Taman kad smo se poradovali da ćemo ovu morbidnu godinu nalik na trećerazredni horor film moći ispratiti u kakvom-takvom miru, dogodio se razoran potres koji je, osim što je prouzročio strahovite materijalne štete, odnio i ljudske žrtve. Suočeni smo s nezapamćenom krizom koja je utjecala na sve nas. 

Sve to iznimno negativno utječe na mentalno zdravlje ljudi – neizvjesnost, bespomoćnost i osjećaj gubitka tla pod nogama izrazito su neugodna stanja s kojima smo se prisiljeni suočiti. O težini trenutka u kojem živimo dovoljno govori i činjenica da mnogi koji su preživjeli rat kažu kako im je sve ovo zajedno puno gore.

Nakon petrinjskog potresa tlo ne prestaje podrhtavati, pa se brojni boje čak i zaspati, a zbog pandemije su druženja i fizički kontakti ograničeni. Svi si pokušavamo objasniti što se to događa, ali nam to teško ili nikako ne polazi za rukom.

Situacija u kojoj se nalazimo ni po čemu nije normalna

Kako se nositi sa situacijama koje nas dovode do ruba pucanja pitali smo psihologinju Mateu Popov koja i sama veli da situacija u kojoj se nalazimo nije normalna i da je po mnogočemu izvanredna.

"Ove godine preživjeli smo pandemiju, potres, zagađeni zrak pješčane oluje, poplavu, drugi val pandemije, a potom i novu seriju još razornijih potresa. Svjedočimo svakodnevno brojnim smrtima i događajima koji nama samima i našim bližnjima prijete smrću. Posve je očekivano da su i naši osjećaji izvanredni, neuobičajeni i nesvakidašnji. Naši osjećaji i reakcije su u potpunosti normalan odgovor na ni po čemu normalnu godinu", kaže Matea.

Ističe kako neki od nas koji dosad nisu imali ovako intenzivna iskustva (jer smo bili mali ili se nismo rodili za vrijeme rata i sličnih događaja), tek sada upoznaju sebe.

Uz ovakav sustav, mentalno zdravlje postaje klasna privilegija – oni koji imaju novaca traže pomoć u vidu savjetovanja ili psihoterapije koja zaista pomaže, no dugotrajna je i skupa. Ono što nama treba, posebice nakon ove godine, je državno subvencioniran i financiran program sustavne psihološke pomoći i podrške, savjetovanja i psihoterapije, koja će biti dostupna svima

"Naime, dok nam se ne dogode ovakve situacije, ni sami ne znamo što očekivati od sebe. Važno je da prihvatimo svoje osjećaje i reakcije. Svi radimo najbolje što možemo u datom trenutku. Ne postoji priručnik koji nas je mogao pripremiti na ovu godinu i ne postoje emocije koje ne bismo trebali osjećati. Dajmo si vremena prije nego postavimo pred sebe očekivanja o tome što i kako bismo trebali i morali. Sad nije vrijeme za postavljanje visokih ciljeva i očekivanja pred sebe. Idemo sat po sat, dan po dan, brinući se najbolje kako znamo – prvo za sebe, pa onda i za sve oko sebe", savjetuje Matea i preporuča edukativni video Zagrebačkog psihološkog društva:

Matea ističe i kako načini na koje možemo pružiti i primiti podršku jest ograničen, no ne trebamo odmahnuti rukom i proglasiti kontakte s drugim ljudima nemogućim. Možda ne možemo zagrliti prijatelje, ali možemo staviti maske i prošetati, popričati, podijeliti neku kavu ili kolač, pružiti jedni drugima toplinu i suosjećanje. Moramo biti kreativni i uporni u traženju emotivne podrške, smatra.

Kad sve prođe, ljudima će trebati psihološka pomoć na koju Hrvatska nije spremna

I kad ova noćna mora prođe, a jednom hoće, mnogima od nas trauma će ostati, što su nedavno potvrdili i psihijatri u jednoj TV emisiji. Pitamo Mateu misli li da bi Hrvatska trebala poduzeti nešto po tom pitanju u smislu nikakve nacionalne strategije pružanja psihološke pomoći i je li itko od nadležnih svjestan tog problema?

"Svakako! Ovo je sjajno pitanje koje već dugo, kao društvo, zaobilazimo u širokom luku. Naime, za zdravstvene osiguranike u Hrvatskoj psihoterapija i savjetovanje vrlo su teško dostupni, a kad i jesu, radi se o strahovito malim kapacitetima. Briga o mentalnom zdravlju svodi se na psihijatrijske ambulante i bolnice koje su ionako na koljenima s velikim brojem pacijenata na mali broj dostupnog osoblja. Terapija se svodi uglavnom na rijetke i kratke posjete psihijatrima uz loše vođenu i nadziranu farmakoterapiju. Uz ovakav sustav, mentalno zdravlje postaje klasna privilegija – oni koji imaju novaca traže pomoć u vidu savjetovanja ili psihoterapije koja zaista pomaže, no dugotrajna je i skupa. Ono što nama treba, posebice nakon ove godine, je državno subvencioniran i financiran program sustavne psihološke pomoći i podrške, savjetovanja i psihoterapije, koja će biti dostupna svima. Samo tako možemo stvoriti zdravo i odgovorno društvo", odgovara.

Vlasti naprosto nisu zainteresirane za obavljanje svog posla. Srećom, živimo u demokraciji, pa papirom i olovkom možemo reći što mislimo njihovu nečinjenju i odnosu. Nadam se da će tako i biti. Dotad možemo pomoći jedni drugima i imati na umu da je naš glas na svakim izborima ujedno i izbor tko i kako će nas voditi u mirnodopskim, ali i kriznim situacijama

Sve navedeno nerijetko prati i medijska histerija. Pojedini mediji u pomami za klikovima skloni su opremanju tekstova bombastičnim, a i zastrašujućim naslovima počesto izvučenima iz konteksta, a u kojima se praktički "najavljuju" novi snažni potresi,

U kombinaciji s nerijetko nemuštim javnim nastupima nekih seizmologa koji svojim kontradiktornim izjavama počinju podsjećati na Nacionalni stožer, sve to može stvoriti dodatne strahove. Zanima nas koliko je to štetno takvo dolijevanje ulja na vatru?

Zastrašujućim naslovima do klikova

"Mi smo ti koji upravljamo sadržajem i vremenom – moramo to osvijestiti. Jednom kad smo toga svjesni, možemo birati i dozirati sadržaje koji nam ne štete. Novinarstvo se često nalazi u sukobu: etika vs. clickbait. Kompleksnu raspravu o etici i novinarstvu ostavit ću za drugi put, no ono što jest pitanje za svakog od nas je kako biramo sadržaje koje čitamo? Koga čitamo? Što klikamo? Kao što društvene mreže mogu biti veliki izvor podrške, ali i uzrok anksioznosti i depresije, tako mogu i mediji", smatra Matea.

Dodaje kako valja imati na umu da smo mi ti koji biraju sadržaj koji čitamo, kao što biramo i količinu vremena koju ćemo provesti čitajući neki medij. U nekom trenutku dobijemo sve informacije koje trebamo, no i dalje nastavljamo listati sadržaj koji onda ne služi ničemu nego hranjenju naše uznemirenosti. Slično je s društvenim mrežama, dobri su sluge, loši gospodari. Jednom kada osvijestimo ovo, možemo sami "stati na loptu" kad nam je to potrebno, veli Matea.

Dok nam se ne dogode ovakve situacije, ni sami ne znamo što očekivati od sebe. Važno je da prihvatimo svoje osjećaje i reakcije. Svi radimo najbolje što možemo u datom trenutku. Ne postoji priručnik koji nas je mogao pripremiti na ovu godinu i ne postoje emocije koje ne bismo trebali osjećati. Dajmo si vremena prije nego postavimo pred sebe očekivanja o tome što i kako bismo trebali i morali

Ljudi su u Zagrebu, a sad i u Petrinji i okolnim selima, nakon potresa praktički ostali prepušteni sami sebi. Dok su se građani iz čitave Hrvatske i regije organizirali i pomažu unesrećenima, premijer Andrej Plenković daje intervjue na nacionalnoj televiziji, pomoć države i sustava žrtvama potresa stiže kasno ili nikako.

Doznali smo i da su nakon zagrebačkog potresa HDZ i Milan Bandić glasali protiv kupnje nove opreme za Seizmološki zavod koji radi s opremom iz 1908.

Kako se nositi s činjenicom da je sustav pred raspadom ili se možda već raspao?

Vlasti naprosto nisu zainteresirane za obavljanje svog posla, ali i to možemo promijeniti

Matea ponavlja kako je ovo je situacija u kojoj nikad nismo bili, ali podsjeća da smo istu ovu vlast imali i prije.

"Gradonačelnik Zagreba godinama je pod USKOK-ovim istragama i praktički svaki veći projekt Grada Zagreba ima sumnjive financijske odluke i transakcije. Gradska vlast dosljedno je nezainteresirana za potrebe građana te za sanaciju raznih nefunkcionalnih i štetnih dijelova grada. Isto vrijedi i za državnu vlast – HDZ čiji su članovi višestruko optuživani za krađe, prevare i ratne zločine. HDZ je također dosljedno nezainteresiran i nesposoban odgovoriti na potrebe građana."

Matea podsjeća kako se još u ožujku, nakon zagrebačkog potresa, kad su se razne navijačke skupine mobilizirale i pomagale unesrećenima, postavljalo pitanje kako to da BBB-i mogu stići do Petrove, a npr. Hrvatska vojska ne? Slično pitanje se postavlja i u vezi sa sirenama za evakuaciju koje se nisu oglasile tog kobnog 22, ožujka u zagrebačkom potresu iako su dio procedure i iako se svako malo testiraju.

Možda ne možemo zagrliti prijatelje, ali možemo staviti maske i prošetati, popričati, podijeliti neku kavu ili kolač, pružiti jedni drugima toplinu i suosjećanje. Moramo biti kreativni i uporni u traženju emotivne podrške

"Vlasti naprosto nisu zainteresirane za obavljanje svog posla. Srećom, živimo u demokraciji, pa papirom i olovkom možemo reći što mislimo njihovu nečinjenju i odnosu. Nadam se da će tako i biti. Dotad možemo pomoći jedni drugima i imati na umu da je naš glas na svakim izborima ujedno i izbor tko i kako će nas voditi u mirnodopskim, ali i kriznim situacijama", završno poručuje Matea Popov.

* Ovaj tekst sufinanciran je sredstvima Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija.

Dodaj komentar


Security code
Osvježi

Cookies make it easier for us to provide you with our services. With the usage of our services you permit us to use cookies.