja za prazne floskule Davora Bernardića ni za zapjenjene shizofrenike kojima se priviđaju glasovi i spodobe iz drugih vremena

Složni su i u tome da je Konvencija napad na vjeru i tradiciju. Naravno, ona jest napad na tradiciju – istu onu koja stoljećima guši prava i vidljivost žena, koja je toliko otupjela njihovo samopoštovanje da su među glasnijim prosvjednicima bile same žene, koje vjeruju da imaju i više prava nego muškarci. Čak se, u sveopćoj zgroženosti moralnom dekadencijom HDZ-a i države hrvatske, zazivalo i Srbiju kao uzor. Jedan prosvjednik navodi kako u Srbiji homoseksualnost ne može proći, na što mu je novinar Indexa odgovorio da su i Srbija i Bosna i Hercegovina ratificirale Konvenciju. Na prvu je zamukao, ali je kasnije jednostavno odvratio da novinareva izjava, koja izražava golu činjenicu, ne stoji.

Prosvjed dokazuje fundamentalnu glupost dijela hrvatske javnosti

Kulminacija je, zapravo, muškarac koji je na pitanje što će se promijeniti ratifikacijom odgovorio da se ništa neće značajno promijeniti, a kad ga je novinar upitao zašto onda prosvjeduje, naprosto je ušutio. Dokazuje se, tako, da golema većina prosvjednika ne razumije zašto prosvjeduje.

Oni su samo čuli da su svi pošteni i dobri Hrvati i katolici na prosvjedu pa su se odlučili pridružiti kako ih sutra na poslu (ako ga, na njihovu sreću, imaju) kolege ne bi stigmatizirale kao pederokomunjare kojima će na zaslon računala lijepiti crvene zvijezde i Titove slike.

Video dana. Kraj. @N1infoZG pic.twitter.com/Kl3vgNGyME

— Andro Anic (@AndroAnic) March 24, 2018

Prosvjed dokazuje fundamentalnu glupost dijela hrvatske javnosti, njezinu podložnost manipulacijama. Dok Hrvati izlaze na prosvjed, dok dnevnici tjednima izvještavaju o mišljenju ove ili one šuše o Konvenciji, u drugi plan padaju svi ključni problemi naše države – novi povjerenik za Agrokor Fabris Peruško, smjena ministrice Martine Dalić, davanje priobalnih područja u koncesije, ljudi zatrpani snijegom u Gorskom kotaru ili poplavljeni u Lici, štrajk u tvrtki Dalekovod.

Stara strategija koja pali svaki put.

Kad bi se konačno provela ta nesretna kurikularna reforma i kad bi se mladi u školama učili uistinu širokom spektru suvremenih i korisnih tema, smanjio bi se broj bezglavih poltrona koji dopuštaju drugima da njima upravljaju, koji laju na Vladu koja živi od njihovih poreza, ali ne vide da se apsolutno jednako financiraju i njihovi moralni uzori

Crkva, radikalni desni političari i desničarske udruge poput U ime obitelji narodu se predstavljaju kao veliki čuvari morala i tradicije, a, dakako, protiv Konvencije su samo iz vlastitih interesa. Jasno da je neposredni interes uvijek novčana korist – Željka Markić koja podiže u bezglavim masama bune kako bi progurala svoj referendum o spuštanju praga za ulazak u Sabor i osigurala si mirovinu ili Crkva čiji dohoci i puleni postaju sve sumnjiviji. No, glavni je izvor straha, a ujedno i glavni put k boljitku, obrazovanje.

Kad bi se konačno provela kurikularna reforma smanjio bi se broj bezglavih poltrona

Ne iznenađuje da je glavni motiv u svim kritikama Istanbulske konvencije škola. Sasvim je razumljivo da svi oni koji su izgradili svoju moć na izvrtanju činjenica i ograničavanju pristupa pravom znanju ne žele da se obrazovni sustav mijenja. Jasno je da ne žele da se njihovu djecu uči da mogu biti što žele jer vjeruju da njihova djeca moraju biti ono što su oni za njih zamislili.

Potpuno je iracionalno misliti da Istanbulska konvencija ima ikakve veze s ustrojem Crkve i da je zainteresirana za mijenjanje njezine hijerarhije. No, zašto je, zapravo, loše da bi Istanbulska konvencija mogla dovesti do toga da žena bude biskup i papa? Loše je zato što se tako dokidaju stoljeća privilegiranosti muškaraca i promicanja uvjerenja da su žene iracionalna menstrualna tasmanijska čudovišta koja trebaju za opće dobro biti privezana uz štednjak. Trese se autoritet lažnih moralnih vertikala koji ničim nisu zaslužili i otvara mogućnost za novo društvo.

Dok Hrvati izlaze na prosvjed, dok dnevnici tjednima izvještavaju o mišljenju ove ili one šuše o Konvenciji, u drugi plan padaju svi ključni problemi naše države – novi povjerenik za Agrokor Fabris Peruško, smjena ministrice Martine Dalić, davanje priobalnih područja u koncesije, ljudi zatrpani snijegom u Gorskom kotaru ili poplavljeni u Lici, štrajk u tvrtki Dalekovod. Stara strategija koja pali svaki put

Jer kad bi se konačno provela ta nesretna kurikularna reforma i kad bi se mladi u školama učili uistinu širokom spektru suvremenih i korisnih tema, smanjio bi se broj bezglavih poltrona koji dopuštaju drugima da njima upravljaju, koji laju na Vladu koja živi od njihovih poreza, ali ne vide da se apsolutno jednako financiraju i njihovi moralni uzori. Odgajale bi se generacije mladih koje ne bi prihvaćale da svatko odjednom može biti sociolog i filozof te tumačiti pojmove koji imaju svoje točno određeno značenje.

U krajnjoj konsekvenci, stasali bi mladi kojima je krajnje dosta ljudskih olupina koje ne samo desničari već cjelokupna hrvatska politička javnost jesu. Zato ni ljevica ne pada preko sebe da podrži pozitivne promjene – jer znaju da temeljita reforma koja bi otvorila horizonte budućim generacijama nužno znači i njihovo konačno izumiranje. Jer kad napokon odrastu odgojeni i obrazovani mladi, više neće imati strpljenja za prazne floskule Davora Bernardića ni za zapjenjene shizofrenike kojima se priviđaju glasovi i spodobe iz drugih vremena.

Upravo je zato Istanbulska konvencija opasna – jer ona je samo simptom svega onoga što u društvu valja mijenjati. Jasno, jednako je paranoično vjerovati da će ratifikacija Istanbulske konvencije imati tako dalekosežne učinke, no, s obzirom na društvenu klimu, ipak bi značila nedvosmisleni i izravni priklon novom vremenu – jedinom koje Hrvatima može donijeti napredak i pospremiti desničarske tirane natrag u srednji vijek, njihov izvorni duhovni okoliš.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.