Portal Narod.hr, propagandno glasilo Željke Markić, objavio je članak pod naslovom "U Sisku predstavljanje LGBT slikovnice unatoč protivljenju roditelja" u kojemu je objavljeno navodno pismo neimenovanih "ogorčenih roditelja grada Siska" u kojemu oni prosvjeduju zbog predstavljanja slikovnice "Moja dugina obitelj" u Gradskoj knjižnici Sisak 17. travnja.

Pismo je portalu, kako navode, proslijedila čitateljica Ana Mahmutović, a upućeno je i gradonačelnici Siska Kristini Ikić-Baniček (SDP), ravnateljici Gradske knjižnice Dubravki Šurlan, županu Ivi Žiniću, Ministarstvu obrazovanja, Ministarstvu kulture i dječjoj pravobraniteljici. "Reakcije za sada nisu dobili", piše Narod.hr u svojem članku.

U kratkom i prilično nepismenom pismu u kojem se prosvjeduje zbog predstavljanja slikovnice "Moja dugina obitelj" nadrobljena je zavidna količina homofobne gluposti i nepatvorenog klerofašizma, te stoga zaslužuje detaljniju analizu. Homofobna glupost i nepatvoreni klerofašizam se u tom pismu očekivano dobro nadopunjuju, pa i prožimaju, no pokušat ćemo ih razdvojiti.

1. Homofobna glupost

Navodi se kako slikovnica "Moja dugina obitelj" predstavlja "promicanje homoseksualno-pedofilskog sadržaja". Zašto je to homofobna glupost ne treba posebno objašnjavati. Zbog toga što je predstavljanje dogovoreno nakon što je tiskan plakat s mjesečnim programom za travanj, paranoidno se zaključuje kako je sve napravljeno "šutke, mučki", da bi se u istom pismu naveo i link na stranicu Gradske knjižnice Sisak na kojem stoji najava predstavljanja slikovnice, pa je još luđe što se tvrdi kako u cijeloj priči ima išta "šutke" ili "mučki", nego je događaj uredno najavljen javnosti. Nadalje, navodi se da predstavljanje slikovnice "izravno ugrožava našu djecu", za što se ne nudi nikakvo dodatno objašnjenje, pa je posve nepojmljivo kako bi bilo čije dijete predstavljanje jedne slikovnice u gradskoj knjižnici moglo "izravno ugroziti".

Nakon toga slijedi još veća homofobna glupost o "promicanju homoseksualizma i pedofilije koja već na velika vrata ulazi u naše vrtiće, škole, pa i domove". Prvo, nije homoseksualizam nego homoseksualnost, i drugo, autori/ce pisma se žale zbog predstavljanju slikovnice u knjižnici, koju ne uspijevaju razlikovati od vrtića, škole i doma. Ne nude nikakvo objašnjenje kako kroz predstavljanje "Moje dugine obitelji" u gradskoj knjižnici "homoseksualizam i pedofilija na velika vrata" ulaze i u ostale lokacije koje spominju, pa se postavlja pitanje trebaju li valjda odrasli ljudi koji ne uspijevaju razlikovati knjižnicu od vrtića ili škole ili vlastitog doma uopće odgajati djecu. Jesu li oni poslovno sposobni? Sljedeće spominju "perfidnu promidžbu", a prethodno su govorili o "ulasku na velika vrata", što se očito međusobno isključuje.

Vrhunci homofobne gluposti su ostavljeni za drugu polovicu anonimnog pisma anonimnih roditelja, koji se toliko brinu o vlastitoj djeci da nemaju petlje stati javno vlastitim imenom iza te svoje velike roditeljske brige. Citira se dio najave predstavljanja "Moje dugine obitelji" sa službene stranice Gradske knjižnice Sisak u kojoj se navodi da je ideja za "slikovnicu potekla iz samih duginih obitelji koje žele literaturu za svoju djecu", što autor(ic)e pisma dovodi do sljedećeg bisera: "Koliko znam, u Republici Hrvatskoj ne postoje nikakve istospolne obitelji s djecom, nego samo istospolne zajednice, kojima nije dozvoljeno usvajanje djece, pa tako ova sporna slikovnica nije ni mogla poteći iz dugine obitelji koje, kako kažu, žele literaturu za svoju djecu, jer takve ne postoje."

Pismo završava ovom rečenicom: "Našu djecu nemate pravo trovati perverznostima proizašlim iz bolesnih umova kojima je potrebna hitna hospitalizacija ili čak i zatvor, a čije perverzije nemaju nikakvog temelja u znanstvenim činjenicama." Opet standardni klerofašizam - proglašavanje homoseksualnosti bolešću i perverzijom, posve u duhu opisa homoseksualnosti u Katekizmu i nacističkog diskursa o "perverznoj umjetnosti" koja "truje čistoću njemačkog naroda". Nacisti su homoseksualce slali u konc logore, homofobni klerofašisti koji se skrivaju iza ovog pisma smatraju eto ipak da je zatvor dovoljan

Poricanje realnosti je jedna od temeljnih karakteristika homofobije, što se ogleda u svemu od toga da se milenijima rađaju ljudi koji su homoseksualni, a svi su uvjereni kako je svaka rođena beba na svijetu heteroseksualna, pa kroz poznatu frazu homofobnog idiotizma "toga kod nas nema" i sve do uvjeravanja sebe, gradonačelnice Siska, ravnateljice sisačke gradske knjižnice, te nekoliko državnih institucija poput ministarstava i pravobraniteljstva da nešto što postoji zapravo ne postoji. Skučeni um koji je napisao to pismo ne uspijeva pojmiti da osim posvajanja postoji još mnogo načina da istospolni roditelji dobiju djecu, koje nećemo taksativno navoditi jer su općepoznati.

Tragikomičan je taj neuspjeh mašte homofobno-klerofašističkog uma, koji nije u stanju sam od sebe spoznati kako je to moguće da istospolne obitelji s djecom mimo posvajanja imaju svoju djecu. U Hrvatskoj naravno već žive brojne istospolne obitelji s djecom - pobogu, pa imaju i udrugu koja je izdala slikovnicu protiv koje autori(ce) tog redikuloznog pisma prosvjeduju! - a ovi uvjeravaju sebe i druge da ono što postoji ne postoji, da je ono što je moguće nemoguće. Za to je doista potrebna iznimna količina gluposti. No, još gora je zloba koja izvire iz stava da djeca koja odrastaju s istospolnim roditeljima u Hrvatskoj ne postoje. Veliki dušobrižnici za dobrobit djece gaze postojanje djece čiji im roditelji nisu po volji, što je naročito degutantno i pokazuje da su toliko slijepi od mržnje pa tuđoj djeci odriču njihove živote i njihove obitelji.

U pismu se još dodaje kako se predstavljanjem slikovnice u knjižnici "nameće rodna ideologija" i "manipulira djecom", te se traži da se prestane "uznemiravati naše obitelji i uništavati djetinjstvo našoj nevinoj djeci". Pritom naravno nitko nije na bilo koji način prisiljen doći na predstavljanje "Moja dugine obitelji" u sisačkoj Gradskoj knjižnici; roditelji kojima spomenuta slikovnica smeta jednostavno trebaju - ne doći i ne dovesti svoju djecu. Unatoč njihovoj paranoičnoj i homofobnoj gluposti, nitko im neće upasti doma i organizirati ad hoc predstavljanje slikovnice u njihovom dnevnom boravku.

2. Klerofašizam

Iako je povezivanje homoseksualnosti i pedofilije nedvojbeno izraz i homofobije i gluposti, u kontekstu pisma protiv slikovnice "Moja dugina obitelj" ono je primarno manifestacija klerofašizma, jer se koristi u svrhu beskrupuloznog poziva na diskriminaciju i isključivanje iz javnog prostora ljudi zbog njihovih urođenih karakteristika, što je jedna od temeljnih ideja fašizma.

Naravna, sama ideja traženja cenzure jedne knjige odnosno de facto zabrane njezina javnog predstavljanja je eminentno klerofašistička ideja. Nacisti su knjige "nepoćudnih pisaca" javno spaljivali, a Katolička crkva je stoljećima imala Index Librorum Prohibitorum, dugi spisak knjiga koje su proglašene heretičkima i koje je katolicima bilo zabranjeno čitati. Na listi knjiga koje je Katolička crkva proglasila zabranjenima nalazila su se djela nekih od najvećih umova čovječanstva, poput Descartesa, Pascala (koji je bio katolik!), Voltairea, Kanta itd. Cilj je obje ideologije, fašizma i katolicizma, ograničiti i isprati ljudske umove, čemu slobodno čitanje knjiga može samo biti prepreka. Tražiti da se u jednoj gradskoj knjižnici - ustanovi koja baš postoji zbog lagane dostupnosti knjiga građanstvu - zabrani predstavljanje jedne knjige je klerofašizam par excellence.

Kao jedan od razloga zašto bi se "Moju duginu obitelj" trebalo zabraniti navodi se to što se Gradska knjižnica Sisak "financira iz gradskog proračuna, kojega i mi punimo". Nedvojbeno je da u Sisku žive i LGBT ljudi, kao i heteroseksualni ljudi koji nemaju nikakvih problema s predstavljanjem ove slikovnice, pa nije jasno zašto bi gradska knjižnica bila prostor u kojem se smije predstavljati samo ono što odobravaju klerofašistički glupani. To je javna ustanova, a slikovnica "Moja dugina obitelj" ima jednako pravo javnosti kao i svaka druga. Klerofašistički um koji stoji iza pisma očito nije u stanju razumjeti temeljne vrijednosti demokracija kao što je sloboda izražavanja.

Citira se dio najave predstavljanja "Moje dugine obitelji" sa službene stranice Gradske knjižnice Sisak u kojoj se navodi da je ideja za "slikovnicu potekla iz samih duginih obitelji koje žele literaturu za svoju djecu", što autor(ic)e pisma dovodi do sljedećeg bisera: "Koliko znam, u Republici Hrvatskoj ne postoje nikakve istospolne obitelji s djecom, nego samo istospolne zajednice, kojima nije dozvoljeno usvajanje djece, pa tako ova sporna slikovnica nije ni mogla poteći iz dugine obitelji koje, kako kažu, žele literaturu za svoju djecu, jer takve ne postoje."

Klerofašizam je i negiranje postojanja istospolnih obitelji s djecom u Hrvatskoj, za koje se piše da mogu samo biti "istospolne zajednice", što je suprotstavljeno i europskom i hrvatskom zakonodavstvu. Primjerice, prema presudi Europskog suda za ljudska prava koja je naravno obavezujuća i za Hrvatsku, istospolni parovi imaju pravo "zaštite obiteljskog života", što znači da su obitelj već i kao dvoje ljudi u istospolnoj zajednici odnosno životnom partnerstvu, kao i ako imaju djecu koju odgajaju.

Klerofašistički je i tvrditi da predstavljanje slikovnice u gradskoj knjižnici predstavlja "krivično djelo" (na hrvatskome bi ispravnije bilo "kazneno djelo"), jer naravno da nije. Uostalom, neka oni koji stoje iza tog homofobnog i klerofašističkog pisma podnesu prijavu Državnom odvjetništvu ili neka se obrate policiji, pa da vidimo kako će taj freakshow izgledati. Ako su uvjereni da se u Gradskoj knjižnici u Sisku 17. travnja događa nešto što je kazneno djelo, onda im je i ljudska i građanska dužnost to prijaviti policiji, zar ne? Što čekaju?

Pismo završava ovom rečenicom: "Našu djecu nemate pravo trovati perverznostima proizašlim iz bolesnih umova kojima je potrebna hitna hospitalizacija ili čak i zatvor, a čije perverzije nemaju nikakvog temelja u znanstvenim činjenicama." Opet standardni klerofašizam - proglašavanje homoseksualnosti bolešću i perverzijom, posve u duhu opisa homoseksualnosti u Katekizmu i nacističkog diskursa o "perverznoj umjetnosti" koja "truje čistoću njemačkog naroda". Nacisti su homoseksualce slali u konc logore, homofobni klerofašisti koji se skrivaju iza ovog pisma smatraju eto ipak da je zatvor dovoljan.

3. Homofobna glupost i klerofašizam

I za kraj, kad se već bavimo kombinacijom homofobne gluposti, klerofašizma i Siska, podsjetimo da je sisački biskup Vlado Košić.

O neimenovanim ljudima koji su napisali i podržavaju pismo, a koje je objavio portal Željke Markić, zato bi se - parafrazirajući jednu narodnu poslovicu - moglo reći: Ne padaju ovce daleko od svog čobana.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crolova Petica

Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam