Vjerojatno malo vas to zna, ali ove me godine Lara King, koja je nastupala u projektu Laugh Out Proud koji sam organizirala u Hrvatskoj i Beogradu, pozvala da nastupam na L Festu u Engleskoj i oduševljeno sam pristala. Jest da mi je rekla da svatko ima po 10 minuta na pozornici i putujem na punih sedam dana (jer drugačije je avion preskup) čak do Uttoxetera (ni ja ne znam kako se točno izgovara) radi deset minuta na pozornici, ali bila sam oduševljena.

Nemojte me krivo shvatiti – super je izlet na sedam dana i to u Englesku, ali deset minuta, dok me u Hrvatskoj čeka deset tisuća minuta posla, a i sve novce koje "zaradim" od nastupa, ostavit ću tamo i na putne troškove. Ali dobro, always look on the bright side of life, raditi se danas može odasvud, a i ipak je to Engleska, a očigledno ne možeš uspjeti na Balkanu ako te netko nije priznao negdje "u inozemstvu". A možda ni tada... No, idemo dalje, samo pozitivno jer drugačije je u banani.

Dva dana prije nego što ću krenuti, jedna prijateljica me pita što očekujem od cijelog puta i odgovorim joj da nisam uopće razmišljala o tome. I naravno, to me natjeralo na razmišljanje. Dan kasnije shvatim da ne očekujem ništa nego da ionako idem, pa što bude - bude, i tako je bilo najbolje. Bez očekivanja, ali uz kvalitetnu pripremu. Nazovem prijateljicu koja živi u Nottinghamu i saznam dvije bitne stvari. Trebam uz šator i vreću za spavanje ponijeti i toplu odjeću, gumene čizme i kabanicu usred srpnja (splendid indeed) i da je ona dežurna cijelo vrijeme u bolnici i da idem sama na L Fest i bilo gdje drugdje kamo želim ići.

Sigurno Englezima oko sebe, dok se smijem sama (njima je već smijanje previše), s fotićem oko vrata kao pravi mali Japanac djelujem nadasve čudno, a onda sam se usput i ispričala, čisto da me prihvate

Sama?! Nikad u svojih 36 godina života nisam išla sama samcata nekamo gdje nikog ne poznajem (dobro, dvije osobe poznajem, ali svejedno) i sledila sam se, a kasnije sam shvatila da se ni s kim nisam morala usklađivati i radila sam što hoću i kad hoću.

Krećem za London, najkraćim mogućim putem: od Zagreba do Rijeke autom, od Rijeke do aerodroma na Krku autobusom, Krk – London avionom, od Londona do Nottinghama autobusom. Jer kad letiš jeftino, to je ruta kojom ideš. Da znam, bilo je možda i drugih mogućnosti, ali nisam pametna uvijek kad treba. Stigla sam u Nottingham, izbrbljala se s frendicom i krećemo raditi roštilj. U jednom trenutku pogledam na sat i 22 sata su je i vani je DAN! Kaj?! Dan traje otprilike do 22:20 i noć je, očito, kratka.

Zeznuto je partijanerima i kriminalcima u Engleskoj.

yeoldjerusalem

Sljedeći dan nakon nešto posla i ručka stižem oko 17:30 u centar Nottinghama i svi dućani, muzeji, pekarnice, banke, sve se zatvara upravo tada, najkasnije u 18:00. Jel' se vi to šalite? Ali dobro, srećom, pubovi se ne zatvaraju pa popijem pivo u najstarijem pubu u gradu, Ye Olde Trip to Jerusalem, i prošećem rutom Robina Hooda do dvorca Nottingham. Krenem zamišljati kako bi bilo da živim u njegovo doba, šećem sherwoodskom šumom, živim u dvorcu i da sam princeza. Da baš! Nasmijem se. Princeza, to je moj put. Znam i sama da bih završila kao dvorska luda. Ali možda dvorska luda koja zavodi princeze. E, to već da! Shvatim da se smijem naglas i nastavim brže hodati jer sigurno Englezima oko sebe, dok se smijem sama (njima je već smijanje previše), s fotićem oko vrata kao pravi mali Japanac djelujem nadasve čudno, a onda sam se usput i ispričala, čisto da me prihvate.

robinhood

NottinghamCastle

Krenem lagano busom natrag do kuće, stanem na stanicu, kad ono hrpa ljudi za razliku od dolaska u centar i to svi mirno stoje u redu za bus. Kakve su to ekstravagancije?! Zamislite da kod nas u Zagrebu čekamo tramvaj u redu i ne guramo se unutra prije nego ljudi iziđu. Strahota. Pa tko bi tako mogao živjeti?

Vratim se kući kod frendice, spakiram se za L Fest i kreće trema i mozganje. Dobro, sad sam solo bauljala po Nottinghamu i bilo mi je dobro i sad kad sutra odem na L Fest bit će sve kul. Tekst sam sastavila, nastupala sam već pred britanskom publikom, sad sam već dva dana govorila engleski i to će sve proći kako treba. Krećem ujutro i dolazim na željeznički kolodvor, jer zašto ne nakon auta, aviona i autobusa malo i vlakom. Sjedam u vlak i dolazi kondukter, uzima mi kartu i obavještava me da moram presjesti za 15 minuta. Naravno. Nadam se samo da je sljedeće prijevouno sredstvo brod, bicikl, zaprežna kola,... čisto da mi i dalje bude raznovrsno.

Izađem iz vlaka i ulaz na L Fest je tu, par koraka dalje. Par koraka dalje je ulaz u zemlju čudesa u kojoj se nalazi oko dvije tisuće lezbi. I to me malo zakočilo. Kako izgledam? Hoće li me odmjeravati? Sad kad uđem tamo vukući sve ovo na sebi sama, hoću li djelovati jadno? Naravno, nitko nije ni primijetio da sam došla

Ipak je bio drugi vlak. Bezveze. L Fest se održava na ogromnom trkalištu za konje, Uttoxeter Racecourse Staffordshire u... Uttoxeteru. Da, znam, bilo mi je zabavno pitati ljude za vlak i smjer i slično. Iz vlaka Lari šaljem poruku s upitom hoće li me netko dočekati na postaji u Uttoxeteru da se ne izgubim do trkališta. Sva sreća ona poruku nije dobila jer da jest, bilo bi mi malo neugodno. Trkalište je na samoj željezničkoj postaji.

ulaz lfest

Reception

Izađem iz vlaka i ulaz na L Fest je tu, par koraka dalje. Par koraka dalje je ulaz u zemlju čudesa u kojoj se nalazi oko dvije tisuće lezbi. I to me malo zakočilo. Kako izgledam? Hoće li me odmjeravati? Sad kad uđem tamo vukući sve ovo na sebi sama, hoću li djelovati jadno? Naravno, nitko nije ni primijetio da sam došla. Prošetala sam među gomilom žena do recepcije, dobila svoje narukvice i besplatni zagrljaj te pričekala Laru. Dok sam je čekala, gledam prema kampu i toj masi žena koje se vrzmaju po kreativnoj zoni, izvedbenoj zoni, zoni za hranu i piće, i pomislim kako je osvježavajuće zakoračiti u minisvijet u kojem je čudno ako nisi gej i u kojem možeš prići svakoj ženi bez straha da je hetero. Osim ako je zauzeta. E, onda se čuvaj.

Na putu do šatora vidim da ima i dio kampa koji se zove solo camping. Užas, osim što dođeš sama, još te i obilježe. Zahvalila sam im u sebi što me nisu tamo smjestile

Lara stiže, vodi me do svog kombija i u tom trenutku ugledam svoj kombi iz sna. Da, onaj hipijevski. Sjedamo unutra i vozi me na rubove kampa da složim šator i upoznam njezine kolegice, divne cure iz trupe Short & Girlie show. Izlazimo iz kombija i Alice, najmlađa od njih, mi odmah prilazi da se upoznamo. Pružam joj ruku na što me ona samo pogledala sa smješkom, raširila ruke i rekla: "Ma daj, moramo se zagrliti!" Nasmijala sam se i pomislila: "Pa, ako su sve žene ovdje poput tebe, bit će to zanimljiv vikend".

sik

Nakon još jednog besplatnog zagrljaja, krenula sam slagati šator. U tom trenutku dolazi Jane, druga kolegica iz trupe te mi priopći kako joj je Lara rekla da mi treba pomoć s podizanjem šatora, te da "se one moraju pobrinuti za mene". I tako sam dobila pet dadilja za cijeli L Fest; Alice, Hannah, Jane, Mitch i Ally.

babysitterice

Nakon složenog šatora, nad kampom se razvila duga i to je bio taj mali LGBTIQ znak dobrodošlice. One su imale probu, a ja sam otišla prošetati i pripremiti se za nastup. U kreativnoj zoni dočekala me radionica o straponovima. Dvije djevojke trče po livadi i igraju se lovice sa straponovima na sebi (preko odjeće, vi pokvareni mozgovi) dok ostale u krugu odgovaraju na pitanja koje im postavlja voditeljica.

Strapon radionica

Duga

Okeeej, super je počelo, samo da jedna ne dotrči do mene, takne me i vikne loviš. Krenem šetati dalje i svuda odlični drveni panoi s raznim natpisima. Izlijepljen klavir posred livade u čudnom šatoru, ako ti baš dođe da zasviraš, štandovi s raznim suvenirima, kino u šatorčiću s foteljama, štandovi s raznom hranom. Hm, mogla bih nešto pojesti, i to nešto što je baš njihovo.

kul natpis

klavir

jacket potato

Jacket potato punjen piletinom s curryjem i povrćem Može. Nije me nešto oduševila klopa ali bar nije bila bezukusna kao većina engleske hrane. Lagano krećem prema Big Top šatoru u kojem nastupam i dok hodam, lagano osjećam kako mi noge klecaju. Op', počela je trema. U backstageu dvije burlesque djevojke, drag king, operna pjevačica, ABBA tribute ženski bend i ja. Vlada otprilike ista atmosfera kao i u mom želucu i glavi. Sve smo uzbuđene, to je prvi show festivala i uvijek je pun do vrha.

BigTop sator

Show kreće, atmosfera je odlična, plješće se, vrišti se i Lara odjednom najavljuje mene. Kreće aplauz, izlazim i stavljam mobitel na pod, da ne zeznem minutažu. Krenem od nervoze s nekakvim glupostima, kao hvala na vremenu, ja dolazim iz sunčane Hrvatske, bla, bla i nasmijale se malo, ali želudac i dalje radi. Uf, ok, ajmo prva fora iii…smijeh. To! Na pozornici mi je bilo odlično iako se nisam skroz opustila nego pazila na vrijeme, na što točno reagiraju, a što ne…ali zadovoljna sam. Moram priznati da su dosta politički korektne oko Crkve i slično, što me malo začudilo. Nakon nastupa, malo sam se smirila i krenula gledati po publici te shvatila da ovo zapravo nije nikakav party kamp. Ovdje ima žena svih životnih dobi, pa su mi objasnile da ima aktivnosti za sve njih. Kul.

nastup

Ostatak večeri prošao je brzo, atmosfera je rasla i nakon showa otišle smo nešto pojesti, popiti i prošetati. Cure su me odvele do nečeg što moram vidjeti, a to je Fire Pit – zapravo velika logorska vatra oko koje sjede žene i pjevaju uz gitaru. I taman kad sam pomislila pa što se smiju, kaj fali ovome, jedna od žena u krugu ustaje i uz zamah šake kreće na sav glas: "If I was a rugby girl!" i sve žene glasno ponove. Sjajno.

Nakon toga smo u Silent Discu plesale do nekih sati. Zapravo sam ja povremeno kao mala lešinarka sjela na stube da vidim što sve ima "u ponudi" na L Festu. Nije k’o da ću ići bariti, jer ja to ne znam, nego čisto da imam što napisat za ovu reportažu. Malo sam se osjećala čudno i glupo kad mi baš niti jedna djevojka nije zapela za oko. Ali baš ni jedna. Ok, ima ih gomila, kaj sam ja tak' izbirljiva? Ah, očigledno mi taj britanski look ne odgovara ili sam preumorna od puta i bolje da odem spavati i odmorim oči. Na putu do šatora vidim da ima i dio kampa koji se zove solo camping. Užas, osim što dođeš sama, još te i obilježe. Zahvalila sam im u sebi što me nisu tamo smjestile i otišla spavati.

Reception2

Jutro sam dočekala sa šatorom koji se od siline vjetra doslovno spustio na mene, a "publika" ispred umire od smijeha.

Iskobeljam se nekako van, rastegnem na suncu i odem pod tuš, jedan u nizu koji su složeni kao TOI TOI. I ne smrde k'o TOI TOI. Barem ne još, tek je drugi dan festa. Nakon tuširanja odem po kavu i krećem još malo u solo razgledavanje. Ono što me ugodno iznenadilo bile su reakcije žena kad su me vidjele negdje na nekom štandu. Zahvaljivale su mi se za sinoćnji nastup i oduševljeno pričale o forama. Aaaaaw. Super. Prošetala sam se do jednog štanda koji mi je zapeo za oko jer je bio sav šaren i na tom štandu prodaju se bokserice za žene.

Objasnila mi je da je to bila radionica o tomu kako pronaći ljubav. Eto, ja našla priliku za još jedan nastup, a mogla sam naći ljubav

Vidim da bokserice svejedno imaju rupu naprijed i zbunjeno je pitam za što je ta rupa. Žena mi se nasmije i kaže pa za "strapon na van ili prste unutra". Malo sam se zacrvenila, ne znam ni sama zbog čega, zato što sam uopće pitala ili zbog toga što priča o prstima unutra, ali sam se nasmijala uz "ahaaaaaa" te nastavila razgledavati bokserice. Ne, nisam ih kupila nažalost jer stoje 300 kuna. Za to si sama odrežem rupu za prste na boksericama.

Ok, nisu tako lijepe i šarene i s L Festa, ali su simpa, s Hrelića i koštaju 10 kuna. I nadam se da ih nije nitko nosio prije. No, dobro. U takvim mislima, odem do malog šatora jer su mi preporučile svirku jedne djevojke s Jamajke. Bila je odlična pa ostajem malo sjediti. Nikky, koja je sinoć s Larom vodila show, najavljuje sljedeću izvođačicu koje nema pa kreće sama zabavljati publiku.

Ubrzo me ugleda u publici i zamoli da upotpunim još pet do deset minuta ako mi nije problem. Naravno da nije, to mi je mogućnost za još jedan nastup na engleskome. Odradim različitih sedam minuta od sinoć i naravno, taj nastup je prošao bolje jer sam bila opuštenija, ali naravno nisam stigla uključiti kameru.

Krećem za London, najkraćim mogućim putem: od Zagreba do Rijeke autom, od Rijeke do aerodroma na Krku autobusom, Krk – London avionom, od Londona do Nottinghama autobusom. Jer kad letiš jeftino, to je ruta kojom ideš. Da znam, bilo je možda i drugih mogućnosti, ali nisam pametna uvijek kad treba

Nakon nastupa prošetala sam do ART centra gdje su se održavale razne radionice, ali su već bile pri kraju. Došećem do nekog velikog okruglog stola jer sam ugledala bombone u obliku srca i jedna od voditeljica me pita kako mi se sviđala radionica na što sam joj rekla da sam sad došla, ali da me zanima o čemu se radilo.

Objasnila mi je da je to bila radionica o tomu kako pronaći ljubav. Eto, ja našla priliku za još jedan nastup, a mogla sam naći ljubav. To ti je život. Vratila sam se natrag u mali šator jer je taman počinjao stand-up show Kerry Leigh, a kad sam već tu, želim vidjeti sve stand-upove. Nakon toga ponovo u ART centru počeo je Short & Girlie Improv show i otišla sam podržati svoje dadilje i Laru. Bile su odlične, brze, zabavne i duhovite i na kraju je Hannah otpjevala svoju parodiju na Taylor Swift, Cats together, koja mi je ostala u glavi slijedeća dva dana.

KerryLeigh

KerryLeigh Marina

I sad je došlo vrijeme za radionicu Line Dancing koji vodi Lara. Hrpa žena raznih životnih dobi pokušava uskladiti pokrete i korake. Bilo je prezabavno. To je ujedno i bila vježba za Cowboy & Cowgirl party za tu večer. Sjajno. Sad je vrijeme za Musical & Sing a long Murder in Lezwood i to je jedna od onih situacija u kojima se možete temeljito izblamirati. Hvala bogu, stigla je ipak frendica iz Nottinghama, pa sam se ispričala i otišle smo na party. Bila sam totalna faca kad je krenuo line dancing. Jer, ja znam korake! Drama. I dalje mi nijedna ne zapinje za oko. Valjda je do kostima.

Short Marina

Short girlie

Ujutro se, sva sreća, budim bez šatora na sebi ali su napokon u upotrebu došle čizmice. Da, kiša je lijevala noćas, ali sad ne pada. Odlazim po doručak i nalazim jednu od svojih dadilja u telefonskoj drami oko raskida nakon jedanaest godina veze. Evo je napokon, lezbijska drama. Sjele smo i dubokoumno razgovarale sat, dva, kako samo mi lezbe znamo filozofirati o životu i to uz čaj naravno, jer smo u Engleskoj. Tada je krenuo Dog show s gomilom pasa i to je bio veliki događaj na kojem se okupio valjda cijeli kamp i s obzirom da su ga vodile Short & Girlie cure, bilo je i zabavno.

Dog show

Posebno mi se sviđala nagrada za Best Bitch of L Fest. Nakon laganog ručka kreće plesna radionica, odnosno proba za flash mob i učenje koraka koju vodi dadilja Mitch. A zašto ne? To je također bilo zabavno kao i line dancing, ali malo napornije uz veće uzbuđenje polaznica jer će biti dio nečega što će se dogoditi u trenutku koji nitko osim nas ne zna i na mjestu za koje nitko od nas ne zna.

Još sam se malo otišla vrzmati po backstageu jer se večeras iščekuje veliki stand-up show s preduhovitom Zoe Lyons, ali sve žene čekaju Lucy Spraggan. Dok sam hodala prema tamo, na stazici sam ugledala tri žene kako se žestoko svađaju i prijete. Nije moglo bez lezbijske svađe. Stižem u 18 sati pred Big Top šator jer to je bilo dogovoreno vrijeme za flash mob i kreću prvi taktovi, a ja među svim tim nepoznatim ženama plešem k'o debos. To je to, Marina. Line dancing i flash mob, to su stvari koje se pamte s L Festa, umjesto da si odradila samo jednu radionicu i pronašla ljubav.

Svi su nam pljeskali i sreći ženama oko mene nije bilo kraja. I tad mi je ipak bilo toplo oko srca. Ma što god da se radi, samo da su ljudi sretni.Odlazim po doručak i nalazim jednu od svojih dadilja u telefonskoj drami oko raskida nakon jedanaest godina veze. Evo je napokon, lezbijska drama. Sjele smo i dubokoumno razgovarale sat, dva, kako samo mi lezbe znamo filozofirati o životu i to uz čaj naravno, jer smo u Engleskoj. 

ZoeLyons Marina

Na velikoj pozornici pojavljuje se direktorica festivala, Cindy i uz govore i zahvale za sve radionice, a stvarno ih je bilo puno, najavljuje i sve što se prikupilo i sakupilo od donacija tokom festivala jer se daje i u humanitarne svrhe. Pa ekipu sa znakovne radionice koja uz gluhonijeme na pozornici odznakuje pjesmu Best days of our lives pa L Fest band koji pjeva neku lijepu pjesmu o zastavi duginih boja sa svom publikom jer imamo tekstove isprintane u rukama nakon koje smo sve u zraku prstima pokazale srca i one su okinule selfie s nama.

Znakovni

Srcaruke

I napokon stiže Lucy. Žene divljaju, pjesmice su joj poskočne, atmosfera je kaos. Kad se dadilja Jane popela na pozornicu nakon nje s molbom da se isprazni kako bi se mogle složiti stolice za veliki stand-up show, bilo mi ju je skroz žao. Stand -up je bio fantastičan i Zoe Lyons dolazi uskoro u Hrvatsku. Spakirala sam se na brzinu, izgrlila, pozdravila sa svima i krenula prema izlazu gdje me čekala frendica da me poveze natrag za Nottingham, pa sutra kući.

Lucy Spraggan

Zastala sam na izlazu, okrenula se, uzdahnula i nasmijala se. Ovaj L Fest je bio nešto totalno drugačije od onog što sam očekivala. Ovdje nećeš doći i razulariti se, ali ćeš se zabaviti i ugodno osjećati. Ovamo ćeš doći kao i Baby u Prljavom plesu. Posjećivati razne radionice, tečajeve i događanja, upoznavati se i razgovarati s ljudima svih životnih dobi i možda negdje usput naći svog Johnnya (pardon, svoju Joannu, recimo). I pritom te nitko neće staviti u kut.

LaraMitch Marina kraj


* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Crolova Petica

Crol.hr koristi kolačiće kako bi se osiguralo bolje korisničko iskustvo i funkcionalnost stranica. Kako biste saznali više, kliknite na Više informacija, a za nastavak pregleda i korištenja stranica, kliknite na OK
Više informacija Prihvaćam