U ljeto 2018. godine fotografkinja Martina Šalov sjedila je u dnevnom boravku svojih roditelja. Mama je bila pokraj nje, ali ona ju nije doživljavala. Razmišljala je o situacijama koje joj se događaju, a koje ona nerijetko liječi humorom na društvenim mrežama.

Tada se povećavao broj ljudi, uglavnom žena, koje su joj se, potaknute njezinom hrabrošću, javljale s istim problemima – "Ej, dečko" problemima.

Spontano bi im se ljudi, odrasli u patrijarhalnom društvu naučenom na stereotipe, često nesvjesni izrečenog, obraćali u muškom rodu na ulici, u toaletu kafića ili u taksiju, najčešće upravo rečenicom "Ej, dečko", pa je tako, spontano, nastala i istoimena Facebook stranica na kojoj Martina dijeli iskustva koja su obilježila život androginih žena.

Situacije iz toaleta i taksija

"Uvijek su bili taksiji. Baš uvijek. Jednom sam išla kući od frenda i zvala sam Uber. Vozaču je pisalo 'Martina'. Stao je, otvorio prozor i rekao: 'Aha, ja čekam Martinu, a dođeš ti'", priča mi Martina kroz smijeh. Na pitanje što im kaže, ona odgovara: "Pa, ja nikad ništa ne objašnjavam. Kažem da, da. To sam ja. To nije do mene. Do njih je."

"Imam ful hrpu priča iz zagrebačkih WC-a, gdje bi me žene vidjele s leđa, povukle za rukav i rekle 'Ej, dečko, ovo nije ženski WC, a onda mi se ispričavale kad bi mi vidjele lice jer ja u licu ne izgledam kao frajer, ja se samo oblačim kao frajer. Njima, je l'?", objašnjava.

Butch povijest je užasno važna jer se i današnji klinci suočavaju s istim problemima. Društvo im nameće nešto što nisu. Ne postoji zdrava budućnost bez poznavanja povijesti

Njegujući pluralizam u svakom pogledu života, Martina shvaća i detektira situacije koje joj se događaju kao rezultat tisućljetne patrijarhalne indoktrinacije. Iz tog razloga ne osjeća negativne emocije ili mržnju prema onima koji su je planski ili nehotice uvrijedili.

"Ne mislim da to ljudi rade jer su zločesti. Jednom nas je bilo nekoliko u taksiju. Kako to već ide sa spajanjem vožnji. I sad ekipa kaže da odveze mene prvu, a vozač se okrene, pogleda u mene i pita se gdje je žena. Drugi put je ušla neka cura sa mnom u taksi jer nas je vozio u isti kvart, pa je zaključio da će damu prvu odvesti i pokazao na nju jer je pretpostavka da sam ja frajer", dodaje Martina i priznaje da je bilo situacija u kojoj su ljudi bili neugodni. U takvim situacijama iskoristi humor – ona se njima također obrati u krivom rodu.

Muškarce uče da ne smiju plakati jer samo curice plaču

"Ne prođe to uvijek dobro", govori kroz smijeh,"jedna bakica se u autobusu derala na mene. Naravno, u muškom rodu."

I dok bi na svako pitanje odgovarala kroz smijeh, kad se poteglo pitanje normalnosti, naglo se uozbiljila, i dok mi je odgovarala, djelovala je potpuno sigurno u to što govori.

"Ja ne mislim da sam drugačija, samo se ne uklapam u stereotipe o ženama. Naše društvo ima naučeno mišljenje kako žena mora izgledati. Žena ima dugu kosu, nosi štikle... Ma ista stvar je i s muškarcima. Muškarac se uči da ne smije plakati jer samo curice plaču. Govore ti što smiješ, a što ne smiješ. Tko je to rekao?", pita se Martina pa dodaje kako su davno prošla vremena kad su žene tukli i privodili jer su nosile ono što se smatralo muškom odjećom.

Martina Šalov
Martina Šalov (Foto: Kristijan Vučković)

Smetalo bi Martini kad bi je netko, kojim slučajem, okarakterizirao kao radikalnu feministkinju jer se ona prije svega deklarira kao ljudsko biće – biće koje ne misli samo o ženskim pravima.

Ne može svaka butch žena normalno šetati u svim dijelovima Hrvatske. Pitanje je hoće li ikad moći. Uvijek će biti homofoba kojima će takve žene biti prijetnja

"Nisu ni muškarci bolje prolazili kad su nosili žensku odjeću. Mislim da su ta vremena davno iza nas, ali ostalo je mišljenje kako žena i muškarac trebaju izgledati. Muškarac ne smije nositi suknju i lakirati nokte. Tko to kaže? Tko to odlučuje? Kad govorimo konkretno o ženama, ja se ne uklapam u nametnute stereotipe. Imam kratku kosu i kupujem odjeću na muškom odjelu. Ljudi očekuju da je to što vide frajer. Njima je šok i nevjerica kad skuže da sam žensko", kaže Martina.

Sretno djetinjstvo stvara sretnu djecu

Odrasla je s Romima, Albancima, Jehovinim svjedocima, a roditelji su je učili da ne postoje razlike među ljudima. "Ja sam sretno dijete, ali tada je bilo drugačije. Nisu postojale muške i ženske igračke. Svoje djetinjstvo sam provela s dječacima na košarkaškom igralištu, kopajući po blatu tunele i ceste i penjajući se po amulama. Nitko mi nikad ništa nije rekao", prisjeća se Martina.

Njezin otac, iako tvrdi Dalmatinac, kaže Martina, nikad joj nije ništa branio niti ju je osuđivao. Bio je sretan što ima dijete koje može odvesti na košarkaške utakmice, pokazivati kako se koristi alat, kako se pitura, kako se mijenjaju gume na autu. "Dobio je dvije kćeri pa si je modelirao jednog dječaka", govori mi kroz smijeh.

Imam ful hrpu priča iz zagrebačkih WC-a, gdje bi me žene vidjele s leđa, povukle za rukav i rekle 'Ej, dečko, ovo nije ženski WC, a onda mi se ispričavale kad bi mi vidjele lice jer ja u licu ne izgledam kao frajer, ja se samo oblačim kao frajer

Nije očekivala da će stranica ovoliko narasti. Najviše joj znači podrška koju dobiva od ljudi koji joj se javljaju odasvud. U početku je, kaže, "maltretirala" žene, a sada joj se one same javljaju. Okupila je skoro cijelu bivšu Jugoslaviju. Fale joj priče iz Crne Gore, Makedonije i Albanije.

Javio joj se i jedan dečko iz Sarajeva pa se stvorila počasna priča "Ej, gospođo".

Butch ljepota

Kreativna Martina priznaje da joj je najdraže narugati se sebi pa je tako nastao logo "pederluk". U planu su i majice, torbe, a i nove fore poput "Jugayslavija" jer potražnje ne manjka. Fali joj kaže, samo vremena i novaca. Pitam ju je li to zato što živi u Hrvatskoj i umjesto odgovora dobivam ono iskreno smijanje od srca dok se nije mrvu uozbiljila i gotovo uzviknula: "Da, da!"

Na svojoj stranici je, između ostaloga, počela educirati ljude o butch ljepoti, povijesti i izazovima s kojima se butch žene nose. Do toga je, kaže, došlo slučajno.

Ja ne mislim da sam drugačija, samo se ne uklapam u stereotipe o ženama. Naše društvo ima naučeno mišljenje kako žena mora izgledati

"Butch povijest je užasno važna jer se i današnji klinci suočavaju s istim problemima. Društvo im nameće nešto što nisu. Ne postoji zdrava budućnost bez poznavanja povijesti", ističe Martina.

Priznaje mi da joj je stranica terapija, koja ju gradi i iz koje svakodnevno uči.

pederluk

Martina se osjeća privilegiranom jer živi u Rijeci u kojoj može ponosno šetati gradom, ali ne može okretati glavu od nepravde koja se događa i u Hrvatskoj i u ostalim dijelovima svijeta.

"Ne može svaka butch žena normalno šetati u svim dijelovima Hrvatske. Pitanje je hoće li ikad moći. Uvijek će biti homofoba kojima će takve žene biti prijetnja", zaključuje Martina koja unatoč tome neće odustati od svoje mikro borbe za bolji i tolerantniji svijet, iako dodaje kako Hrvatskoj, da bi nam bilo bolje, fali milijun neposlušnih žena.

Pin It

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crolova Petica

Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam