- Autor/ica Andrea Jović
-
Objavljeno: 25. svibnja 2019.
U Zagrebu, Splitu i Zadru danas se održao četvrti Hod za život, obitelj i Hrvatsku pod geslom "Zaštitimo najugroženiju manjinu u Hrvatskoj – nerođenu djecu!" Kao i uvijek, cilj je hodača potaknuti na poštovanje svakog života od začeća do smrti; osim onog ženskog.
Zagrebački skup započeo je na Zrinjevcu malo prije 11 sati. Hodače su nakratko omele prosvjednice koje su u krvavim spavaćicama sjele i prepriječile im put u Praškoj ulici, no vrlo ih je brzo interventna policija, kao najveći protuustavni element, utrpala u policijske kombije, a hod se nastavio. Neki od prolaznika su vrijeđali aktivistice, a najzapaženiji odgovor zašto bio je ovaj nepobitni argument: "Ja sam petero djece napravio, a ti ni jedno."
Pravo na izbor! from Jadran Boban on Vimeo.
Kratko smo šetali uz ljubitelje života i Hrvata te ugledali razne kuriozitete poput skupine koja je nosila kip Djevice Marije i putem naglas molila te članove Hrvatskog katoličkog liječničkog društva, a kolona je u tom trenutku bio popraćen zvukovima pjesme "I sve ću preživit". Policija procjenjuje da je sudjelovalo oko 5000 ljudi, dok su organizatori, kojima, sudeći po samom geslu, statistika izvrsno ide, zaključili da ih je hodalo između 15 i 20 tisuća.
Ovaj važan dan uveličao je i najveći od Hrvata Thompson koji je organizatorima poklonio koncert i okupljene zabavio svojim najzapaljivijim uspješnicama. Kad već ne plaća nikakve doprinose voljenoj zemlji, može barem sudjelovati u njezinoj devoluciji.
Dok se po hrvatskim gradovima hoda i protuhoda, iza kulisa se odigrava važnija borba, ona u kojoj predsjednica države ugošćuje organizatore Hoda kako bi, parafraziramo, čula stajalište svih dionika odlučivanja o reproduktivnom zdravlju, zapravo im se želeći dodvoriti uoči sve bližih predsjedničkih izbora
Kako ne bi izgledalo kao da su Dalmatinci zaostali, Hod se održao u čak dva tamošnja grada. U prvom zadarskom Hodu sudjelovalo je dvije tisuće ljudi, a cijelu su kolonu pratili i prosvjednici. Organizatori su se požalili kako su njihovi plakati koje su postavljali po Sveučilištu u Zadru skidani, no osim toga ni u ovom gradu nije zabilježen veći incident. Ipak, prije početka samog Hoda pojavile su se osmrtnice s tekstom: "Vječna uspomena i sjećanje na sve ŽENE preminule zbog liječničkog priziva savjesti i obavljanja pobačaja u nesigurnim uvjetima."
Nešto manji broj Splićana izašao je na treći Hod, a po završetku okupljanja hodače je zabavio megapopularni Petar Dragojević, što samo pokazuje uspješnost manifestacije. Na Hodu zbog predizborne šutnje nisu bile dopuštene nikakve zastave osim one Hoda za život i nacionalne zastave, a nisu otkrivena ni imena političara koji su marširali, no iz prve ruke možemo potvrditi da nisu iznevjerili svoju publiku.
Policija procjenjuje da je sudjelovalo oko 5000 ljudi, dok su organizatori, kojima, sudeći po samom geslu, statistika izvrsno ide, zaključili da ih je hodalo između 15 i 20 tisuća
Na sreću ili nesreću, ovogodišnji je Hod za život bio mlako ponavljanje stoput iznesenih teza o početku ljudskog života začećem. Dok se po hrvatskim gradovima hoda i protuhoda, iza kulisa se odigrava važnija borba, ona u kojoj predsjednica države ugošćuje organizatore Hoda kako bi, parafraziramo, čula stajalište svih dionika odlučivanja o reproduktivnom zdravlju, zapravo im se želeći dodvoriti uoči sve bližih predsjedničkih izbora, i ona u kojoj zbog partnerstva s bogatijim i utjecajnijim zapadnim zemljama politički establišment mora hiniti liberalnost i ograđivati se od radikalnih ideja.
U konačnici, bilo da Hrvatska napokon počne štiti svoje stvarne žene, a ne njihovu fiktivnu djecu, bilo da se konačno razotkrije i svrsta uz bok najregresivnijim europskim zemljama poput Poljske i Mađarske, prosvjednice su vrlo dobro sažele poantu: "Mi našim krvavim spavaćicama pokazujemo što bi se dogodilo da se pobačaj zabrani. Ni država ni crkva ne mogu nam narediti da rađamo." Pobačaja će, tako, uvijek biti, no pitanje je za koga i u kakvim uvjetima – za dobrostojeće žene vjerojatno u kakvoj respektabilnoj inozemnoj klinici, dok će manje imućne žene ponovno pribjegavati metodama koje su u ovom dobu već odavno trebale biti iskorijenjene.
Pobačaj, stoga, nije samo feminističko, već i ekonomsko pitanje, koje treba ići ruku pod ruku sa zahtjevom za javno zdravstvo, i uopće očuvanje pojma javnog dobra pred napadom posvemašnje neoliberalne privatizacije.
* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.